Blog

7 Days To Rock, Vol. 23 (Žena koja ne želim biti)

Rate this item
(0 votes)

Nema praznika koji nismo uspjeli da obesmislimo pokušavajući da se izdignemo iznad drugih ljudi i sopstvenih mogućnosti. Tako i ovaj današnji, koji je trebalo obilježiti svake godine novom borbom, novim osvješćivanjem neosviješćenih, akcijama i tribinama, časovima istorije i zahvalnošću onim ženama što su nas rodile i učinile nam život podnošljivim, a posebno ženama koje su se usudile da svojim kćerima usade svijest o ravnopravnosti. A svi ti odlasci kod frizera, večere i ruže, sva ta „jedan dan u godini da i ja dobijem slobodno“, sve su to znaci da ta ravnopravnost nije otišla dalje od prilike da glasamo (ponekad i bez konsultovanja), da se obrazujemo (ali nam ne gine kutlača), da na posao možemo ljeti nositi suknju i sandale (dešava se da se i to obije o glavu nekim ženama, evo samo ovaj aktuelni skandal s predsjednikom male opštine u Srbiji).

JEDNOUGAO: Ljubav na odloženo slušanje

Rate this item
(0 votes)

Dan pred Valentinovo je prava prilika da se sjetim svoje prve velike ljubavi.

Crn. Sitan. Sveznalica koja je progovarala i glasom najnježnijim i razgovjetnim baritonima, najčešće ozbiljno, ali bilo je dana (i noći) kad se smijao nezaustavljivo, pogotovu negdje u poganim satima između subote i nedjelje, dok smo se stiskali ispod jorgana, čekajući burek u imaginarnoj pekari zvuka. Imao je i sat. Prvog jutra je probudio sve ukućane, a da se nije sklonio s mog jastuka. Onda smo pronašli balans. Ja sam popuštala u školi, jer lekcije koje mi je on davao za školu nisu bile od značaja, počela sam da se utapam u nesanicu, sve s namjerom i željom da postanemo jedno, da on progovori mojim glasom.

Tako i bi.

Rate this item
(0 votes)

Ne umijem krenuti dalje ako mi je nešto ostalo nepotpuno. Uvijek u potkrovlju glave nezavršenosti prave haos od nestrpljenja da se dovedu do izlaznih vrata, i svako malo po jedna proviri i iskolači oči, i kreštavim glasom se pobuni protiv svog tretmana. Magistarski ispit, ugovor na neodređeno vrijeme, kuća koju smo davno nacrtali, sve one kućne obaveze koje čekaju na red, ne zna se čiji glas više podiže tenzije u skučenom prostoru mojih nepopijenih kafa.

S muzikom je drugačije, ona će se i nakon što ispišem sve svoje impresije zadržati, biće zahvalna, ljubazna, odužiće se za svu ljubav koju joj poklanjam, i zato joj se, prije ili kasnije, posvetim s malo zakašnjenja. Uostalom, kolega s Mulja mi je baš nekoliko dana unazad rekao ono što sam oduvijek znala: muzika nema rok trajanja. Pa ovo što ću zapisati ispod uvoda neće biti zaostaci iz prošle godine, već samo muzika rođena u 2018. godini, a sve življa u ovoj sada.

Dnevnik muzičkog eklektika – Preslušavanje (32)

Rate this item
(0 votes)

Evo, počela je još jedna godina. Desiće se nove ploče, nezaboravni koncerti, poneka smrt dragih izvođača, možda će se roditi neki novi muzički pravac – tako stvari stoje još od kad postoji pop muzika… Još nešto je večito – ono kukanje na kraju svake godine da je ona prethodna bila bolja. A kakve su tek bile one dok smo bili mladi!

Trudiću se da u svojim „Dnevnicima“ ispratim sve što je važno u svetu rok muzike u širem smislu. Prvo ću se u ovom, trideset i drugom nastavku oprostiti od stare godine tako što ću oceniti dva tuceta albuma koje sam do ovog momenta preslušao. Oni nisu ušli na godišnju listu jer su preslušani posle izlaska iste, ali, sudeći po utisku koji su ostavili, ne bi ni ušli na sam vrh. Zatim, u drugom delu teksta, prelazim na nova izdanja (ona iz 2019.). Rešio sam da ove godine pomnije pratim regionalnu scenu, to jest, da se potrudim da napišem što više kratkih prikaza regionalnih izdanja i naravno nekoliko velikih recenzija za one albume koji me budu inspirisali da o njima pišem. To neće uvek biti albumi koji mi se izuzetno sviđaju, već oni koji u sebi sadrže priču (ili je ja pronađem u njima). Neće biti zanemarena ni izvanregionalna scena, pre svega američka koju najviše pratim. Potrudiću se i da proširim spektar žanrova o kojima pišem, pa će pored kantrija, folka, indi roka, starog R&B-ja i soula biti zastupljene i modernije forme, a tu pre svega mislim na takozvanu elektroniku. Neću pisati o novom domaćem popu kojim dominira trap/rap/hip-hop/pink folk jer StereoArt, pa i ja, kao njegov saradnik, teži da promoviše kulturu, a taj konglomerat bi teško mogao da ponese to časno ime. Pre bih rekao da takva muzika i medijski proizvodi koji je prate (video klipovi i sl.) pripadaju anti-kulturi čija je svrha da mlade ljude oduči od kritičkog razmišljanja po principu „daj šta daš, samo da je veselo“.

Mixtape DME32OST12 po prvi put neće sadržati pesme sa svih ovde pomenutih albuma – neki od njih neće biti zastupljeni da trajanje ne bi bilo duže od dva sata. Ovo je nužno da se ne bi remetila programska šema RadioAparata i Jammonite Radija koji reemituju „Dnevnik muzičkog eklektika“. U kompilaciju su ušli svi koji su pomenuti iz 2019-te, dok su iz 2018-te ušle one pesme koje se stilski uklapaju u indie-folk, folk i kantri koji dominiraju kompilacijom. Rokeri i elektroničari su, uz retke izuzetke, ovoga puta, što se kaže, „izvisili“, iako je bilo dobrog materijala.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio