Blog
18.04. – 10.06.2022
Pedeset sedmi nastavak dnevnika obeležiće drastično iskakanje iz kolotečine. Umesto folka i kantrija koji su ovoga puta zastupljeni u tragovima, pogled sam usmerio na indi rok, soul pa i pop ako ako se tako mogu okarakterisati radovi Father John Mistyja i Džona Hauarda. Ogrešio sam se usput o Amandu En Plat i njen dupli album „The Devil and the Deep Blue Sea“ koji spada u kantri žanr i Anais Mičel i njen istoimeni indi folk album, jer oni će se na kraju godine naći na vrlo visokim mestima moje liste a zajedno su dobile samo ovu rečenicu, a i Tomberlin je sa svojim gracilnim folkom slično prošla. Ogrešio sam se i o ploču koja se morala naći u ovom izboru indi roka iz 2022., „A Light for Attracting Attention“ Tom Jorkovog benda The Smile koju sam sasvim smetnuo s uma, a pala mi je na pamet tek sada, kad su mikstejpovi već objavljeni. No, za nju nije sve izgubljeno, neću je preskočiti u sledećem izdanju „Dnevnika“. Ne sudite prestrogo ovom mom izlasku iz zone komfora na teritoriju koju poslednjih godina posećujem retko i nesistematično. Bilo mi je potrebno malo odmora od folk i kantri žalopojki a i ovo (pred) ratno vreme prosto traži malo agresivnijeg zvuka, da malo proradi adrenalin. Ostali su uskraćeni i domaći autori, iako su sva tri albuma koja sam slušao zavredela bar po recenziju ili bar po nekoliko rečenica. Ali tu su dobre ocene za vaše ravnanje.
Audio pratnja tekstu se po običaju nalazi na Mixcloudu i na Spotifaju čija plejlista ovoga puta ima dve pesme manje (Čeril Kaselman i Džon Zorn), jer se ne nalaze na tom striming servisu.
26.02. – 17.04.2022
Dva dana posle početka agresije Rusije na Ukrajinu trebalo je da počnem da prikupljam materijale za ovo izdanje „Dnevnika“. Nisam to uradio, iz očiglednih razloga. Nije bilo primereno, bar po mom osećaju, da tada slušam muziku, niti sam, da budem sasvim iskren, imao volju za to. Ali, navika je čudo, pa tako i rat postane navika. Posebno onaj koji se odvija (relativno) daleko od nas. Kad se danas prisetim bombardovanja SR Jugoslavije, ni tada nije bilo, što se navikavanja tiče, mnogo drugačije iako je rat bio među nama. I tada je život posle izvesnog vremena, koliko je to bilo moguće, krenuo normalnim tokom. Uključujući i filmove, sportske aktivnosti i muziku. Umiruje mi savest i to što se, sudeći po meni dostupnim statistikama jednog od striming servisa, i danas u Ukrajini sluša muzika. Ovim uvodom sam hteo da istaknem da je muzika „hleb naš nasušni“ bez koga se ne može zamisliti ljudski rod. Muzika nas prati najmanje 50.000 godina, još od „Neandertalske flaute“ pronađene u pećini „Divje Babe“ kod Cerkna u Sloveniji do današnjih dana. Imajući to u vidu, ne treba da vas iznenadi što je 56. izdanje Dnevnika muzičkog eklektika ugledalo svetlost dana.
Kao i obično, zvučne primere svakog od pomenutih albuma možete čuti na striming servisima Mixcloud i Spotify a domaće pesme (ovoga puta samo Branka Mataje) na još jednoj Spotify plejlisti
Početak godine obeležio je sukob Nila Janga i Spotifaja povodom hostovanja podkasta kontroverznog Džoa Rogana. Rogan je u 1757 epizodi svog podkasta ugostio dr Roberta Malonea, koji u javnosti istupa kao protivnik vakcinisanja protiv COVID-a, naročito onih mlađih od 18 godina. Stručna medicinska javnost se pobunila protiv tih stavova pismom upućenim Spotifaju koje je Jang podržao i to tako što je rekao: na Spotifaju može biti ili Jang ili Rogan, nikako obojica. Spotifaj se nije dugo dvoumio, već sledećeg dana je krenuo sa uklanjanjem Jangove muzike sa svoje striming platforme. Brza odluka Spotifaja u korist Rogana doneta je iz poslovnih razloga, jer Rogan, inače ekskluzivac Spotifaja (za razliku od Janga, čija se muzika i dalje nalazi na svim ostalim platformama) ima jedanaest miliona slušalaca po epizodi (koje idu nekoliko puta nedeljno) i najslušaniji je podkast na Spotifaju. Nil Jang ima oko šest miliona slušalaca mesečno i sam kaža da od Spotifaja dolazi 60% njegovih prihoda od striming platformi, tako da će ga njegova principijelna odluka prilično koštati. Njegov primer je sledila i Džoni Mičel sa svojih 3.7 miliona slušalaca mesečno, i još neki izvođači povezani sa Jangom, kao CSN&Y i Nils Lofgren na primer.
Jang je kao što rekoh postupio u skladu sa svojim uverenjima i dugogodišnjim društvenim angažmanom uprkos ličnoj finansijskoj šteti, ali je sa druge, manje simpatične strane postao protagonista takozvane “kansel kulture” koja uvodi ostrakizam u javni život (proglasiti nekog nepodobnim – isključiti nekog iz javnog života bez suđenja i presude) i otvara pitanje slobode govora. Videćemo kako će se sve to rešiti, jer Spotifaj je, posle uklanjanja Jangove i Mičeline muzika sa svoje platforme na njihov zahtev, uklonio i veći broj epizoda Roganovog podkasta koje su po njima politički nekorektne. Sporna epizoda je, pak, u trenutku kad ovo pišem (05.02.2022) i dalje tu. Verujem da će se ovaj sukob rešiti nekom vrstom kompromisa jer nikome od aktera ne odgovara ovakvo razrešenje.
Neću vas ovoga puta zamarati uvodom već odmah prelazimo na stvar. Samo ću vam, kao što je to uobičajeno, ostaviti linkove za plejlistu koja prati pedesetčetvrti Dnevnik za MIxcloud i Spotify. ( U nastavku možete čitati o par kandidata za albume godine, i to ne samo na Srđanovoj listi, par amerikana albuma, par indi rok i jednom soul izdanju - op. ur.)