Recycle Bin
Eskapistička pjesma za noć, kako je krstio pjevač Tom Smit, u pratećem video spotu trudi se da bude satirična i iskritikuje jednu od vodećih zvijezda šou biznisa, da ne kažemo popularne kulture, za mnoge nedodirljivu Beyonce. Aludiranje na slavnu pjevačicu i vrhunsku plesačicu nekako ne pogađa u centar, možda iz razloga što nova pjesma grupe Editors, kao da je frankeštajnovski skrpljena, istina ne sa suviše gadnim ožiljcima ali svejedno bizarna mješavina dance i rock subkulturnih sastojaka.
Dani kada je potpisnik ovih redova s ponosom nosio ruksak na kojem je bio nalijepljen lik Morisija izgledaju kao davno prošlo vrijeme, i zaista to davno bijaše, a vrijeme kao da se ubrzava dok se udaljava dok usporavam(o) silom uspomene da ne izblijede, pa tako i sjećanje na godine tokom kojih je Mozova solo karijera bila logičan nastavak nedostižne The Smiths zaostavštine. No, Stiven Patrik očito ne stari kao vino, glas ga koliko možemo čuti još služi ali inspiracija izmiče, jer teksta za aktuelni singl “Spent the Day in Bed” vjerovatno bi postidio njega samog dok je bio u naponu snage, a to ne bješe samo dok je sarađivao sa Džonijem Marom nego čini se sve do sredine prošle decenije (možda se složimo da je “You Are the Quarry” poslednji album koji odskače iznad prosjeka).
Blasfemičnu verziju klasika ex-Yu pop muzike nije snimio niko drugi nego Žika u saradnji sa Marinom, koji su zločinački iskasapili sopstveno čedo iživljavajući se nad njom, bez nasušne potrebe ili prihvatljive, logične motivacije.
Nego, vratimo se 35 godina unazad, kada je jugoslovenska rock i pop scena vrcala od svježine, do te mjere da se smatrala trećom najznačajnijom muzičkom svjetskom silom. Iz ove perspektive te ocjene na da nisu bile pretjerane nego je novi talas ponudio neuporedivu muzikalnu gozbu u ovom dijelu Evrope, ideja je bilo "za izvoz", stasavali su kao na traci inventivni, ingeniozni bendovi od kojih su samo pojedini postali i hitmejkeri, uspijevajući pri tom da sačuvaju sopstveni autorski integritet i prije svega kvalitet muzike. Grupi Zana to nije uspjelo na duge staze, postala je veoma uspješna na početku karijere ali je nakon prvih nekoliko albuma njihova kreativnost postepeno (z)gasnula, uz česte promjene ženskih vokala i osipanje članova benda.
Pustim „Mr Brightside“ toliko glasno da ne čujem svoje misli. Da se prisjetim te silne emocije, tih nevjerovatno živih slika koje tjeraju da uđeš, postaneš šta god da pjesma od tebe traži. Te isjeckane, filmske detalje, tu istinsku opsesiju lirskog junaka kog odjednom poznaješ bolje nego sebe sama. Kakav je (veliki) pjesnik pisao te stihove, kakavi su (iznimno talentovani) muzičari poistovjetili drhtanje, grickanje noktiju, gutanje pljuvačke, bijes, opterećenje sa svojim nervnim završecima na vrhovima prstiju. Nema toga što gitara ne može reći ako je u pravim rukama.
