KADA PREĐEŠ SAVSKI MOST

Ne znam koliko pjesama mogu napisati o Savi i nasipu. Volim rijeku, živim blizu, često šećem obalom. Za one koji nisu iz Zagreba, skica: pored pješačkog Savkog mosta je okretište tramvaja i veliko autobusno stajalište na kojem stoje linije prema raznim dijelovima grada i predgrađa. Tramvaji koji se ne okreću ovdje, kao na primjer linija broj sedam tj. „sedmica“, produžavaju dalje, u Novi Zagreb, preko susjednog, Jadranskog mosta.

PLUS 40

Čim sam napisala "Plus 40", znala sam da će to biti pjesma koja otvara sljedeći album (koji se tada ocrtavao tek u naznakama), jer govori o svemu o čemu se zapravo radi na ovom albumu: o starenju, prolaznosti, dezorijentiranosti, osjećaju gubitka i, u konačnici, borbi da se zadrži ipak neki osjećaj vrijednosti postojanja.

Zbog toga je morala započeti samo mojim vokalom koji viče prvi stih u praznom prostoru, sam i bez orijentira, da bi se nakon toga odjednom ipak materijalizirao bend i pridržao ga, kao što me i u stvarnosti i bend, i glazba općenito, pridržavaju i orijentiraju u ovom praznom prostoru u kojem živimo.

Nema praznika koji nismo uspjeli da obesmislimo pokušavajući da se izdignemo iznad drugih ljudi i sopstvenih mogućnosti. Tako i ovaj današnji, koji je trebalo obilježiti svake godine novom borbom, novim osvješćivanjem neosviješćenih, akcijama i tribinama, časovima istorije i zahvalnošću onim ženama što su nas rodile i učinile nam život podnošljivim, a posebno ženama koje su se usudile da svojim kćerima usade svijest o ravnopravnosti. A svi ti odlasci kod frizera, večere i ruže, sva ta „jedan dan u godini da i ja dobijem slobodno“, sve su to znaci da ta ravnopravnost nije otišla dalje od prilike da glasamo (ponekad i bez konsultovanja), da se obrazujemo (ali nam ne gine kutlača), da na posao možemo ljeti nositi suknju i sandale (dešava se da se i to obije o glavu nekim ženama, evo samo ovaj aktuelni skandal s predsjednikom male opštine u Srbiji).