Recenzije

RECENZIJA: Off Duty – Putokaz EP (2018)

Rate this item
(0 votes)

Mala zemlja, veliki problemi, stabilna scena i malo albuma. To je sažeta verzija priče o razlozima ushićenja koje sa svakim novim izdanjem nekog crnogorskog benda osjetim, a tek nakon toga se posvetim prostoru u kome sabiram je li ili nije bilo vrijedno. Ovo prvo, o zemlji u kojoj živimo i stvarnosti koja većini nije po volji, to je zajednički imenitelj gotovo svih rock i punk albuma objavljenih u posljednjih dvadesetak godina.Da je malo – malo je. Da je sve već rečeno – rečeno je. Da li je revolucionarna nota bilo koje od pjesama uradila bilo što konkretno po pitanju promjene trenutnog stanja? Naravno da nije. Upalile su te pjesme nekoliko (desetina) baklji, izazvale ljude da podignu pesnice i očajnički se proderu uz ključne stihove, a na kraju svake noći smo se svi zajedno vraćali u jutra iz kojih dani daju samo lažna obećanja. Već sam pisala o tome kako ovoj jakoj sceni, ovim bendovima koji rade vrijedno i promišljeno, fali ljubavnih pjesama, čisto da ih osjetim na drugoj tematskoj ravni, a ne da kopam po središtu pjesme da bih iskopala sebičnu emociju, nešto individualno u kolektivnom, i te i takve će mi uvijek faliti. No, ako su na nekim prostorima ljubavne pjesme one koje ostaju, a pjesme aktuelnih trenutaka te koje pojede vrijeme, kod nas je obrnuto. Balkan je takav da je progutao smrznuti zalogaj nesreće i zaglavio mu se u grlu od kad se sjećam Balkana. A to je već jedan cijeli život neke druge osobe koja ima potomstvo.

RECENZIJA: Autogeni Trening – Spasi se sam (2018)

Rate this item
(0 votes)

Ima neke konstantnosti na Balkanu koja dozvoljava društveno angažovanim pjesmama, tim pokušajima da se kroz muziku pokrene revolucija ili bar malo dozove glava bilo kog nasumično izabranog upijača spoljnih utisaka, da budu aktuelne već tridesetak godina. Zato ne čudi što ih niko više ne odmjerava, ne prilagođava, već ih pušta među ljude u onim impulsivnim, neprečešljanim verzijama, budući da mogu da žive koliko i ljubavne, da se pretvore u himne ponekad, da prerastu silinu borbenih pokliča. Otud i album Autogenog treninga, jednog od najizražajnijih crnogorskih rok bendova, već u startu ima dobru podlogu za zauvijek.

Napišem rok, pa se okrenem dva puta oko sebe. Jer to je rok koji je evoluirao davno, njegov mutirani odraz u ogledalu zvuka, iznikao iz eksperimentalnog pojačavanja utiska, psihodelične borbe koja se vodi iznutra i ne računa na pokret i fizički nasrtaj, već više na zatvaranje i izolaciju, od neljudskog, pogrešnog, površnog. U tom smislu album „Spasi se sam“ , sav od pravih poruka i dobrih namjera, nikad neće doći do onih koji bi zaista trebalo da ga čuju. Ali to je neka nova tužna pjesma koja nije legla na album, već se čuje u pauzama između svih devet pjesama.

Rate this item
(0 votes)

Ja nisam od onih koje prepoznaju džentlmena kad ga vide, ali ponekad, samo ponekad, u različitostima na koje kažu nekome „how beautiful you are“ mogu da ih čujem, da ih osjetim, jer su rijetkost jedna u svijetu u kome je emocija luksuz, spontanost je grijeh, ljubav je nešto što ostaviš doma ako kreneš van.

Otud sva sila čuđenja pred albumom „The Gentleman“ muzičara koji se tim imenom predstavlja javnosti. Znamo ga kao člana benda Moskau, znaju ga drugi i kao džezera, saksofonistu, profesora muzike. Znaju ga i pod imenom Marko Lucijan Hrašćanec. Sve to jeste, i sve to ne mora biti The Gentleman, lirski heroj s ovog albuma.

RECENZIJA: Car Seat Headrest - Twin Fantasy (Face To Face)

Rate this item
(0 votes)

Celu priču indie-rocka su kreirali razni čudaci, asocijalni tipovi, štreberi, melanholici i depresivci, granični slučajevi, sumnjivo tihi, neprilagođeni, usamljenici, autistični, dezorganizovani, hiperaktivni, ljudi sa bipolarnim poremećajem. Ti likovi se ne bave sportom, ne idu na godišnjice mature, gube kontakt sa porodicama, „neki đavo im fali“ što bi rekli naši stari. Istorija rokenrola ih je prepuna – od ranih predaka tog pravca Frank Zappe i Captain Beefhearta, pa redom, oni ludaci iz Butthole Surfersa, David Thomas (Pere Ubu), Gordon Gano (Violent Femmes), Les Claypool (Primus), Eef Barzelay (Clem Snide), Bon Iver, Sufjan Stevens, John Dernielle (The Mountain Goats), Robert Pollard (Guided By Voices), Wayne Coyne (The Flaming Lips), Rivers Cuomo (Weezer), Matthew Millia (Frontier Ruckus), Simon Joyner, Mark Kozalek (Sun Kil Moon), Mark Oliver Everett (Eels), Stephen Malkmus (Pavement), Jandek, ima ih još, ovih sam se setio „iz prve“, što se ono kaže.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio