Srknavljenje klasika “Dodirni mi kolena” – verzija 2017.

07 oktobar 2017
Author :  

Blasfemičnu verziju klasika ex-Yu pop muzike nije snimio niko drugi nego Žika u saradnji sa Marinom, koji su zločinački iskasapili sopstveno čedo iživljavajući se nad njom, bez nasušne potrebe ili prihvatljive, logične motivacije.

Nego, vratimo se 35 godina unazad, kada je jugoslovenska rock i pop scena vrcala od svježine, do te mjere da se smatrala trećom najznačajnijom muzičkom svjetskom silom. Iz ove perspektive te ocjene na da nisu bile pretjerane nego je novi talas ponudio neuporedivu muzikalnu gozbu u ovom dijelu Evrope, ideja je bilo "za izvoz", stasavali su kao na traci inventivni, ingeniozni bendovi od kojih su samo pojedini postali i hitmejkeri, uspijevajući pri tom da sačuvaju sopstveni autorski integritet i prije svega kvalitet muzike. Grupi Zana to nije uspjelo na duge staze, postala je veoma uspješna na početku karijere ali je nakon prvih nekoliko albuma njihova kreativnost postepeno (z)gasnula, uz česte promjene ženskih vokala i osipanje članova benda.

Do danas je ostala nedostižna prva pjevačica, šarmantna Zana Nimani, djevojka albanskog porijekla koja je početkom osamdesetih brzo postala jedna od najvećih zvijezda novonastale scene, sasvim sigurno jedan od ključnih razloga popularnosti benda koji se na prvom albumu (Loše vreme uz rege za pivsku flašu, 1981) još uvijek tražio, da bi već na sledećem albumu, sledeće godine, pronašao sopstveni stil i nanizao barem tri ili četiri vhunske pop pjesme (uvodnu “Majstor za poljupce”, naslovni klasik koji otvara B stranu istoimene ploče, završnu “Via Amerika” i, takođe, instrumental neobičnog naslova - “Pričalica”).” Nema sumnje da je “Dodirni mi kolena” majstorski aranžirana i odsvirana pjesma, od uvodne minimalistike sintisajzera do moćne bas dionice. Pored Zanine famozne interpretacije,  neodoljivog refrena, cvrkutava produkcija je ono što je čini spektralnim pop momentom u istoriji jugolovenske muzike, a za koju je bio zadužen Tihomir Tini Varga. Tačno na sredini milina tog Jutra iz teksta se seli, opredmećuje u tonovima - jednostavno i tako prirodno ulazi u krvotok pjesme, ali ne samo sa čuvenim semplovanim cvrkutom ptica već i synth pop pasažom koji buja od nove romantike. Tih pola minuta je, ako mene pitate, jedan od vrhunaca pop muzike osamdesetih, makar na našem podneblju.

Manje je poznato da je Marina Tucaković u to vrijeme praktično bila pridruženi član grupe, pisala skoro sve tekstove, određivala smjer u kojem će se Zana kretati, tako da je drugi album njihov zajednički trijumf, kako komercijalni tako i kvalitativni. Poznato je, još više, u šta su se tekstovi Marine Tucaković pretvorili u međuvremenu, kako je i koliko je iznevjerila estetske kriterijume još prije početka devastirajućih devedesetih. Autor ovog teksta je zagovornik teze da je upravo ona jedna od glavnih krivaca za unižavanje pop muzike, zajedno sa ostalim izuzetno moćnim osobama domaće muzičke industrije, a koju analizu je svojevremeno javno plasirao u popkulturnoj emisiji “PolaPOPola” na TV Budva, i to tako što je intervjuisao i gospođu Tucaković. Dotična tom prilikom nije krila niti se ni zeru sramila što se “prilagodila vremenu”.

Sličnu frazetinu koristi i Zoran Živanović zvani Žika, u želji da objasni zašto je oskrnavio ovu pjesmu, a k tome dozvolio supruzi Jeleni da se, sa klavijaturistom Borisom Krstajićem,poigra tj. uneredi po aranžmanu - “kako bi se pesma prilagodila mlađim generacijama”. Ne treba trošiti riječi koliko je blasfemična, banalna i izlišna nova verzija, sa dva osjetno slabija vokala u odnosu na original, od kojih je pjevanje Nataše Gajević (u jednom periodu takođe prvi glas Zane) potpuno promašena investicija, kao što je promašena ideja i atmosfera numere. Od baščine ni traga, niti suptilnosti sintisajzera, nema ni R.O.M.A.N.T.I.K.E. (kako bi to naglasio Džarvis), sve je progutala konfekcijska upodobljenost  i besramna, ulagivačka prilagodljivost “novim generacijama”. E, ta nemoralnost autora je i dovela do toga da Marina danas - i godinama unazad - seiri sa narodnjacima, da Zana nastavlja da prostači i da se uvlači u dupeta slušalaca BEZ UKUSA, da se Zdravko Čolić Čola poodavno poseljačio do balčaka, a da Goran Bregović Brega još uvijek izvodi sramotne svadbarske verzije sopstvenih pjesama, među kojima, ne lažimo se, ima i klasičnih kompozicija. Nisu, dakle, sjebale okolnosti, (n)ovo, novo vrijeme ukus slušalaca , nego su to učinili doajeni koji su klekli na koljena i srozali svoju bolju prošlost, a na istu bi valjda trebalo da budu ponosni, jer se nisu  oduprli PONIŽAVAJUĆE niskim kriterijumima. Ali, kompleksna je to tema, a Zana može biti samo apokrif u nekoj budućoj, iscrpnoj analizi fenomena.

Ukratko - u neke pjesme nije dopušteno dirati, baš kao ni dodirivati neka koljena.

4614 Views
Novak Govedarica

Email Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio