Deveti Bedem Fest počinje u petak

01 avgust 2018
Author :  

Posljednjih godina nikšićki Bedem Fest spaja nespojivo. Način na koji to rade organizatori ovog festivala ponekad djeluje haotično, i tek nakon što se saberu utisci, dobije se vrlo jasna 'krvna slika' njihovih namjera. Kad bi se skenirale neke od najuspješnijih noći festivala, izgledalo bi to ovako:

-          Bedem fest je dokazao da su zidovi ipak inspirativniji od livada. Spustivši se ispod tvrđave, festival je mnogo više izgubio, nego dobio. Nije to bila priroda, već pitanje odgovornosti prema festivalu, a u tom trenutku te odgovornosti (i poštovanja) nije bilo. Zamalo je festival došao u pitanje, iako je imao jednu istinsku zvijezdu (Josipu Lisac) na svojoj pozornici i sve je slutilo na najbolje. Poenta je u tome da se sticajem tih okolnosti festival nije upokojio na mapi dobrih tačaka muzike u Crnoj Gori, i takva upornost organizatora (ovdje prije svega mislim na direktora festivala koji je bio u obavezi da oporavi gubitke)ostala je za divljenje.

-          Organizatori Bedem festa svim srcem vole sve svoje izvođače. Bez obzira da li su naklonjeni njihovim žanrovima ili nisu, da li u datom trenutku mogu da se povežu s njihovim repertoarom, nevezano za to da li se radi o zvijezdama ili o početnicima, svi izvođači su s jednakom pažnjom gurnuti pred javnost kao najbolji u onom što pokušavaju biti ili su postali. Kad jedan tim vjeruje u sopstvene izbore, ne ostavlja mogućnost da mi ne vjerujemo u njih.

-          Bedem fest svojim 'oživljavanjem' zaboravljenih legendi okuplja generacijski nepodudarnu publiku, čime jedni dobiju priliku da se na trenutak presele u doba kad su im roditelji bili mladi, a drugi se susretnu s muzikom novijih generacija. Može da se bira, ali neki ne biraju, već se prepuste. U tom smislu, nekome ko se podigao na Električnom Orgazmu ponuditi Repetitor u potpunosti ima smisla.

-          Ovaj festival otvara kapije mnogim žanrovima, pokušavajući da ne popusti na kvalitetu. Tako i tamo gdje neko od nas ne može da nađe sebi odgovarajući zvuk, ima priliku da se opire ili ne opire, pa nerijetko svi mi možemo na licu mjesta da čujemo nešto što ne bismo inače. Bar da možemo da stanemo iza tvrdnje da nam se to ne sviđa. Ili da zavolimo. Bedem fest se trudi da odgovori i na kvalitet, a donekle i na potražnju, mada ovaj drugi kriterijum i ima i nema mnogo uticaja. Šteta je samo što kantautorska noć, a bila je jedna takva onda kad su Kralj Čačka i S vremena na vreme gostovali, nije zaživjela u punom smislu te riječi, ali ima nas koji bismo pristali i na slične izlete svake dvije ili tri godine.

-          To što je prerastao svoju anderground orjentisanost je i mana i prednost ovog festivala. Ne, nemamo festival tolikog kapaciteta za zvuk koji voli samo birana i malobrojna publika, a s druge strane je festival rastao zajedno sa kompromisima koji su pravljeni, pa su pojedini bendovi u svojim uzletnim fazama ipak zasvirali pred većom publikom, upisujući se na nove slušalačke adrese. To je ponekad i scenario za naučno fantastični film, a ponekad romantična priča o tome kako se probijaju zvučni zidovi, metaforički rečeno.

Glede ovog posljednjeg najviše mislim na demo bendove. Istina je da uvijek otvaraju festivale, sviraju onda kad se ljudi još uvijek okreću oko sebe tražeći pogodno mjesto da isprate ono zbog čega su došli, ili dok ljudi pristižu i pozdravljaju se i kupuju prva piva, ali imaju priliku da skrenu pažnju na sebe i na ovom festivalu, kao što su imali na onim takmičarskim. Dešavalo se da neki od bendova bukvalno 'pokose' publiku na licu mjesta, da im ne dozvole da ih ignorišu, i to su veliki momenti. Lika Kolorado i Viva Vops, recimo, bukvalno su imali zapažene nastupe na staroj nikšićkoj tvrđavi.

Ove godine u Nikšić stiže Sergio Lounge. Već je Katarina Vujović istakla u svom presjeku za 2016. godinu njegovu izvođačku posebnost, a dvije godine kasnije on osvaja demo festivale (u Nikšić dolazi kao pobjednik BUNT rok festivala, a o finalu možete čitati na blogu Šta slušam, a šta mi se dešava) kao da su organizovani njemu u čast. Pišem 'njemu', jer je Srđan Popov okosnica imena Sergio Lounge, iako se radi o cijelom bendu. Nije kod ovog izvođača u pitanju samo šetnja kroz žanrove, iako je takva raznovrsnost glavni nosilac dinamike i nepredvidivosti na nastupima, već izuzetna ritmičnost, spretno klizanje niz melodije, uklopivost po svim tačkama uklopivosti u muzičkom vremeplovu koji mu je 'dat na korištenje'. Zvonki zvukovi na pola puta između futurizma i traženja sebe na kratkim talasima u kombinaciji s ritmičkim drhtanjima koja u uhu slušalaca postaju dominantna do kraja svake pjesme (pišem o onim pjesmama koje su dostupne na internetu), atmosferičnost koja govori sve jezike svijeta, i otvara hronotope po potrebi, a uz interpretaciju koja daje više duše nego ogoljene silnosti, a ostaje prizemno osvojiva, ovaj bend može (i vjerovatno hoće) da napravi jedan od najupečatljivijih uvoda u neku festivalsku noć u Nikšiću. Od jednog tastaturiste (ludo je to kako neozbiljno zvuči, a u konačnici je neviđeno efektivno i neobično na svim nivoima ukupnog muzičkog utiska) zaista mnogo očekujemo i nije nas sram.

Sowas iz Varaždina dolaze kao pobjednici HGF-a. Na elektro podlozi se razvija alternativni zvuk čija je snaga u ritmičkim suzdržavanjima i izuzetnim vokalima. Ležerni gitarski zvuci ostaju u pozadini i gotovo da su drugi sloj slušljivosti, onaj koji ne vapi za dominacijom, a zapravo nosi poetiku benda i biva ono što se pamti i razgrađuje emocije. One pjesme u kojima se drama u finalu 'razdrami' (valjda će svirati „Dressed in Black“ u Nikšiću, pjesma od polovine do kraja bukvalno ugrijava puteve kiseonika), upečatljivije su nego one u kojima se zvuk zadržava na početnom entuzijazmu, makar i intezitet entuzijazma ne bio snažan. U kombinaciji saksofona i muškog vokala zvuče manje alternativno (možda i kao sasvim drugi bend), ali ostavićemo prostor za dvije zasebne svirke u jednoj, i možda to bude zaista posebno.

I o bendu Ki iz Kumanova se pisalo na našem portalu, i njima se predvidjela dobra muzička sadašnjost još prije dvije godine, a valjda i dolazak u Nikšić, jer ovdje se neki od nas demo bendovima radujemo kao istinskim zvijezdama. Posljednjih godina Makedonija svako malo iznjedri po neko ime čija muzika osvježi regionalnu scenu, daje nove smjernice na putu istinskog uživanja i posebne melodičnosti. U ovom konkretnom slučaju imamo kombinaciju nježnosti i žustrine koje se smjenjuju unutar svake pojedinačne pjesme, i u još boljim slučajevima preklapaju se kao što se različitosti zaljubljuju jedne u druge. Vokal dominira svojom ekspresivnošću, a poseban sloj u kompletnom utisku su prateći vokali koji su u stanju da obojaju vazduh oko zvučne zone u kojoj pjesma dominira.

Sudeći po pobjednicima demo festivala, ova godina je posvećena elektronici u kombinaciji sa svim mogućim žanrovima, pa će sve tri noći Bedem festa imati uvode obojene ponavljajućim ritmovima, a ono što se unutar tih ritmova krije može biti izazov za posjetioce koji će doći prvi da ništa ne propuste.

Kad smo kod novijih bendova, posebno je radosna vijest da dolazi Auf Wiedersehen sa svojom disko rok psihodeličnom 'pričom' koja zvuči kao da je izašla iz nekog od kultnih filmova devedestih u čijem je fokusu rok na balkanski način. Auf Wiedersehen su Disciplina kičme našeg doba, manje teatralni, možda više mračni, funkcionišu na principu ponavljanja u korist poente (pa makar bilo i odustvo poente), ali ispod gornjeg sloja se krije jedan neviđen svijet instrumentalnih uklizavnja i rasparčavanja materije gdje na svakoj novoj sekundi može doći do preokreta, iako obično ne dođe. Ovaj bend je našu pažnju privukao onda kad ih je beogradski Indirekt promovisao, i još od oktobra traje ta želja da ih što prije čujemo uživo.

Malo starija punk ekipa Bolesna Štenad već ima svoju publiku i kombinacija ličnih stavova i sarkazma u nesažvakanom obliku i gitarskih prelivanja preko ritmičke sekcije, te metatekstualnih/metamuzičkih nizova im je ostavila prostor za ovakve festivale. Više su na tragu ranijih izdanja Bedema, i na neki način će oživjeti te godine koje su za nama. Bolesna Štenad lagano cirkulišu između benda koji se obožava i benda koji se ne može, a u Nikšiću se takvi dočekuju raširenih ruku.

Tako i Beogradski Sindikat, omiljena hip hop ekipa mnogobrojnim pohodiocima festivala, bez obzira na to što su odavde jednom ispraćeni kao loša vijest, može i okupiće možda i najveći broj publike, kao i Smoke Mardeljano, jedan od najcijenjenijih underground hip hop muzičara čija ubjedljivost i iskrenost osvajaju i one što nemaju sluha za aktuelnu muziku. Nosioci elektro zvuka na festivalu će još biti i DJ Iron čiji su završni minuti, te električni dvojac Nipplepeople koji smo najavili u nekom od ranijih tekstova. I mađarski dvojac Belau donosi svoj poseban meditativni elektro zvuk, sav usmjeren na prosta uživanja, povezan s ambijentalnim snoviđenjima autora. Svi su izgledi da na Bedem Fest dolaze kao četvorka.

Sudeći po stažu, naša ekipa Off Duty su veterani, iako su ih duge pauze između nastupa i snimanja pomalo držale na distanci od užarene (ili ne baš toliko užarene) rock i punk dinamike. Poseban momenat na ovom Bedem festu je upravo rođendansko slavlje benda koji je uspio da u novoj fazi svoga rada, koja je ovjekovječena na EP izdanju „Putokaz“, pronađe nove načine, emocije, da se izdigne iznad prepokrivenosti i svede na subjektivizam, pa kolektivno podredi ličnom. Mini album, jedno sjajno djelo u svakom smislu, jedna od najboljih EP priča ove godine, biće zadovoljstvo slušati uživo na staroj tvrđavi, a biće promovisan i novi spot.

O zvijezdama festivala smo već pisali u nekoliko navrata. Buđenje penzionisanih muzičkih diva se već pokazalo kao svijetla tačka Bedem Festa onda kad je Bisera Veletanlić i nasmijala i rasplakala nekoliko hiljada ljudi u toku svog nastupa, pa tako ove godine ne očekujemo manje od Zorice Kondže, da probudi zaboravljene emocije, uspavane pjesme, a i da zagrmi u onima koje su nadrasle generacijske rampe. Kaliopi je aktivna, no svi ćemo biti tamo očekujući da će osamdesete biti življe od onih godina nakon povratka na scenu. Dva najmoćnija ženska vokala sa spotova TVCG iz osamdesetih na jednom mjestu – to su ti posebni momenti koje nam Bedem fest posljednjih godina pruža. I Massimo Savić će svoju tihu verziju džez/soul popa upisati u zidine starog Nikšića i njegovih mlađih posjetitelja, a Električni Orgazam ne samo što ima priliku da razmrda posjetioce, već će uz Anicu Dobru oživjeti i slike kultnog filma Crni Bombarder, što pojačava naša očekivanja još i više. Neka što se bude uspavani izvođači nikad zaboravljenih doba, već se bude i fiktivni bendovi. Ako nešto na ovom festivalu ima dozu nadrealnog, osim samog prostora u kome se nastupa, onda to može biti nastup filmskog benda. No, ostaje da vidimo kako to izgleda/zvuči u praksi.

Oni o kojima nismo pisali još uvijek su Obojeni Program i Repetitor, a takvim se imenima najviše raduju svi oni koji su na Bedemu od predvečerja festivala. Upravo ovi izvođači imaju priliku da povrate onaj duh početaka, i samim tim uzbuđenje dodatno raste.

Sudeći po nastupu na Exitu iz 2017. godine, Obojeni Program zvuči bolje nego ikada, posebno u oživljenim pjesmama s početaka njihove muzičke priče, koje imaju savremeni puls i svojom bezvremenskom sadržinom odgovaraju na aktuelne momente. Kebra je zaleđen u vremenu, jedva malo nerazgovjetniji nego trideset godina unazad, a opet s više volje i žara nego onda. Njegova pjesnička sažetost uvijek ima muziku kao nadopisane stihove, i čini se da su ljutina i nezadovoljstvo već odavno prešli prag bijesa, pa se očekuje jedan nastup nabijen emocijama u svakom smislu. Čekali smo organizatore godinama da najave Kebru, a do kraja ove sedmice naša će želja biti uslišena.

O Repetitoru je malo toga ostalo za reći, a još dosta toga za čuti. Prvi veliki nikšićki nastup, a drugi put u okviru Bedema (podsjećamo da je nakon nastupa u Plužinama Boris Vlastelica za naš portal odgovorio na nekoliko pitanja). Omiljeni trojac svih ljubitelja žustrog roka današnjice se vratio s evropske turneje na kojoj su otvarali i za Arcade Fire. Gromoglasni, bez suzdržavanja u muzičkom izrazu, grade epopejistički široku zvučnu sliku oko svedenih stihova; govore u ime neshvaćenih, govore neshvaćenima, pokušavajući u svojim pjesmama biti onaj čovjek kog ćemo prepoznati na ulici i pozdraviti, onaj čovjek koji kaže, čak i kad se plaši da kaže. Kombinacija u kojoj će se nastup Repetitora biti nadovezan na nastup Obojenog Programa je ono 'nešto lepo što treba da se desi' svim ljudima koji Bedem Fest iskreno vole.

Sljedeća godina je godina jubileja. Sudeći po ovim najavama, festival je ne narastao, već odrastao, što u isto vrijeme može biti i prednost i mana. Vrijeme je da se festivalu okrenu i moćniji (ljudi/institucije), pa da zajedno dovedu neko zvučnije inostrano ime, bar zvučnije u andergraund svijetu, da se za ovaj koncertni prostor čuje i dalje od granica regiona. Snaga volje idejnog tvorca festivala, te svih pridruženih duša koje ne očekuju ništa osim uživanja u činjenici da su opet stvorili nešto dobro s jako malo sredstava, sve bi to trebalo proslaviti na pravi način. Deveti festival je dobar uvod u tu proslavu.

Napomenućemo da se na stranici http://www.bedemfest.me možete raspitati o organizovanom prevozu iz Podgorice i kampu, a takođe i o kupovini karata. Ovdje kod nas možete još jednom da pročitate sve razloge zbog kojih bi bilo dobro da ovaj festival ne propustite. Prve sljedeće informacije će biti s lica mjesta.

433 Views
Dragana Erjavšek

Email Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio