Blog
Sporo su u januaru i februaru pristizala nova izdanja, ali evo, početkom marta situacija se popravlja. Kao da su i oni koji su čuvali gotove albume da ih objave kad ova pošast prođe shvatili da to neće biti uskoro, pa su rešili da ih više ne drže „na ledu“. Tako smo dobili nove Tinderstickse, Kings of Leon, The Hold Steady, Lanu Del Rej…
Koncerti su i dalje mislena imenica i jedino za njih kontinuirano važi priča da šire zarazu. Štetnost ostalih masovnih okupljanja se procenjuje na osnovu toga ko ih organizuje i koja im je svrha. Ako ih organizuje vlast napada ih opozicija, ako ih organizuje opozicija napada ih vlast, ali se i jedni i drugi kontinuirano održavaju, jedino su koncerti nesporno štetni i opasni. Samo što niko ne kaže od čega će ti muzičari živeti, niti ih iko (bar u Srbiji) materijalno pomaže. Da se razumemo, i sam smatram da bilo kakvi masovni skupovi tokom pandemije nisu opravdani, ali dajte onda da se toga svi pridržavamo, bez obzira na to ko ih organizuje i koji je povod. S jedne strane, svi želimo da pandemija prođe, a sa druge strane malo činimo da se to ostvari - jak je otpor vakcinaciji, nošenju maski i epidemiološkim merama zabrane okupljanja i kretanja. Nadam se da će ljudima doći do mozga da najviše zavisi od svakog od nas pojedinačno. Zapitajte se da li ste vi lično učinili sve što je do vas da stane ovo zlo, pa onda kukajte što nema koncerata i što ne rade kafići.
Jedna od retkih koliko-toliko dobrih stvari boravka u kući je povećana mogućnost slušanja muzike. Zato su i ovoga puta tu Mixcloud mixtejp i Spotify plejlista.
Idemo sada na nove ploče:
Prvo zvučna podloga ovom tekstu, kao i obično na dve platforme, Spotify i Mixcloud, a u nastavku uobičajena januarska analiza godišnjih izbora najboljih albuma ni ovoga puta neće izostati. Koristiću pet za mene relevantnih lista (Uncut, Mojo, Pitchfork, NME, No Depression) koje pokrivaju širi muzički spektar od onog koga pokriva „Dnevnik muzičkog eklektika“ (a to je „Uncut“ i „No Depression“ teritorija). Odmah da kažem da se moja teorija „niša“ pokazuje tačnom, jer od teoretski mogućih 100 različitih albuma (5 lista sa po 20) na zbirnoj listi se nalazi 71 album. To znači da se samo 29 albuma pojavilo na više od jedne liste, a samo jedan (tj. jedna - Fibi Bridžers) na svih pet. Uostalom, evo prvih jedanaest sa te tabele:
19. decembar 2020.
Poslednji nastavak „Dnevnika“ koji će izaći u tužnoj i teškoj 2020. godini baviće se albumima koji se moraju preslušati pre pravljenja godišnje liste, da bi ova bila koliko-toliko relevantna. Naravno, nisam proširivao žanrovski okvir koji pratim, pa nećete u njemu naći najbolje metal ili elektronske albume, ali to niste ni očekivali. Priličan je broj albuma domaćih izvođača koji su čekali kraj godine da izdaju albume (čak šest), od kojih su tri dobila recenziju, jedan mini recenziju a dva su samo ocenjena. U folderu odabranih za preslušavanje ostalo je još pedesetak albuma od kojih će neki ući u sledeći „Dnevnik“ a neki će zauvek ostati da „vise“. Nadam se da ću do zaključenja svoje godišnje liste preslušati bar polovinu.
Plejliste možete slušati, kako je već uobičajeno, na dve platforme: Spotify lista ili Mixtape mix.
*****
Dnevnik br. 46 je pred vama. U uvodu ću reći neku reč o pločama o kojima nisam opširnije pisao. Od domaćih, tu je ove godine hiperproduktivni Miloš Zubac, koji mi je i sam rekao da ne moram da pišem o svakom njegovom izdanju. Onaj sa Nemanjom Nešićem je iz podžanra „Pevam pesnike“, a ovaj drugi, „Hazarske“ je u osnovi bluz sa tekstovima iz očeve pesmarice i za svaku je preporuku. Od stranih, tu je nešto manji nego obično kontingent kantri i folk albuma, ali zato ima više roka a prošvercovalo se i nešto panka. Tu je i album izgovorene poezije Peti Smit uz diskretnu pratnju Soundwalk Collective koji je jedini ostao neocenjen jer nisam stigao (niti sam imao volje) da se pozabavim poezijom, koja je od krucijalne važnosti za ovakav tip izdanja.
Plejlistu ovog teksta, po redu pojavljivanja, možete slušati na dve platforme: Mixcloud lista i Spotify lista.
Evo i prikaza: