Recenzije

Rate this item
(0 votes)

Alinda Segara se oglasila sa novim albumom na samom početku 2024. godine, posle “malog” razmaka između ovog i prethodnog albuma - malog za njen tempo objavljivanja u poslednje vreme. Ovoga puta neću napraviti grešku koju sam napravio sa njenim prošlim albumom „Life On Earth“ (2022), kada sam posle površnog preslušavanja procenio da nije na nivou njenih najboljih radova. Vreme me je demantovalo, jer sa svakim novim slušanjem album je rastao u meni pa je na kraju završio na osamnaestom mestu moje godišnje liste za 2022. godinu, što je, sada mi se čini, i dalje niži plasman nego što je zaslužio.

Album „The Past Is Still Alive“ se - ako je suditi po naslovu- bavi prošlošću koja je još živa, i to na rokenrol način. Već od prve pesme, „Alibi“, počinje to „čeprkanje“ po prošlosti. U Alindinom slučaju to „čeprkanje“ može biti bolno imajući u vidu da je još kao maloletnica osetila čari beskućništva, baskinga i maloletničke delinkvencije, ali se Alinda u njega upušta hrabro i bez ostatka.Tako u pesmi  „Alibi“ govori o novim počecima – govori o tome da te život na ulici nauči da nema izgubljenog rata, mada su česte izgubljene bitke. Govori nam i o tome da svako ima feniksa u sebi i da svako raspolaže pravom na odluku da li će ga iskoristiti.

RECENZIJA: Glib – Drunk Love Music

Rate this item
(0 votes)

Nisam baš oduševljen što je najbolji naziv ovakvoj vrsti ploče dala grupa UB40 – „Labour Of Love“. To je baš to – obrade pesama koje volimo urađene sa ljubavlju i poštovanjem. V. Marinović, jedan od braće Glib čiji je ukus nedvojbeno zastupljen na ovoj kolekciji pesama (za ostalu braću nisam siguran, mada po predanosti i razumevanju materijala pretpostavljam da ni njihov lični izbor ne bi bio mnogo drugačiji) kao da ih je svojom rukom birao (handpicking!). Znate ono: opipaš, omirišeš razmisliš i kažeš – ova može!

Tako su se u izboru našle dve pesme Nila Janga, jedna („Too Far Gone“) se prvi put pojavila na albumu „Freedom“ mada je nastala na sešnima posle „Zuma“ albuma, tačnije prvi put je snimljena na Jangovom „Broken Arrow“ ranču 9.5.1975., kojom prilikom je Nil svirao gitaru i pevao a Frenk Sampedro je svirao mandolinu. Prvi put je objavljena na ploči „Freedom“ iz 1989. gde je Sampedro takođe svirao mandolinu uz pratnju tadašnjeg Jangovog benda. Na prošlogodišnjem izdanju „Chrome Dreams“ (konačno zvanično objavljivanje acetata iz 1977. koji je devedesetih cirkulisao kao butleg) je objavljena ona prva verzija sa „Broken Arrow“ ranča mada joj to nije prvo zvanično objavljivanje – pesma se prethodno pojavila na ploči “Neil Young Archives Vol. II : 72-76”.

RECENZIJA: Baobab – Zamka

Rate this item
(0 votes)

Mišo Petrović ima novu ploču! Čovek koji je upisao Arilje na rokenrol mapu Srbije zaslužuje da se o svakom njegovom albumu kaže koja reč, naročito ako se radi o vrlo kvalitetnom ostvarenju poput ovoga. Album „Zamka“ ima dvanaest pesama i među njima nema nijednog “filera“. Radi se o rok muzici srednje struje bazirane na gitarskoj svirci i njegovom veličanstvu rifu. Nema tu mnogo filozofiranja, bar kad se radi o muzici. Ide se utabanim stazama mnogih prethodnika ali baš to omogućava prohodnost do srca i duša starije generacije odrasle na rok muzici. Pesma koja najviše odudara od obrasca koji je Mišo sam uspostavio je poslednja pesma na albumu, naslovna, „Zamka“. Dramatična po raspoloženju i oneobičena trubom Mihaila Melešikina, predstavlja veličanstven završetak albuma.

RECENZIJA: Jesenji Orkestar – Je l’ da da da? Da da da

Rate this item
(0 votes)

RECENZIJA: Jesenji Orkestar – Je l’ da da da? Da da da

Odličan Jesenji Orkestar! Oduvek sam uvažavao solo radove Daniela Kovača, a neke bogami ne samo uvažavao nego i obožavao kao na primer legendarne „Godine u vetru“, pesmu koju je radio sa Ljubičicama i koja je svakako njegov najveći hit kad govorimo o karijeri izvan benda Jarboli. Njegovi solo albumi su druga priča, oni su većim delom u dubokoj alternativi koja nije doticala široke narodne mase. Ne samo da ih nije doticala, već za njih nisu ni postojali. Treća priča je ovaj po naslovu krajnje afirmativan album. „Je l’ da da da? Da da da“ je sa šest afirmativnih rečca „da“ (u stvari pet, jer jedna je veznik, ali vizuelno ih ima šest) oborila važeći rekord koji je do sada držala grupa Abba u svom velikom  hitu „I do I do I do I do I do“ sa svega pet afirmacija u nizu.

Znajući Daniela i naslućujući njegovo poimanje stvarnosti, ne mogu da verujem da je ovaj iznenađujući (imajući u vidu pakleno okruženje u kome živimo) afirmativizam  posledica primene „stay positive“ principa, omiljenog principa samozvanih lajfkoučeva. Previše je to banalno da bih i na trenutak poverovao da je to razlog. Šta je onda razlog? Hajde da vidimo!

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio