Već pola godine posle raspada matičnog superbenda Džordž Harison obljavljuje svoj magnum opus, formalno trostruki a suštinski dvostruki LP “All Things Must Pass”, jedan od esencijalnih albuma u istoriji rok muzike. Neke veoma važne pjesame su začete u januaru prethodne, 1969. godine, na njima je radio sa preostalim članovima genijalne liverpulske četvorke, ali se ni naslovna ni "Isn't It a Pity" nisu našle na poslednja dva albuma Bitlsa. Najveći hit sa tog albuma, te ujedno br. 1 na ostvrskim i američkim top listama 1971. godine bila je “My Sweet Lord”. Harisonova čuvena slajd gitara nesumnjivo je jedan od razloga, kao i lakoća sa kojom se pozabavio duhovnošću, u konkretnom singlu i religioznošću. U njegovom slučaju kada pjeva o Bogu on misli o Krišni, bazično kreće od hinduizma i indijske kulture koju je duboko poštovao, ali u pjesmi koristi i elemente, tačnije riječi koje potiču iz jevrejske i hrišćanske tradilcije, a razlog tako široke popularnosti koja nije minula do dana danšnjeg, valja tražiti u mogućnosti da se ista tumači u raznim varijantama, kako kom slušaocu odgovara. Pa i oni koji nisu vjerujući, zaneseni ljepotom i bukvalno Ljubavlju koja sija iz stihova, iz same muzike.

Mnogima jedan od omiljenih glumaca, ne više tako mlad kao 1992. kada je sniman original, pojedine scene iz kultne komedije “Dan mrmota” (Groundhog Day) odigrao je ponovo u reklami koja je premijerno prikazana tokom Superboula. Šarmantno poigravanje i ponovno proživljavanje dobro poznatih situacija iz klasika Harolda Rejmisa, na čelu sa Bilom Marejem te sa još par sporednih glumaca iz pomenutog filma, privuklo je pažnju miliona gledalaca. Preciznije, inteligentno re-kreirana i u pravom trenutku plasirana reklama  za samo tri dana ima već više od 42 i po miliona pregleda! Fantastično uspješna reklamna kampanja, vjerovatno i više nego što je to bilo očekivano.

Helena Haus je ilustratorka čiji radovi prikazuju inspirativan kontrast između nevinosti i poročnosti, njena preokupacija su nestašne djevojke, djevojaštvo dok gubi čistotu koju je ionako teško sačuvati. Autorka je svjesno izabrala da radi sa hemijskom olovkom, baš zbog toga što joj nije dozvoljeno da pogriješi, ispravke prosto nisu dozvoljene. Ona sama kaže kako ima satiričnosti u ovim prizorima, a boje su namjerno svijetle i, kako veli, ženstvene.

Pogledajte mini izbor ilustracija djevojke koja uskoro puni trideset godina, a živi i stvara u Parizu.