U svakom slučaju, uporedimo li regionalna izdanja sa svjetskim, većina zapravo može im stati na crtu, ne zaostajući u kreativnosti, nerijetko i inventivnosti.Titulu najboljih podijelili su Kralj Čačka i Stray Dogg, a vrlo blizu su se našli Igralom, čiji je "Sunovrat" jedan od albuma godine, na šta je ukazivala OVA nadahnuta recenzija (nije debi, već njihovo drugo ostvarenje). Možda najveće iznenađenje kao i uvijek raznolike liste singlova jeste pobjeda Klinike Denisa Kataneca, ali svakako zaslužena - čini se da smo to intuitivno znali čim se pojavila, proglasivši je Singlom sedmice.Pored očekivanih pjesama sa albuma koji su obilježili proteklu godinu, na listi se našao i aktuelni singl (sedmice) benda Bitipatibi koji će svoj novi album objaviti u ovoj godini, što naravno nestrpljivo očekujemo. Možemo samo da poželimo da Nova bude barem ovoliko raznovrsna i izvrsna, kao što je to bila godina 2018.
Evo (n)ovogodišnjeg izbora muzičke redakcije Stereo Art magazina:
ALBUMI GODINE:
KRALJ ČAČKA – SPUSTI SVETLOST NA PUT 42 poena
STRAY DOGG – LOOK AT THE MOON 42 poena
IGRALOM – SUNOVRAT 37 poena
THE STRANGE – ECHO CHAMBER 33 poena
NINA ROMIĆ – SLOBODA 22 poena
EP IZDANJA GODINE:
Sara Renar – Gdje povlačiš crtu?
Ana Avramov - Open Heart
SINGLOVI GODINE:
DENIS KATANEC – RODE 38 poena
KRALJ ČAČKA - SPUSTI SVETLOST NA PUT 29 poena
IGRALOM – REKA 25 poena
BITIPATIBI – SANJAR 24 poena
NINA ROMIĆ – SAD KAD JE GOTOVO 21 poen
ICHABOD – NEVER ALONE 21 poen
REGIONALNI ALBUMI I SINGLOVI GODINE PO IZBORU DRAGANE ERJAVŠEK:
Nikada nije bilo teže napraviti jedan ovakav popis, jer u svim godinama u kojima popisujem, nije bilo ovoliko albuma kojima je vrijedjelo posvetiti punu pažnju do te mjere da je „ona druga“ lista morala da bude sklepana, više nego pažljivo složena. Skoro sve albume iz regiona (one koje pominjem) sam čula preko pet puta, neke i dvadesetak puta, ko bi to mogao da izbroji sad kad više nisam bila sigurna ni gdje su granice jedne kalendarske godine, a pogotovo diskografske.
Najveći problem je bio odlučiti koji od dva albuma s vrha lista uopšte pisati kao prvi, jer kvalitetom zaslužuju da se protegnu do mojih posljednjih dana, jednako su me okupirala, promijenila iznutra, i nadam se da će u konačnici moći da se boduju jednako. Igralom sam slušala duže, vjerovatno sam srasla s tim načinom na koji doziva i ono što nisam znala da mogu osjetiti, pa je samo u ovoj pisanoj formi dobio neku prednost. Oni su mi noviji, neobičniji, svedeniji u lirskom smislu i zagonetniji, i uz dozu mistike, otvarajući svijet značenja i zvučnosti koji nisam do tada poznavala, rekla bih da su me zaintrigirali i zatekli, natjerali da ih raslojavam na način na koji se susrijećem s novim jezicima i novim ljudima. Većinu svojih utisaka sam već sabrala u recenziji, a neki su bili neprevodivi u rečenice.
Stray Dogg, s druge strane, zvuče kao onda kada sam ih prvi put čula, kao da se na ivici teške samoće spajaju negdje na raskrsnici mojih strahova i prikrivenih misli, tamo gdje svaka od pjesama isisava po neko od stanja o kojima sam zaboravila da pišem. U tom smislu se i inače oslanjam na muziku, i to pogotovo muziku ovog benda koji je nekad bio jedino za šta sam se mogla uhvatiti. Ovo je muzika unutrašnjosti mračne sobe, muzika uličnih lampi koje se naziru u ćoškovima prozora, nježna, preosjetljiva, i ne toliko bolna koliko spretno ugradi anksioznost u način na koji ostane da svira u glavi nakon što odsvira „Kraj“.
Jedina mana ovog albuma su spontane digresije između nekih pjesama koje djeluju kao da neko paljenjem svijetla narušava prijatnu tamu moje 'slušalačke kabine'. Ako tu kabinu posmatramo kao prostor samog svijetla, te sitne traume se zaboravljaju brže nego porođajni bolovi. Snažne gitarske dominacije, uzbudljiva ritmičnost, punoća i čistoća zvuka, kombinacija osvijetljenog i neosvijetljenog zvučnog prostora, Dukatov glas koji kao da s godinama dobija nove načine da izvede sjetu pred reflektore, i posebno glasovi iz pozadine koji komuniciraju s podsvjesnim, tjerajući nas da se osvrnemo oko sebe... to su samo neke od posebnosti ovog izdanja benda Stray Dogg. Mislim da nema potrebe da naglašavam da je najbolje do sada.
Kralj Čačka je podigao svoj izraz na viši nivo komunikativnosti s publikom, a da pritom nije doveo u pitanje kvalitet svoje muzike, što me veseli po svim tačkama veselivosti. Postao je mjerna jedinica za prevodivost svakodnevnog govora u muziku, do te mjere da se rima čuje i tamo gdje je nema. U svojoj lirici i dalje skenira, osuđuje i 'trpi', samo ovog puta je izostao onaj kabaretski glamur sa svojom pozorišnom hladnoćom, i spustio se na one iste pločnike kojim svaki dan gazimo, pločnike na kojima nepravde govore devet jezika, a ovaj deseti je Kraljev, melodičniji od svih. Razumljiviji nego ikad. Strožiji. Ljući. Ako nam je nešto promaklo – nama je rečeno. Ako smo nešto uhvatili krajičkom oka – njegov prst nam pokazuje bestidno. Jasniji je i zvuk, ovo je produkcijski besprijekoran album, svirački nadmoćan, vokalno ubjedljiv i lirski brutalno iskren i bolan.
Ostali albumi s liste su poređani po tome koliko sam im se često vraćala ili razmišljala o njima, jer prioriteti su se tokom godine mijenjali. Nekih se još uvijek naslušala nisam (Strange ću ponovo forsirati čim završim s listama), o većini sam pisala na Stereo Art-u, a posebno mi je drago što su moji favoriti u potpunosti opravdali očekivanja.
- Igralom - Sunovrat
- Stray Dogg – Look at the moon
- Kralj Čačka – Spusti svetlost na put
- Ivan Grobenski – On Death and other problems
- Nina Romić – Sloboda
- The Strange - Echo Chamber
- Bebe na vole – Hate is a wonderful thing
- Autogeni Trening – Spasi se sam
- The Gentleman – The Gentleman
- Ivica - Kakvi ste to ljudi
- Kensington Lima - May
- Kolja – 4 prsta
- Svemirko - Tunguzija
- Rezerve – Ravno u zamku
- Turisti – Levo ili desno
Ako izuzmem jednu međimursku pjesmu koja mi je ušla u uho pravo iz pjesme „Srce“ The Gentlemena, i koju mjesecima pjevušim u svim situacijama u kojima pokušavam da izolujem svoje misli od zvukova spolja, jedino je pjesma „Rode“ uspjela da me uvuče u sebe na onaj 'zauvijek i još jedan dan' način, da se stopi s mojim poimanjem odnosa unutar dvojine, onog odnosa u kom različitosti 'zaglavljuju' zajedno na račun nečeg što se ne može kontrolisati, pa s te tačke jedno drugo sistemski uništavaju, svodeći se na sva ona 'ponekad' više nego na povjerenje koje je latmotiv ove poetske minijature. Snaga ove pjesme je u podizanju tenzije, i ta 'nervoznost' do kraja raste ritmički, sazrijeva gitarski i postaje sama svoj eho u kombinaciji pridruženih vokala, kao svađa u kojoj se iznenada pojavljuju zamrznuti uzroci. To je i poezija, i drama, i prolog za nenapisani roman u jednom. Denis Katanec me je ovom pjesmom vratio u onaj svijet koji najviše volim – svijet svega onog što nikad nisam umjela da sročim, a osjećala sam iznutra da bi trebalo.
Kao i o albumima, o većini pjesama sam pisala u toku godine, pa ću izbjeći ponavljanja. Posebno mi je drago što Damir Urban svake godine ima bar po jednu značajnu pjesmu i što su na ovoj listi izdominirali debitanti (Nina Bajsić, Ichabod, Lajka na Mesecu) čije albume jedva čekam. Najviše žalim što mi čovjek koji se potpisuje kao Benjd nije dao nadu da će nastaviti da snima. Nadam se da sam prevarena u tom smislu.
- Denis Katanec – Rode
- Igralom - Reka
- Damir Urban – Kuća sjećanja
- Ichabod - Never Alone
- Nina Romić – Sad kad je gotovo
- Ivan Grobenski – Island Life
- Off Duty – Putokaz
- Lajka na mesecu – Mange
- Nina Bajsić – He said
- Vedran Đurasović (feat. Lizette Medz Andersson) - Tell me all
- Benjd - Breskve
- Stray Dogg – Too much madness
- Sir Croissant – A gift to me
- Nellcote – Future’s gone
- Ti ja i moja mama – Voljeti te
- Gentleman – Srce
- Ivica – Nemam vremena
- Mary May - Softest tune
- Svemirko – Odgovoran ljubavnik
- Kensington Lima – Summer’s gone
EP:
- Off Duty - Putokaz
- JR August – Black Waters
- Sara Renar – Gdje povlačiš crtu
- Ivan Škrabe – Dodirom slobode
- Srđa Simunović – Horizont događaja
REGIONALNI ALBUMI I SINGLOVI GODINE PO IZBORU SRĐANA STRAJNIĆA:
Regionalni albumi ove godine nisu bili problem – lako sam namakao dvadeset, mogao je i koji više da bude bez da pravim ustupke kvalitetu (Goran Bare, Bajaga, Svemirko). Prva tri mesta nisu sporna, stvar je ličnih preferencija ko će koje zauzeti. Jebiga, sin ima prednost, iako mislim da nije nezasluženo tu gde jeste. Produkcija je svetska, baš kao i pesme na albumu. Moderan je to album kad se ima u vidu da većina ovdašnjih bendova još uvek preživa novi talas osamdesetih. Novi Kralj Čačka mi se više sviđa od prethodnog, oslobodio se Tom Waitsa i njegovog kabarea, još da se oslobodi onog neprirodnog akcentovanja i biće bez ijedne mane.
O The Strange ne treba trošiti reči – Chris Eckman ne bi svoje ime stavljao ispod nečega prosečnog, to je sigurno. Turisti su visoko mesto više zaslužili živim nastupima nego samim albumom. Te pesme danas, zahvaljujući kilometraži, dobile svoj konačan oblik i zvuče bolje nego na albumu. Artan Lili su najzad, pesmom „Na mišiće“ zaokružili svoj drugi album „New Deal“. Ovim pristupom „nije album kad je album, već je album kad ja kažem da je album“ sami sebe dovoda u neravnopravan položaj kada se radi o pravljenju godišnjih lista: samo ljudi koji pomno prate njihov rad (taj sam, nek zahvale zetu :-) znaju koji je to tačan trenutak „zaključivanja“ albuma. S druge strane, njihova strategija sukcesivnog objavljivanja pesama im je donela odlične rezultate – stalno su u žiži pa imaju veliki broj pregleda spotova, dobru posetu na nastupima (u Srbiji odličnu, u regionu još ima dosta prostora za napredak). Njihov energični pop-rock sa zaraznim refrenima i pažljivo rađenim video uradcima trenutno nema premca što se popularnosti, bar u Srbiji, tiče.
Igralom je takođe snimio odličan album – gusto muzičko tkanje koje je našlo put do slušalaca u celoj regiji – možda čak više u Hrvatskoj nego u Srbiji. Kolja je za mene iznenađenje – ušao je na listu u poslednjem trenutku. U neku ruku sličan Kralju Čačka (ili ovaj njemu) ali i dovoljno različit. Bluz stare škole je muzička pratnja tekstovima sa ovog podneblja. Josip Radić ima mek i topao pop album kao Kensington Lima a Bebe Na Vole, gitarski virtuoz još jedan odličan sasvim personalizovani bluz album. Slonz, pobednici banjaličkog Demo Festa nisu razočarali svojim prvencem. Taj energični trio, pored sviračkog umeća (obratite pažnju na gitaru) može da se pohvali i sasvim pristojnim tekstovima. Čuće se još za njih. Tyger Lamb i Thee Melomen pripadaju manje-više istom žanru, drugi su žešći, prvi imaju jači lični pečat.
Grobenski i Mary May su trenutno vrh hrvatskog kantautorskog talasa iako nemaju mnogo dodirnih tačaka međusobno, dok je Luce reinkarnacija kvalitetne zabavne muzike koja nam je toliko nedostajala. Tu je i „last minute entry“, The Gentleman, koji je iznenađenje za mene, a ne bi bio da sam blagovremeno poslušao Draganu koja je o albumu pisala čim je izašao. Isidor Igić spada u duboku alternativu – eksperimentalnu muziku, mislim da i takve stvari treba podržati. Nina Romić je imala taj hendikep da je izdala album početkom godine, pa je sećanje na te pesme izbledelo, verujem da bi se plasirala daleko bolje da sam imao vremena da ponovo preslušam album. Ivica nije sasvim novo ime (još od 2012. je diskografski aktivan) ali je tek na ovogodišnjem Indirektu došao u moj vidokrug i zainteresovao me za svoj rad. Vrlo dobar album.
E-Play su ove godine proslavili 20 godina postojanja i izdali album „Sloboda“. Njihova pesma „Divan Dan“ ima preko 2.5 miliona pregleda što je rekord kada se radi o rok pesmi nastaloj u poslednjih 25 godina. Album „Sloboda“ ne pripada žanrovima koje rado slušam, ali ovo dvadeseto mesto mu dođe kao moj izraz poštovanja za tako dugu karijeru u domaćem rokenrolu.
- Stray Dogg – Look at theMoon
- Kralj Čačka – Spusti svetlost na put
- TheStrange – Echo Chamber
- Turisti – Levo ili Desno
- Artan Lili – New Deal
- Igralom – Sunovrat
- Kolja – 4 prsta
- Kensington Lima –May
- Bebe Na Vole – Hate Is a WonderfulThing
- Slonz – Lepota u glavi
- Tyger Lamb – Born Into This
- Ivan Grobenski – On Death and Other Problems
- Mary May – Things You Can’t Put Your Fingers On
- Thee Melomen – Disappear
- The Gentleman – The Gentleman
- Luce – Susret
- Isidor Igić – Binarni Om
- Nina Romić - Sloboda
- Ivica – Kakvi ste to ljudi
- E-Play – Sloboda
Pesme
O pesmama ne bih mnogo pričao – biće dovoljno da ih čujete. Samo jedno objašnjenje – Relja je tu kao predstavnik trap/hip-hop/folk scene, koja danas u Srbiji predstavlja mejnstrim. Sviđalo se to nama ili ne, pesme ovakvog tipa su pop muzika danas. To dokazuje više desetina miliona pregleda ove i sličnih pesama. Moram priznati da je "Latino Evropa" jedina iz ovog žanra koju sam slušao više od jedanput (mnogo više od jedanput!) i koja mi se, o grešnog li zadovoljstva, na neki perverzan način svidela.
- Kralj Čačka - Spusti svetlost na put
- StrayDogg – Worried Mind
- Klinika Denisa Kataneca – Rode
- Bitipatibi– Sanjar
- Artan Lili – D.E.P.R.A.
- Autopark – Poslednja pesma
- Turisti – Digitalno doba
- Seine – Sno sna
- Luce – Proći će
- Buč Kesidi – Nema ljubavi u klubu
- Igralom - Reka
- Benjd– Breskve
- Rezerve – Koga briga za zvijezde
- Ichabod – Never Alone
- Mary May - Softest tune
- Kensington Lima – Summer’s gone
- Off Duty – Putokaz
- Nina Bajsić – He said
- Nina Romić – Sad kad je gotovo
- Ti ja i moja mama – Voljeti te
******
Bonus track: Relja – Latino Evropa
EPs
Malo je falilo da EP Ane Avramov završi na listi albuma jer traje 30 minuta, ali, računam, bolje je da među EP pločama bude prva, nego među albumima ispod desetog mesta. Gazorpazorp mi je preporučen kao Repetitor spin-off, ali oni su više od toga. Dobar start koji obećava uspešnu karijeru.
Naš prijatelj J.R. neće zameriti što je na četvrtom mestu – njegova glazba je odavno i naša, pa nema više elementa iznenađenja. Poređani su po nekakvom redosledu i svi ostali EP-ji koje sam protekle godine slušao s tim da je taj redosled mogao biti i drugačiji – nijanse su u pitanju
- Ivan Škrabe - Dodirom slobode
- Ana Avramov – Open Hear
- Gazorpazorp – EP #1
- J.R. August – Black Waters
- Sara Renar - Gdje povlačiš crtu
- Halftones – Brda sna
- Off Duty – Putokaz
- BulletForBadman – Mediterranean Leaves
- Paul TheWalrus – Dolphin And Whale Watching Part One
- Radost! i Bellboy – Novi Svijet
Kompilacije . razni izvođači
- Klavirsko nebo (Pop Depresija)
- Balkan Under The Radar Vol.6 BlackBox (Black Planet Records)
REGIONALNI ALBUMI I SINGLOVI GODINE PO IZBORU NOVAKA GOVEDARICE:
Prevagu nad "romantizmom novog milenijuma", superiornom senzibilnošću frontmena Dukata Strajnića i nad bjelosvjetskom ozbiljnošću zvuka, produkcije i izvanserijske estetike naše a svjetske grupe Stray Dogg, moja malenkost ipak daje crnohumornom društvenom pa i političkom angažmanu, neponovljivom pripovjedačkom žaru, uopšte oštrini poetizovanog autorskog iskaza i inteligentnog saopštavanja sumornih istina, sasutih slušaocima u lice sa šarmom vrhunskog kozera, dakle Kralju Čačka, to će reći Nenadu Mariću – po mom skromnom sudu (još uvijek) nekrunisanom kralju nezavisne rok scene u Srbiji, a bome i okruženju! A u okruženju se pojavilo vanserijsko osvježenje, pop album izvanredne melodičnosti i hit potencije, konceptualan akt ljubavi u kom se prepoznaju ljubavi prema prethodnicima tj. uticaji u rasponu od Buzzcoksa do beogradskih Idola: “Ravno u zamku” grupe Rezerve definitivno je debi godine, album prepun duhovitih i šarmirajućih stihova, a njihova melodična muzika “zabiberena” je, zaoštrena rok pa čak i pank-rok energijom koja "oduzima dah".
“Spusti svetlost na put”, “Ravno u zamku” i “Look at the Moon” ubjedljivo su na vrhu moje liste najboljih regionalnih albuma, a poredak je, jednostavno, stvar afiniteta iliti trenutnih prioriteta. Možda zbog toga jedan više nego originalni i po svemu izuzetan album, koji je potpuno apartna i skoro nestvarna pojava na našoj sceni, nije se našao stepenicu ili dvije više, ali to je album koji bi mogao dobiti prefiks kultni, ako već nije, što znači da će vrijeme raditi u korist Igralom-a. Od Nine Romić i benda Krisa Ekmana i (većine) članova blaženopočivših Bambi Molestersa smo i očekivali veoma visoku razinu kvaliteta i ujednačene albume, a njima se pridružuje niz debitanata, konkretno tri gracije pop muzike sa božanstvenim vokalima- Maja Posavec, Luce i Mary May.
Visoko u drugoj polovini deset najboljih albuma godine smjestio se Svemirko, koji svojim drugim izdanjem nije uspio dosegnuti antologijski debi iz prošle godine, jer je njime uspostavio nove standarde glede pop-rok muzike koja će, ako bude sreće u godinama koje dolaze, postati “srednja struja” tj. muzika koja ne samo da to zaslužuje nego je i sluša vrlo veliki broj slušalaca.
Slušaoci na prostoru ex Juge su, duboko sam uvjeren, imali puno razloga za uživanje, mogli smo čuti tuce sjajnih albuma i puno pjesama koje osvajaju na prvo slušanje, a ako tome dodamo nove snage iz Hrvatske i Srbije, čini se da ima nade za nas "normalne", da neće vječno trajati (aktuelna) tiranija mediokriteta u muzici, kao što generalno oni po svemu prosječni drže centralne pozicije svuda oko nas. Ili je, sve to, međusobno povezano – provjerite na Albumu godine, i spustite soptvenu svjetlost na put, da bismo bolje vidjeli u (su)mraku i rastjerali zle volšebnike svih mogućih fela, te da nas bitange ne bi odvele u sunovrat!
Albumi :
1. KRALJ ČAČKA – SPUSTI SVETLOST NA PUT
1. REZERVE – RAVNO U ZAMKU
1. STRAY DOGG – LOOK AT THE MOON
4. Igralom - Sunovrat
5. Nina Romić - Sloboda
6. The Strange - Echo Chamber
7. Svemirko - Tunguzija
8.
9. Luce - Susret
10. Mary May – Things You Can’t Put Your Fingers On
11. Turisti – Levo ili Desno
12. Tyger Lamb – Born Into This
13. Thee Melomen - Disappear
14. Kensington Lima –May
15. The Gentleman – The Gentleman
Singlovi :
1. Stray Dogg -Devil s Dance/Too Much Madness
2. Kralj Čačka – Stoj kolega! / Spusti svetlost na put
3. Sttutgart Online – Ako se ikada zapitaš
4. Bitipatibi – Pola deset/ Sanjar
5. Klinika Denisa Kataneca – Rode
6. Nina Romić – Sad kad je gotovo
7. Mary May - Softest Tune
8. Bohemija - Istine
9. Ichabod - Never Alone
10. Pips, Chips & Videoclips – 3PM / Kung Fu Lekcije
11. Igralom – Zlato/ Reka
12. Maja Posavec – Nećemo se naći
13.Vojko V – Ne može/Kako to
14. The Strange – Last Summer Song
15. Vizelj- Kadilak
EP izdanja:
J.R. August – Black Waters
Sara Renar – Gdje povlačiš crtu?
Jonathan – To Hold
Punčke – Valovi
+ Bitipatibi pjesme iz 2018. (lažni EP)