Recenzije
Ako vas je ikad zanimalo kako zvuči priroda kada se zvuci žurenja, kašnjenja, svakodnevne stresnosti izgube u daljini, pokušajte da se uvučete u novi, prvi zvanični album hrvatske kantautorke Ivane Picek, koja se sakrila (ne namjerno, već namjenski) iza imena Pi. Album „Časna Lubanjska“ je svojom neobičnošću, posebnošću, uspio da zagolica znatiželjne umove slušalaca koji vape za novim, originalnim muzičkim izrazima. Takav je bio i album benda Pridjevi, čiji je Ivana neraskidivi dio, ali ovdje je njen potpis jači, izražajniji.
Trebalo bi ponekad vjerovati duboko u prve utiske. Posebno onda kad izostane pretencioznost, kad je osjećaj iznad preispitivanja. Kad ti bend ponudi pjesmu u kojoj ćeš prepoznati i njih i sebe. A Crvi su uspjeli da balon oduševljenja koji je napumpan prvim zvaničnim singlom „Lažem i Kradem“ održe u vazduhu. Njihov album „Piše Nam Se Dobro“, koji je izašao početkom februara, je jedna vrijedna zbirka nevjerovatnih zvučnih slika, onih koje se oznoje od namjere da se utope u stvarnost bilo koga ko im se posveti.
Ima nešto što mi nije davalo mira, pa me u dvadesetim nisu dodirivale klavirske kompozicije. Bilo mi je potrebno da me nešto drma, da mi ne dozvoljava da sjedim mirno, da me razlaže na osnovne dijelove, pa da se kasnije sastavljam dok pokušavam da zaspim, a to su mi omogućavali bubnjevi i glasne gitare. A sada sjedim na ivici najnižeg stepenika, naslonjena laktom na gomilu knjiga koje ne želim da sklonim i uranjam u tu pjesmu, „Crucify Me“, u njenu moć da me odvuče, kao snažna, ali nježna rijeka, osjećam je u sebi i pod sobom, odvojena sam od tla i dio sam pjesme.
Možda je čudno pisati o njemačkom bendu i njihovom albumu iz 2016. godine, a u stvari pričati o engleskom bendu i njihovom nesnimljenom albumu i koncertu iz 1969. Ako se nekom i ne svidi ni jedan od dva materijala, možda mu se učini zanimljivom priča iza njih, pa se odluči za klikanje gumbića sa trouglom na svom plejeru.
