Recenzija: Kevin Morby - Singing Saw

16 jul 2016
Author :  

Ako volite muziku Boba Dilana, Leonarda Koena, čak i Calexico, prijaće vam treći album Kevina Morbija, autora jednog od najboljih (country rock) albuma ove godine

„Have you heard my guitar singing“ pita Kevin Morby u sanjalačkoj „Drunk and On a Star“ čija je melodija podvučena diskretnom orkestracijom. A svaka njegova gitara pjeva kao minstrel, što bi mogao biti i on sam prenesen u jedno drugo vrijeme ili izvan vremena, u svakoj pojedinačnoj numeri posebno. Ukupno devet refleksivnih priča sačinjavaju organsku cjelinu, album kakav se rijetko sreće u digitalnom dobu u kojem su nas naučili da slušamo singlove jedan po jedan, pa ih posle prosto sakupe i objave – a malo ko ih docnije presluša(va) zajedno.

„Singing Saw“, međutim, starinska je zbirka priča iskusnog, vraški talentovanog pisca (čitaj muzičara), svaka pisana drugojačijim (ma)stilom, ali iznutra isprepletena od početka pa do kraja s nekoliko motiva i stihova koji se periodično ponavljaju. Na primjer, već u uvodnoj „Cut me Down“, sa krasnom bas linijom i akustičnom gitarom koja prede poetično, Kevin kaže „...looking for the Water“ koju ne uspijeva da pronađe ni u finalnoj pjesmi na albumu,“Water“, country-gospel perfekciji sa čarobnim harmonijama pratećih vokala koji su jedno od najupečatljivijih obilježja i „mrežica“ kojima su omeđene sve pjesme. Omrežene su ornamentalnom produkcijom Sama Cohena , koji je poput Kevina svirao nekoliko raznovrsnih instrumenata. Uz još nekoliko muzičkih saradnika ovaj album je snimljen u Woodstock-u, a nastao je na periferiji Los Anđelesa, gdje se Morby neko vrijeme bio osamio sa klavirom. Zanimljivo je da ranije nije umio da svira taj uzvišeni instrument, ni u matičnom indie rock bendu Woods, ni u muzičkom projektu The Babies s kojim je snimio dva, oba odlična albuma. No, nijedan tako autopoetičan i reklo bi se konceptualan kao svoj treći solo album koji će se, bez ikakve sumnje, naći na listama najboljih albuma 2016.

U kratkom intervjuu za najznačajniji muzički magazin današnjice, britanski UNCUT, Kevin je kazao kako je tokom kreacije bio toliko u Muzici, opčinjen njome i zanesen, da je to bilo skoro snoliko stanje. Ta bezgranična ljubav kao da zrači iz svakog tona i kontaminira slušaoca, uvlačeći ga u kantautorsku kantinu prepunu zvukova i glasova, koji su, kako to primjećuju i drugi kritičari, inspirisani Dylanom, the Bandom, ali u drugom dijelu albuma i Cohenom (sličnost je samo u interpretaciji, ne i poetici). Pojedini aranžmani tj. način korištenja instrumenata prizivaju mlađe muzičke snage, od solo saksofona a la Destroyer u pjesmi koja nosi isti naziv kao i bend Dana Bejara do (uvijek) neodoljivih marijači trubača a la Calexico u „I Have Been to the Mountain“.

To je i jedan od vrhunaca albuma, najraskošnije aranžirana numera sa galopirajućim tempom i božanstvenim back vokalima, a tematski direktan odgovor na ubistvo Erika Garnera, Njujorčanina al’ Afroamerikanca koga je ugušio policajac tokom hapšenja, prije tačno dvije godine. U stihovima, Morby je jasan kao crna zemlja koja je progutala nesrećnika tog jula 2014: "That man lived in this town/ 'Til that pig took him down", ali ne bi se mogla opisati kao gnjevna, ili osvetnička pjesma, već kao autentični epitaf nesrećno stradalom Amerikancu. To je ujedno Kevinov vid borbe protiv nepravde koja je snašla njegove sunarodnike, u svakom slučaju najoriginalnija protestna nota na temu koja je inspirisala i mnoge druge, ne samo američke muzičare.

Muzička testera, što bi, dakle, bio bukvalan prevod sedmominutne “Singing Saw”, gradi posve drugu atmosferu, savijajući se i zavijajući – slično kao u uvodu albuma- pod usamljenim Mjesecom dok se matori kojot smije u lice naratoru. Iscjeljujuća introspekcija sa zvonkom bluesy gitarom pretapa se u melodiju sanjalice podvučenu diskretnom orkestracijom. Ni u matičnom bendu Woods nije bio tako poetičan, i ličan, što pravo govoreći nije ni mogao biti kao basista. No, prije nego nas, kao interpretator, uvuče u još mirniju i intimniju drugu stranu albuma, slijedi raspjevana “Dorothy” (kako je imenovao i sopstvenu gitaru): u njoj se sljubljuju dendijevski elegantan klavir i fatalne gitare, svako usporavanje tempa ljupkost je za sebe, svako ubrzavanje kao da ima dodatnu dinamiku, duvači su precizno temperovani i tempirani a vokal nepresušan u svom izlaganju čak šest dužih strofa, bez refrena, ali sa nekoliko motiva i stihova koji se periodično ponavljaju. Jedan od singlova godine, dodao bih.

Možda bi “Black Flowers” mogla da bude najljupkiji izdanak u buketu, zvuči kao pupoljak iz koga su propupili svi ostali lopoči (ne pitajte me zašto lopoči, ali liče ako se naglas sriče), u njoj se pominju i “singing saw” i “tiny piano” a ne zaboravimo da je autor samovao na L.A. periferiji, izolavan i inspirisan prirodom ispred rezidencije u kojoj se (bio) osamio sa klavirom. Klavir kroji country-gospel perfekciju od završne pjesme sa čarobnim harmonijama, rekoh li da je naslovljena “Water”, sinematična i sentimentalna kako samo mogu biti sentimantalne country pjesme sa gospel back vokalima koji pune trncima kičmenu moždinu slušaoca, sa svim izrečenim i onim neizrečenim stihovima, misleći o zvijezdama i planetama I felt small but full of Pride, što reče pjesnik koji se ’rvao sa rimama kao onaj zanjesenak Apoliner s topovskim đuladima, There in the air/ Suspended by beauty/ There are words that get spoken/ Oh and lives they have leave broken a na drugom mjestu I m a mess I confess, now send me the maid, pa na samom kraju, kad procvjetaju polja lopoča i lotosovih cvjetova, kad se pomilovana duša od miline nasmiješi, I sing who is my creator/ Not my mother/ Nor my father/ But before the universe burst wide on open…

Minstrel izvan vremena i prostora, velim vam, pjeva pjesme with his singing guitar i sanja kako pjeva kao minstrel iznad vremena, između prostora, i iza jezika.

Ocjena: 8.5/10

1240 Views
Novak Govedarica

Email Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio