Bruce Springsteen

Gazda je iznenada grunuo prije ravno mjesec dana, numerom koja stameno može stati uz rame većine njegovog neponovljivog opusa. “Letter to You” je oduševila fanove, još više jer je E Street bend efikasan i energičan kao i vazda, a naročito jer je njome najavio novi studijski album odmah nakon odličnog “Western Stars”, koji smo opjevali i na stranicama ovog magazina prošle godine, uvrstivši ga među pet najboljih inostranih albuma te godine. Od Springstinovog novog muzičkog čeda ne očekuje se ništa manje, a drugi singl "Ghosts" podsjeća nas na duhove prošlosti, one bolje prošlosti čiji su sastavi dio Brusove pjesme, ovaj put izvučene ne iz prostranstava široke američke prerije, već iz velegradskih, i pripadajućih prigradskih pejzaža. Potencijalno jedan od albuma koji će obilježiti godinu, o čemu dovoljno kazuje interes za "Letter to You" u cjelini odnosno ova dva singla – prvi prekoračuje tri, a drugi million preslušavanja tj. pregleda…

Elvis Costello

Kostelo podjednako duguje trubadurskoj tradiciji koliko pank-rok energiji izvornog novog talasa, a čini se da se te dvije linije spajaju na najbolji mogući način na dolazećem albumu “Hey Clockface”, najavljenom za kraj ovog mjeseca. Jedan od najzanimljivijih liričara u pop, rok, pa i šansonjerskoj muzici pokazao je da energijom još uvijek umije da zapršti u pjesmi “No Flag”, a angažovani singl sporijeg ritma “We Are All Cowards Now” ističe se erudicijom i ironijom, sa snažnom žaokom kojom ubada u srž nagomilanih problema savremenog svijeta. Zanimljivo je da je veći dio novog albuma snimljen u Pariziu, a nekoliko pjesama u Helsinkiju i Njujorku, a da su pjesme snimane spontano, uglavnom bez unaprijed raspisanih aranžmana, u samo nekoliko dana provedenih u studiju.

AC/DC

Novi album australijskih hard rok dinosaurusa stiže sredinom novembra, sadrži čak dvanaest numera pod obećavajućim nazivom “Power Up”. Barem u studiju žestine neće faliti, a nadamo se da će dobra-stara postava, bez preminulog Malkolma koga je naslijedio rođak Stivi Jang, koliko je god moguće žariti, nalik najboljim danima benda koji se dopada ljubiteljima raznih žanrova popularne muzike. Jedan od najpopularnijih rokenrol bendova sigurno je u stanju napuniti velike hale, ali za to ćemo ipak morati pričekati, jer su turneje trenutno samo puste želje muzičara. U međuvremenu, zavrtimo još jednom prvi, friški singl “A Shot In The Dark” koji zvuči upravo onako kako bi trebalo da zvuči, čini se bolje nego pjesme sa njihovog prethodnog albuma od nešto manje od šest godina.

Jeff Tweedy          

Ako imate široko srce nema šanse da vam se ne svidi intimistički, delikatni autorski rukopis koji Tvidi “gaji” na svojim solo albumima. Još ako ste ljubitelj tzv. Amerikane, užitak je zagarantovan. Izolaciju povodom koronavirusa frontmen kultne grupe Wilco kreativno je iskoristio, i uz pomoć svoja dva sina snimio album “Love Is the King”, koji naravno ima mnogo sličnosti sa melodičnijim izdanjima njegovog matičnog sastava, možda najviše sa ranim albumima koji su bili klasični (čitaj: klasici) alt. kantri muzike. Naslovna numera bila je Singl sedmice našeg magazina, ali jasno je da su sve pjesme kvalitetom ujednačene, kako to uvijek biva kada je u pitanju muzika koju potpisuje ili izvodi ovaj po mnogo čemu posebni (kant)autor. Stoga sitno brojimo dane do 23. oktobra…

Kevin Morby

“Sundowner” je poetični naslov novog Kevinovog albuma, koji bi sudeći po četiri manje ili više briljantna singla mogao biti još jedno izvanredno, uslovno uzevši konceptualno djelo, možda čak blizu njegovog mini masterpisa "Singing Saw" . Naime, multitalentovani singer-songrajter inspiraciju je pronašao u rodnom Kanzas sitiju gdje se ponovo počeo radovati sunčevim zracima, prije nego ga – kako tvrdi neizostavno- obuzme melanholija nakon sutona. Zbog toga je više stvarao danju nego li noću kako je to običavao dok je obitavao na obodu Los Anđelesa. Rezultat je osvježavajući kantautorski iskaz, stilski prepoznatljiv njegovim vjernim pratiocima, a na tragu najvećih američkih trubadura koji su na Morbijevu muziki uticali još od kad se njome ozbiljno počeo baviti. Lirski raspričan, kako u aranžiranju i sviranju,  tako i u produciranju inventivan, ali tako da ne biva pretenciozan. Vrlo moguće jedan od albuma godine, što ćemo saznati za samo nekoliko dana – konkretno 16. oktobra.

Matt Berninger

“Serpentine Prison”, prvi solo album frontmena The National visoko je na ljestvici albuma koje s nestrpljenjem iščekujemo. Očigledno je poetika vrlo slična bendu sa kojim se proslavio, čak toliko da se za jedan, ili čak dva od tri do danas prezentovana singla može reći da bi se sasvim valjano uklopili na neke od albuma koje je snimio sa čuvenim bendom. Ne zaboravimo da je Met Bernindžer koautor pjesama sa izvrsnog, za sada jedinog albuma EL VY, na kome je iskazao (ajde da kažemo) eksperimentalnije, odvažnije autorske potencijale, pa ne bi trebalo isključiti eventualna iznenađenja, odnosno manja odstupanja od prepoznatljivog zvuka zbog koga ga i volimo. Uostalom, njegov neodoljivi bariton zaštitni je znak i super-provodnik melanholije koje kod njega nikada ne nedostaje.

Lillian's Gish

Gore navedeno je još jedno u nizu imena šarmantnih projekata iza kojih stoji mlađahni Bruno Šlat, jedan od miljenika naše redakcije. Među talentovanijim (kant)autorima u okruženju, on se u novoj fazi svog stvaralaštva ne udaljava previše od poetike jedinog albuma koji je snimio pod pseudonimo Ichabod, koji smo s punim pravom ishvalili na stranicama ovog portala, jer se debi “Volume 1: Psychedelic Chansons” našao ne samo u samom vrhu naše (pro)šlogodišnje liste nego i pri vrhu nekoliko relevantnih regionalnih rok magazina odnosno portala. Nije najavljeno dugosvirajuće izdanje do kraja godine, ali ako se to i ne desi Lillian's Gish zaslužuje da se i ovom prilikom istakne, o čemu svjedoče dvije do sada objavljene numere, od kojih nam se uspjelijom i zrelijom čini autoironična “No Glory” - u spotu se Šlat čak i referira na svoje prethodne radove.

Dukatt

U susret solo albumu Dušana Strajnića, odnosno sastava koji nosi isti naziv kako glasi i njegov nadimak, obradovala nas je prel(ij)epa “Pesma mesecu”, koju pjeva zajedno sa Anom Janković, inače članicom benda Stray Dogg. Upravo na pretprošlogodišnjem albumu kultnog benda Dukat je prvi put snimio jednu (drugu) pjesmu na srpskom jeziku, a album na kome radi trebalo bi da sadrži isključivo pjesme koje, dakle, nisu na engleskom, nego nose u sebi “slatke muke” unutrašnjeg bluza – pjesme duboke, lične i melanholične, a ispjevane na našem jeziku. To je ono što pretpostavljamo, a možda nas autor iznenadi i nekom vedrijom temom, za to ćemo morati da sačekamo, nadajmo se ne dugo. Pomenimo još samo da je muziku za novu pjesmu sa Dukatom napisao, aranžirao i producirao Marko Ignjatović, pa tako zapravo, uskoro, da li do kraja ove ili tokom sledeće godine, dobijamo još jedno djelo čiji su koautori i izvođači članovi Stray Dogg, na radost fanova koji nadilaze granice naše regije.

Eyot

Briljantni bend iz Niša, grada u kome poslednjih godina djeluje nekolicina muzičara koji pomjeraju granice rok i džez muzike, za američku izdavačku etiketu “Ropeadope” 23. oktobra objaviće album numerisan tj. naslovljen “557799”. Sa njega Dejan Ilijić i ekipa predstavljaju naslovnu numeru, inače drugi singl koji je, kao i ostatak albuma, snimljen je i masterizovan - još u novembru prošle godine – u legendarnim muzičkim studijima “Real World” i “Abbey Road”! Naziv označava ritmičku šemu u taktovima (pet, sedam i devet osmina) koji su osnova tradicionalne balkanske muzike, ali i “ritam srca” članova sastava (kako sami kažu u najavi), a ujedno simbolizuje (od pamtivijeka) veoma burnu istoriju ovih prostora. Najvjerovatnije je u pitanju album koji će privući pažnju daleko preko granica regiona, što ova grupa odavno zaslužuje. Novom pjesmom Eyot najavljuje i seriju skorašnjih koncerata u domovini, na istoku Srbije, pod nazivom “Džez istoka”.

Ivan Grobenski

Maestralna atmosfera i aranžman singla „Črna megla“ više su nego snažna najava novog albuma koji potpisuje Ivan Grobenski, čiji rad pažljivo pratimo na stranicama Stereo Art-a. Čini se da bi „Siromahi i lazari" , kako glasi naziv albuma u kome nas autor podsjeća kako je Podravina tradicionalno bogata mitologijom i nadrealnim elementima, moglo da bude najintrigantnije izdanje ovog kantautora takoreći sa margine, čije pjesme nisu ni namijenjene širokim narodnim masama. Njegovo novo djelo intrigira tim više zbog najave u kojoj se pominje šta sve krije “črna megla”: siromahe, rakiju i pijance, mitološka stvorenja, izgubljene sinove i kćeri, narodna predanja i vjerovanja, a povrh svega strahove od kojih sve počinje i često završava...

„Namjera mi je bila interpretirati tradicionalnu kajkavsku pjesmu, snimiti neo-tradicionalnu podravsku pjesmaricu te se osloniti na poznate "kajkavske standarde", promatrajući ih iz  suvremene perspektive. Sve su pjesme, tekstovi i aranžmani autorski, ali korijene i inspiraciju vuku iz već poznatih kajkavskih popevki, prikaza naivnog slikarstva, usmene književnosti..”, objašnjava Grobenski koji je, kako kaže, pokušao “uhvatiti kolektivnu narodnu kreativnost”. Uhvaćeni smo u mrežu zvukova, u zamišljeni, a tako realističan, mračan ambijent i skoro mističnu atmosferu, ukratko začarani već prvom pjesmom toliko da jedva čekamo da čujemo ostale, što će se nadamo se desiti do kraja kalendarske godine ili pak na početku sledeće, prije no mine tmina zime – kako to ovakvom projektu dolikuje.