STRAH OD DUBINE

„We live as we dream – alone“ (Joseph Conrad)

„Strah od dubine“ je prva snimljena pjesma koju nisam napisala igrajući se nekim instrumentom, nego mi je pala na pamet „na suho“, dok sam šetala gradom, i to, sjećam se, na Savskoj cesti pored Studentskog centra (nikako pobjeć od Save, makar u imenu ceste). Pokušavala sam snimiti ideju pjevušeći u mobitel, a da pritom ne ispadnem totalna luđakinja. Proces pisanja pjesama je za mene inače prilično intiman čin kojeg jako teško, ako uopće ikada, dijelim s drugima, i treba mi samoća da bih nešto napravila, a sada sam pjevušila – tiho koliko sam mogla, ali ipak dovoljno čujno i za nepoznate prolaznike – u mobitel na sred jedne od najprometnijih ulica u gradu.

ŽMIREĆKI

Svi su moji dosadašnji albumi bili na neki način tek slučajne kolekcije pjesama, koje bi ušle na album možda zato što bi se nekome iz benda na probi jako svidjela stvar kad ju zasviram u pauzi, ili zato što je pjesma dugo stajala u ladici, a ja sam mislila da je baš dobra, ili upravo suprotno, zato što je pjesma možda bila najfriškije napisana, pa je emocija bila još vruća i silno željela izaći u svijet. Kako god, uvijek je to bio neki random skup pjesama iz više životnih perioda, koje bi se našle na istom izdanju spletom vanjskih okolnosti.

KADA PREĐEŠ SAVSKI MOST

Ne znam koliko pjesama mogu napisati o Savi i nasipu. Volim rijeku, živim blizu, često šećem obalom. Za one koji nisu iz Zagreba, skica: pored pješačkog Savkog mosta je okretište tramvaja i veliko autobusno stajalište na kojem stoje linije prema raznim dijelovima grada i predgrađa. Tramvaji koji se ne okreću ovdje, kao na primjer linija broj sedam tj. „sedmica“, produžavaju dalje, u Novi Zagreb, preko susjednog, Jadranskog mosta.