Najbolji regionalni albumi i singlovi 2016.

04 januar 2017
Author :  

Kao što smo vas već obavijestili album godine po izboru redakcije potpisuje kantautorka Ana Ćurčin, a album godine takođe ima trio Repetitor. Oba albuma su skupila po 27 poena po izboru članova muzičke redakcije Stereo Art magazina, a nešto malo manje – ukupno 23 – dobili su Valentino Bošković, zasluženo bronzani odnosno srebrni ako računamo da “zlato” dijele pomenuti. Četvrta pozicija čekala je Kralja Čačka, kojem je dugo trebalo da objavi svoj prvi album, a debi benda NLV iz Pule zauzeo je petu poziciju.

Pored najboljih albuma potrudili smo se da navedemo i singlove i EP izdanja iz regiona koja su obilježila godinu za nama. “Godinu dana” proletilo je časkom, a nije da nije bilo muzike u kojoj bismo uživali, zar ne?

1.

2. odnosno 3.

Najbolji regionalni albumi po izboru Dragane Erjavšek:

1. Ana Ćurčin – Sketches Of Belonging

Malo albuma izdrži dvanaest mjeseci s jednakom ubjedljivošću, svježinom, malo ih se usadi toliko duboko da se čini da su tu oduvijek, da se poznajete iz nekog prethodnog života, da ste se srodili toliko da ne znate... da ne znam gdje počinjem ja, a gdje završava Ana.

2. Repetitor – Gde ćeš

Volim žustrinu kojom Repetitor izdiže svoja negodovanja, bijes, neraspoloženost zbog stvarnosti koja nas obavija, a onda na isti način pokazuje naklonost i ljubav. Ovo je najbalkanskiji bend modernog doba i takav je njihov album: sve što žele da kažu je rečeno s malo riječi, a obavijeno snažnim dramskim (muzičkim) olujama, nadestetskim podizanjem tenzija i tvrdoglavim negiranjima.

3. Kralj Čačka – Zemlja Snova

Kod Kralja Čačka su ljudi i njihova socijalna svijest radna površina, njegovi monolozi imaju dinamiku dijaloga, njegova napjevavanja se guše u pokušaju da simuliraju veselost, njegovo je ruho svečano, ali na rukavu potkošulje zjapi ogromna rupa, mnogo puta ušivana. Ovo je album teške stvarnosti, ali i način da se čovjek, poput lirskog subjekta svake od pjesama, izvuče iz iste (opširnije na linku).

4. NLV – NLV

Vrlo melodičan album, što prije svega ide na račun predivnog vokala, pa tek onda na račun svirača. Predivni detalji, dodatni instrumenti, saradnja s pratećim vokalima (ili vokalom), kao da je sve nastalo u dahu, prije nego su se neke od misli predomislile, pa se tako i sluša, kao jedna jako duga pjesma.

5. Valentino Bošković – Marsovska Listina

Majstorsko djelo velikog Boškovića koji se igra riječima, igra se ritmovima, a ozbiljno me dovodi do potpunog smirenja. Sav je od ponavljanja, produženih riječi na kraju stihova, sitnih zvučnih ukrasa koji u konačnici daju utisak da je na ovom albumu radila cijela armija izuzetnih muzičara.

6. Svemir – Male Laži

Dominantan bubnjarski ritam, prateći vokali koji dobijaju ravnopravan status u većini pjesama kao i glavni vokal, pa i glavni vokal koji nikad ne zvuči bespomoćno ženski, već je pribran i postojan, u pjesmama koje u konačnici govore o potrebi da se izazove nečija reakcija, tim vječitim odnosom jedan na jedan, ovo je album kom sam se uporno vraćala tokom godine (opširnije na linku).

7. Sana Garić – Svet Za Nas

Predivna kombinacija razigranog ritma i nježnog glasa Sane Garić, bez obzira da li je ono o čemu pjeva uopšte razigrano i veselo. Sana odlično gradi svoje pjesme oko sitnih detalja i ovaj album, bez obzira što dominira elektronika, je prijao u posljednjem dijelu godine kad je bilo jako malo stvari koje bi me podizale.

8. Beatz & Rhymes – Solid Fare

Kad smo kod elektronike, Sana Garić nije jedina koja me je dotakla, već i podgorički dvojac Beatz & Rhymes svojim usporenim ritmovima, meditativnom poezijom, glasovnim varijacijama i opuštajućom atmosferom, čak i onda kad se kroz pjesme provlače uznemirujuće teme (opširnije na linku).

9. Amira Medunjanin – Damar

Činjenica je da Amira može da otpjeva bilo šta i da ću ja to da volim, pa tako i ovaj album nije morao da se dokazuje ni pjesmama ni muzikom. A ima sve. Izuzetan u društvu, opasan u samoći. Rijetko biram sevdalinke, pa se čini da je ovog puta sevdalinka izabrala mene.

10. Nevjerni Tomo & Miloš Zubac – Male Pesme za Draganu

Recimo da je kod ovog albuma presudno bilo moje ime u naslovu albuma, pa tek onda činjenica da sam još prošle godine zavoljela Prkos Drumski, bend Miloša Zubca. U jednoj napornoj godini su mi ovakvi poetski albumi bili prijeko potrebni, neke muzičke minijature u čijem je središtu istinska ljubav i teško nedostajanje.

Najbolji regionalni singlovi:

Nagual – Blind God

Interpretativno otvorena pjesma koja u svom središtu ima božanskog egocentrika, nadobudnog tvorca suprotstavljenog malom čovjeku, stvorenoj jedinki, sjajna alegorijska igra naizgled nejednakih. Muzički snažna, savršeno gradacijski složena, jednako efektivna gitarski, ritmički i vokalno. Još mi je draže što je najbolje iz ove godine bukvalno s našeg praga (opširnije na linku).

Repetitor – Ako te ikada

Ako je ljubomora znak ljubavi, onda je ja vidim kao teški haos u glavi, neprestanu buku, čekićanje, natezanje debelog, brodskog užeta, a smirenost dolazi samo onda kad ponestane snage, dok se ne popune baterije za novu epizodu bijesa i izmišljene paranoje. Moja baba je uvijek govorila da su ljubomorni ljudi jako zauzeti, da su uvijek pod pritiskom, pod nekim opterećenjem koje neljubomorni ne mogu da razumiju.

Ova pjesma je za mene sve što sam gore napisala.

Crvi – Lažem i Kradem

Ova pjesma je sažeta u nekoliko ispovjednih misli koje djeluju drčno, ali svoj nastavak imaju u gitarskim dramatizacijama koje idu uzlaznom linijom, drčnost pretvaraju u bijes, a bijes je neselektivan, prelama se u nešto što će ostati krik u pokušaju i ni sa jedne strane ne dolazi rješenje, pa pjesma na kraju nije neodgovoreno pitanje, već je odgovor na svako nepostavljeno. Ubjedljivost vokalnog soliste je priča za sebe: jednako se ophodi prema pjesmi dok je izvlači iz sebe smirenošću pomirljivih, i dok je vrišti užarenošću gladnih i bijesnih (opširnije na linku).

Nikola Vranjković – Dve Reči

Vranjkovićev lirski subjekat levitira u međuprostoru, pokriva se ćutanjem i čeka da se odmrsi klupko u kome više ne pronalazi sebe. U tih nekoliko stihova se sakrila i krivica i dosada i nesposobnost da neke stvari postavi na pravo mjesto, a informativnost tog unutrašnjeg nezadovoljstva izazvanog nedostatkom ljubavi, a viškom bolesne navike i zavisnosti, nastavlja se u gitarskoj simulaciji prigušenog krika i teškog disanja, usporenom ritmu iscrpljenosti i ehom koji iz pozadine svjedoči u korist „govornika“, sinhro- nizovanjem unutrašnjeg i spoljašnjeg glasa. Duga gitarska završnica je zapravo oda nezavršenosti, jedno naizgled beskrajno proklizavanje kroz dugi hodnik ustanove na čijem kraju, najvjerovatnije, vrata ni ne postoje.

Ana Ćurčin – Communicate

Ovu pjesmu poznajem iznutra.

Nežni Dalibor – Godinu dana

Sjajna slika stvarnosti čiji se korijeni mogu potražiti na dvijema podlogama: nekoj ličnoj koju je pjesnik/muzičar (ne baš tragično, više pomirljivo) preživljavao, a i na nekoj globalnoj gdje se stvarnost lirskog subjekta utapa u opštu balkansku kolotečinu (ili netečinu, ako bi bilo dozvoljeno izmišljanje riječi). Ovo drugo je vjerovatnije, jer se lirski subjekat obraća množini kad kaže: „Sve znate“, pa je kolektivna slika dominantnija od individualne. Tek na kraju izvire bijes zbog postojećeg stanja, vokal koji je sve vrijeme bio obojen prihvatanjem i žaljenjem odjednom postaje sredstvo osude i ova pjesma postaje protest u svom najpitomijem obliku.

Irena Žilić – The Moon

Čekajući da Irena Žilić iskoristi svoj izuzetan vokal, koji se tako neosjetno razliva na koju god stranu da se nagne, da bi snimila nešto izuzetno mračno, ona napravi kompromis, i snimi pjesmu koja vuče na mračnu stranu, ali je u isto vrijeme i otvorena, stabilna iznutra, s lirskim subjektom koji nije sam i nije nezaštićen i nalazi način da se u mraku sakrije od iritirajuće buke. Svaka čast Ireni, na to nisam računala.

Svemir – Dunjina Pjesma

Ovo je mala i nježna posveta djetetu, u kojoj se krije sva silina roditeljske brige, odanosti i istinske nježnosti. Blaga kritika, ali ne s namjerom da bilo što promijeni, već više kao da u svom djetetu prepoznaje sebe i na neki čudan način odobrava, praćena iznimno senzualnom, ali u isto vrijeme živahnom melodijom, pjesma je sva od sitnih detalja koji ne promiču majčinskom pogledu.

Luce - Vraćam se

Luce u ovu pjesmu ulazi naglo, ali ne lupa vratima. Nježna klavirska pratnja vuče na zadimljene klubove, a jedna tako moćna i intimna pjesma u kojoj s jako malo riječi i jako malo spoljnih dodataka, već samo iskrenom mišlju, jedva malo produženom izvan vremena govorenja, izvan trenutka u kome pjeva i osjeća, otvara cijeli svijet nesuglasica između dvoje ljudi. Nesuglasice i nezadovoljstva uvijek dolaze s dvije strane, samo su ishodi individualna stvar, a junakinja Lucine pjesme je ona koja se suočava. To je još jedna posebnost ove pjesme.

Virvel – Poslednji Svedok

Malo pjesama uspijeva da me dislocira, a ova me je preselila na neke trotoare i neke mokre ulice, u noć, izvan same sebe i tamo me, na tim ulicama, poznavala dobro. Prijatan glas, i taj smirujući ritam koji jedva primjetno dobija na napetosti kako se pjesma „odvlači“ do kraja – to je bila zvučna slika mog kišnog proljeća, i moje blatnjave jeseni.

EPs (domaći i strani):

1. Dan Mangan - Unmake

2. JR August – Tea Party With Mr. Death

3. John Lloyd – Dreamland

4. Freedom – Freedom EP

Najbolji regionalni albumi po izboru Srđana Strajnića:

1. Ana Ćurčin – Sketches of Belonging

Iako je bila pod velikim pritiskom da izda album, Ana je bila uporna i dosledna u insistiranju da ga izda tek kad bude zadovoljna (teško je reći potpuno zadovoljna, jer znajući je znam da je perfekcionista). To je čini znatno manje produktivnom od kolega sa prvog Americana Night festivala koji čine jezgro tog kolokvijalno nazvanog Americana žanra – od 2011 godine Wooden Ambulance je izdao čak četiri albuma, Stray Dogg tri, On Tour dva, ali je, s druge strane, po ko zna koji put dokazala ispravnost one „manje je više“ izreke – pesme su potpuno sazrele i tokom godina preispitivanja su dobile svoje konačne i definitivne verzije (tu naravno mislim na starije njene pesme). Ovde to bar možemo da utvrdimo – nema ni jedne koja mi se više sviđa u solo & acoustic verziji...Ovo je jedan od onih albuma koji raste u vama sa svakim slušanjem i koji ne zavisi od modnih trendova – vraćaćemo mu se još dugo i često (opširnije na linku).

2. Denis Katanec – Nikta Zorja

Posle popa, rocka i singer/songwriter žanrova Denis Katanec se okušao i u eksperimentalnoj muzici. I tu je uspeo i dokazao da i eksperimentalna muzika može da bude slušljiva, čak i hitična (U snijegu, Nikta Zorja, Jana Ljubovta, Sjemenke)... Na kraju sve priče odlaze u drugi plan, ostaje gola i sama, ko bi drugi nego muzika. Ili te radi ili ne. Nema laži, nema prevare. E, tu je Denis svoj na svome, tu će naći to malo ali fanatično sledbeništvo, u koje spadam i ja. I mogu nam spočitavati da je vokal nepodnošljiv, mi odgovaramo da je to njegov način, njegov glas. Na početku karijere Denis se trudio da “lepo” peva, lepo po konvencionalnim merilima. Sada se više ne trudi, sada peva onako kako peva, dal’ ,kao što reče buntovnik bez akorda, kao ranjeni dabar il’ kao što čuh da reče jedan anonimni, možda previše “duhoviti” posetilac koncerta, magarica u teranju, to nije toliko važno, važno je da je to njegov autentični unutrašnji glas, što oni malobrojni najuporniji prepoznaju i vole. (opširnije na linku)

3. Repetitor – Gde ćeš

Reputacija najbolje “live” grupe regiona kad je grupa Repetitor u pitanju nikad nije bila sporna. Čak i oni koji, poput mene, nisu fanovi tog ex-ju novotalasnog zvuka ne mogu da ostanu imuni na energiju koji Ana Marija, Milena i Boris isporučuju. Ti nastupi kako godine prolaze ne prelaze u rutinu. Naprotiv, sve su jači i jači. Još je uočljiviji napredak kada se pogledaju zvučni zapisi. Tačnije, ne napredak, nego održavanje visokog kvaliteta. .. Repetitor je kao jedan organizam čiji svaki pojedinačni deo savršeno obavlja svoju funkciju ali je njegova snaga u zajedništvu iskovanom baš na tom beskrajnom putovanju. Moćno taj organizam zvuči, i uživo i u mraku vaše sobe...imajući u vidu sav njihov dosadašnji minuli rad – Repetitor je u ovom trenutku najbolja rok grupa na Zapadnom Balkanu. (opširnije na linku)

4. Valentino Bošković – Marsovska Listina

Izuzetno nadareni tandem Dragičević – Radić svojim projektom Valentino Bošković potpuno obesmišljavaju pitanje izbora jezika na kojem domaći izvođači treba da pevaju – njihov dijalekt sa otoka Brača koga verovatno ni svi Splićani ne razumeju najbolje a kamoli mi “furešti” nas uopšte ne sprečava da uživamo u genijalnim pesmama u kojima se ne zna šta lepše – melodije, aranžmani ili ta priča o astronautima sa Brača. Ono što je dobro i interesantno uvek nađe put do slušalaca, pa je tako i sa Marsovskom Listinom.

5. Nevjerni Tomo & Miloš Zubac – Male pesme za Draganu

Stari prijatelji ali prvi put saradnici, Tomislav Zorić (Olovni Ples) i Miloš Zubac (Prkos Drumski) su ovaj album radili dopisnim putem – slali su jedan drugom iz Zagreba u Novi Sad i obrnuto ono što su nasnimili i kao produkt su dobili lep i nježan album. Nastao je oko pesama Pera Zupca, Miloševog oca, posvećenih njegovoj preminuloj supruzi. Pero Zubac je, da objasnim mlađim čitaocima, napisao čuvenu pesmu “Mostarske kiše” koja je bila i danas je jedan od simbola SFR Jugoslavije, države koja više ne postoji. To je ona “...eh da znam ko je sada ljubi, ne bi mu zubi, ne bi mu zubi...”. Dragana je bila jedna od četiri žene koje su mu bile inspiracija za tu pesmu, ali i ona koja mu je postala supruga. I bila mu supruga narednih pola veka. Pesme govore o periodu pokušaja privikavanja na veliki gubitak, vrtenju filma uspomena, preispitivanja svojih postupaka, o praznini koju izgleda nemoguće ispuniti u onom najtežem periodu, od trenutka smrti do četrdesetog dana kada po starom verovanju duša pokojnice odlazi u nebesa.Nema nas više, Neko tih i lep kao ti, Nesveti a sveti, Šta si sanjala kada si odlazila...i samo navođenje naslova tera suze na oči. Intiman album, samo za hiperemotivne.

6. Jesenji Orkestar/Ljubičice – Godine u vetru (ili ne brini dušo Ežen je u redu)

Za nekog drugog bi mesto gitariste u Jarbolima bilo životno dostignuće, za Daniela Kovača tek jedan (možda ne najbitniji) od umetničkih angažmana. Arhitekta, književnik, slikar, muzičar, konceptualni umetnik, fotograf, recite vi...je ovim albumom, tačnije singlom “Godine u vetru” skinutim sa njega postao i pop zvezda. Odnosno – sasvim sigurno bi postao u nekoj drugoj zemlji u kojoj se pop zvezda može postati mimo turbo-folka. U Srbiji je ipak ostao samo underground pop-zvezda ako tako nešto postoji. Ali, tom renesansnom duhu to i nije bitno. Bitna je samo potreba da iskaže svoju kreativnost i da saopšti svoju istinu. Ovim albumom je ta istina doprla do većeg broja ljudi nego obično, možda zahvaljujući grupi Ljubičice koja ga prati na ovom albumu.

7. Kralj Čačka – Zemlja snova

Dragana je pisala detaljno o ovoj ploči a ja ću samo da kažem da su “nove gradske pesme” Kralja Čačka ovde dobile svoju kabaretsku verziju koja mi je ipak za nijansu manje draga od one kafanske. Ali, dobra pesma je dobra pesma, dobro izvođenje je dobro izvođenje, a produkcijske nijanse su ipak manje bitne. Još nešto moram da kažem – mislim da je odlično za Nenada Marića što je skinuo taj teret starih pesama sa svojih leđa, to jest, što je najzad objavio album. Sad će tek moći punom snagom da krene dalje.

8. NLV – NLV

NLV sada više nisu trio kao što su bili na svom prvom izdanju, EP-ju “…And Who Are You?” iz 2014-te godine. Dodatkom basa i bubnjeva postali su dovoljno jaki da odgovore na sve izazove – na veće koncertne prostore, brojniju publiku, složeniju muziku . Glavni adut NLV-a je i dalje glas Nikol Čačić, glas kakav se retko sreće, još ređe se nađe u posedu tako drage i pozitivne osobe kakva je Nikol. Sazrelo se za ove dve godine, i životnoiskustveno i muzički i to se jasno čuje na ovom albumu. Vrlo je uravnotežen, bez ikakvih egzibicija, ego tripova i ekstravaganci – sve je na svom mestu, izvedeno sa merom i ukusom a opet vrlo proživljeno pa sada mogu reći da moja primedba prvom EP-ju u smislu uzdržanosti i distance u Nikolinom pevanje više ne stoji. Otpevala je album savršeno, u maniru Grace Slick, pevačice grupe Jefferson Airplane. U stvari, Nikol, Luka i Vedran kao da ponavljaju obrazac koji su uspostavili Grace Slick, Paul Kantner i Marty Balin – pevačica i dvojica gitarista u prvom planu.

9. Svemir – Male Laži

Zvonka Obajdin i grupa Svemir su postali majstori dočaravanja različitih stanja i raspoloženja. Bes u „Malim lažima“, ljubav u „Zmajevom dahu“, seta u „Iz daljine“, rezignacija u „Snijegu“. Raznovrsnost je ono što je teško postići u okviru jednog autorskog iskaza. Obično se sve svodi na nijanse istog raspoloženja. Kod Zvonke se već na prethodnom albumu videlo da to neće biti slučaj, ovim je to u potpunosti dokazala. Album je snimljen većim delom iz cuga što se itekako vidi, to mu daje verodostojnost. Produkciji Marka Mrakovčića i Dražena Gavrilovića nema se šta zameriti, sve je savršeno leglo. Na prošlom albumu koga je producirao sam bend muzika je na većini stvari bila razuđenija, ovde su pesme, što bi se reklo, utegnute. Nema ni jedne suvišne reči niti muzičke fraze... (opširnije)

10. Prljave Sestre – Prljave Sestre

Grupa iz Niša koja je na listu uletela preko reda jer me je odmah osvojila svojom nepretencioznošću, garažnom autentičnošću i energijom. Zvuče kao The Rolling Stones iz njihovog najkreativnijeg perioda. Bazični rokenrol kod mene uvek ima bezrezervnu podršku.

11.       Went – The Great Escape

12.       Sara Renar - Tišina

13.       Škrtice – Škrtice

14.       In Absentias – Far Out

15.       Moskau – Gospel Machine

16.       Erotic Biljan & His Heretics – The Devil Stole My Record

17.       Izae – Snivatelj snima

18.       VIS Limunada – Limunada

19.       Sana Garić – Svet za nas

20.       Zvonimir Varga – Krugovi

Regional EP’s:

1. The Cyclist Conspiracy – Mashallah Plan – Virility EP

Pre godinu dana ostavili smo The Cyclist Conspiracy u konstantinopoljskoj ouzeriji u uživanju uz, šta bi drugo nego ouzo, meze i nargile, kao grčki rebetiko ansambl, a sada ih zatičemo kako poput junaka davno zaboravljenog romana Karla Maja „U balkanskim gudurama“ krče sebi put ka prizrenskoj tekiji gde će sa sufi dervišima plešući i pevajući kasidu (pesmu) pasti u hipnotizirajući trans ponavljajući iz stomaka hu..hu...hu...hu...hu. Ta procedura anestezira i omogućava ritualno probadanje – Nikola Urošević to probadanje ne radi iglama već gitarskim solima. Mašala, dobri Bog je tako hteo, da ovim EP-jem prođemo sve stadijume evolucije duše, od samoljublja do sjedinjavanja sa svevišnjim. Od onog atavističkog primitivnog impulsa do uzvišenih eteričnih tonova. Samo preslušajte redom svih pet pesama pa ćete shvatiti o čemu pričam. I na kraju, da ne bude zabune – ovde se ne radi o religiji, ovde se radi o duhovnoj vertikali čovekovoj, ma koje vere ili nevere bio.

2. Nadja – Venus in Gemini

Znam nekoliko ljudi koji su se pre otprilike dve godine zaljubili u prvu Nadjinu objavljenu pesmu na Soundcloudu “Someone New”. Pesma traje tačno 1:19, karakteriše je ezoterični, razvučeni vokal i diskretna pratnja gitarom. Čista lepota, sklad i jednostavnost. Pesma van ili još bolje iznad svih žanrova. Još je na Soundcloudu. Potražite je. Ista ta pesma se nalazi i na Nadjinom prvom EP-ju "Venus in Gemini" u blago izmenjenom aranžmanu, sa indie gitarom koja zvuči nekako nervozno, glas je i dalje predivan, sa jazzy prizvukom, srećom bez ritam mašine/bubnjeva, pesma je nešto duža i kao da je malo brža... Pesma “Drunk” odiše melanholijom sećanja na ljubavni zanos veze koja je prekinuta krivicom naratorke. Lepa pesma...Naslovna “Venus In Gemini”, pored ritam mašine ima i klasični gitarski solo i refren koji kaže “Darling, what can I do, My Venus is in Gemini”. Zagonetan tekst koji možda govori o potrazi za Venerom bliznakinjom? Sve u svemu, obećavajući početak karijere devetnaestogodišnje Nađe Vračarić. EP nagoveštava da je naša scena bogatija za još jednu talentovanu autorku.

3. JR August – Tea Party With Mr.Death

Bojim se da će ovi sa Broadway-ja jednog dana ukapirati koliki je JR August talenat za pisanje pesama za mjuzikle, da će ga kidnapovati, uzeti pod svoje i da ga naše oči nikad više neće videti. Zato, uživajte u njegovoj muzici dok još možete. Vrlo je sugestivan I kada samo govori svoju poeziju – dokaz vam je prva pesma na EP-ju, jeziva edgaralanpoovska “Izdajnička zvona”.

4. Thee Melomen – Chinatown

Ovi muzički zanesenjaci koji sebe nazivaju Thee Melomen (što u stvari na francuskom i znači            muzički zanesenjaci!) imaju stanovito iskustvo u upražnjavanju onoga što sami nazivaju „street rock’n’roll“. Ja bih to nazvao garažni rock’n’roll ali mislim da razumem njihovu poentu: oni ne žele biti zatvoreni u nekakvu memljivu i mračnu garažu gde će svirati sami sebi, naprotiv, žele da izađu među ljude i da tu radost sviranja rock’n’rolla koju očigledno osećaju podele sa svojom publikom. Već posle prvog preslušavanja jasno je da tu nema nikakvog filozofiranja i preseravanja, momci su direktni i jebitačni.

Već po grupama koje su mi padale na pamet tokom preslušavanja ovog EP-ja sami ćete zaključiti kako to zvuči: uzmite proto-punk Flamin’ Grooviesa, pub-rock Dr. Feelgooda, glam-rock New York Dollsa i punk Johnny Thundersa, uzmite po nešto od svakoga od njih i dobićete Thee Melomen. Srećom, nije originalnost ono što se računa u ovom žanru, ovde se više ceni posvećenost i ljubav prema ovoj vrsti muzike, a to se oseća u svakoj odsviranoj i otpevanoj noti. Prijatno sam iznenađen veoma dobrim autorskim pesmama koje mirne duše mogu da stanu rame uz rame uz bilo čije autorske pesme ovog žanra. Bilo bi nepravedno ne pomenuti Dražena Gavrilovića, čoveka koji je obavio produkciju, miksovanje i mastering u studiju Pod.room i ZG zvuk i dobio sasvim autentičan zvuk primeren rock’n’rollu koji Thee Melomen sviraju. Posebno mi se sviđa neosetni prelazak iz jedne pesme u drugu što ne dopušta slušaocu ni trenutak predaha. Definitivno ovo treba čuti uživo!

5. Antonio Sanchez i Kurvini Sinovi – Mojoj Majci

Crnogorski indie-rokeri su uleteli na listu u poslednjem trenutku, uz malu pomoć prijatelja, ali posle nekoliko preslušavanja mogu reći da apsolutno zaslužuju svoje mesto. Da je kod nas zaživeo onaj lep običaj sa trulog zapada da se ploče označavaju sa “Parental Advisory. Explicit Lyrics” kao upozorenje čednoj deci i njihovim politički korektnim roditeljima, ploča bi imala taj “ukras”. Ovako ću ja morati da izmorališem da nije za one koji su “osetljivi na uši”. Bezobrazno i duhovito. Šta ćeš lepše!

Regionalni singlovi:

Da se razumemo, ovde su singlovi poređani po tome koliko sam koju od ovih pesama često pevušio dok se tuširam (bolje vam je da to ne čujete!) a ne po kvalitetu pesama ili po kvalitetu video klipova koji ih prate. Ako treba da odaberem omiljeni video uradak onda tu dileme nema – možda ćete reći da sam pristrasam ali odbijam te insinuacije – Stray Dogg – Away mi je bez konkurencije najbolji video! (S.S.)

1.         Ana Ćurčin – Alone

2.         Jesenji Orkestar/Ljubičice – Godine u vetru

3.         VIS Limunada - Ja znam da znaš

4.         Stray Dogg – Away

5.         Lovely Quinces – Meet Me In Moscow

6.         Artan Lili – Samo ja

7.         Sara Renar – Tišina

8.         Repetitor – Suženi snovi

9.         Svemir – Dunjina pjesma

10.       Luce – Vraćam se

Regionalni albumi po izboru Novaka Govedarice:

1. VALENTINO BOŠKOVIĆ – Marsovska Listina

U prvi mah planirah da ovo autohtono remek-djelo okačim odmah iza “Blackstar”, koji je iz razumljivih razloga izvan konkurencije,  jer zaista mislim i osjećam kako je “Marsovska Listina” jedan od nekoliko genijalnih albuma uopšte ove godine, koji će se slušati i pokušavati oponašati u godinama koje dolaze. Opširniju eksplikaciju ovog virtuoznog remek-djela pročitajte u cjelini.

1. REPETITOR –Gde ćeš

Buka i bijes ne više toliko mladih ali i dalje frenetičnih nam savremenika, bijesnih na (nepravedni ) sistem i sa viškom žestoko uzburkanih emocija. Originalan post punk-noise rock zvuk ne samo u regiji, što izaziva poseban respekt, podjednako beskompromisan i moćan i uživo i na albumu. Kako je to Srđan već poentirao – “Repetitor je u ovom trenutku najbolja rok grupa na Zapadnom Balkanu”. S razlogom dobija punih 10 bodova, dijeleći prvo mjesto sa meni ipak dražim, mom senzibilitetu bližim Valentinom.

3. SARA RENAR - Tišina

Autentičan i potpuno sazreo autorski glas iz Zagreba, uz minimalistički pristup kojim se zapravo naglašava težina tema, između ostalog ličnog gubitka i suočavanja sa Smrti o kojoj, s visokom dozom estetskog odmaka ali ne gubeći unutrašnju emocionalnu snagu, progovara dražesna kantautorka.Vrhunska produkcija i veoma sugestivna atmosfera tokom cijelog albuma, te Sarina spontana senzibilnost čine "Tišinu" specijalnim slušalačkim iskustvom. Po mom sudu (i ukusu) ipak emotivno upečatljivije ostvarenje od takođe sofisticiranog i izuzetnog albuma Ane Ćurčin.

4. ANA ĆURČIN - Sketches of Belonging

O Aninom albumu čitajte opširnije u podrobnoj Srđanovoj recenziji, nakon čega ćete ga, vrlo moguće, cijeniti još više. Lično mi je veoma drago što je autorka svoj prvi koncertni nastup sa bendom, ako se ne varam, imala baš na Festivalu Novi Val u Budvi kada je do izražaja došla ova nova dinamika i dimenzija njene muzike, a kojom prilikom je i Sara Renar nastupila sa bendom u punom sastavu, istina promovišući album “Jesen”  (a isti ne zaostaje puno po kvalitetu u odnosu na ovogodišnje izdanje). Definitivno dvije najznačajnije kantautorke u regionu u poslednjih nekoliko godina, od kojih u godinama pred nama očekujem(o) puno toga.

5. PUNČKE – Ništa nije kako se čini

I dalje sviračke izuzetno kompaktne, što posebno pokazuju na koncertnim nastupima, Punčke su dugo snimale ovaj prilično mračan album, očito vrlo ličan i sav u (samo)propitivanju. Soničnosti, međutim, ne manjka, a ni odličnosti većine pjesama, ali kao da je taj duboko intimni pogled, onemogućio da cjelina prodiše punim plućima.

6. KRALJ ČAČKA - Zemlja snova

O sada već kultnom poeti sa kaldrme, čiji su stihovi u nekoliko pjesama sigurno mogle imati bolje aranžmane, čitajte opširnije u sjajnoj Draganinoj recenziji albuma koji se pojavio pred sam kraj godine, pa bi će sigurno biti još preslušavanja, od strane moje malenkosti.

7. NLV – NLV

Neočekivano kompletan, kompetentan album nekadašnjeg trija u proširenom sastavu, koji je proširio paletu sopstvenog autorskog rukopisa. Indie folk-rock pero umočeno je u psihodeličnu melasu koja se na nekim mjestima gušće slila, a te su pjesme čini mi se ponajbolje (one najduže). Gitare su, često, veoma inspirativne, a u prvom planu je vokal Nikol, koja čak i bojom podsjeća na neke rock heroine iz slavne prošlosti.

8. PRLJAVE SESTRE – Prljave sestre

Prljave sestre iz Niša su više iznenadile, pošto se od Kralja pa i od NLV očekivao kvalitet (na osnovu njihovim prethodnih pjesama), a lično nisam imao pojam koliko dobar je bend koji čine ovih nekoliko iskusnih muzičara. Izvrsna bazična rock priča sa “prljavom” produkcijom i povremenom distorzijom, onako kako se rokenrol nekada svirao, iz pleksusa i bez proračuna. Nešto malo opširnije pročitajte ovdje.

9./10. SVEMIRKO i NEŽNI DALIBOR imaju izvrsne albume u nastajanju, čemu svjedoči (po) nekoliko singlova od kojih se ne zna koji je bolji i sofistifikovaniji. To je povod što su ovom svečanom prilikom uvršteni, a razlog više je činjenica da sam manje slušao domaću odnosno regionalnu produkciju, te sam možda i previdio poneki naslov. U svakom slučaju valja (mi) preslušati Denisa Kataneca i Sanu Garić, čim prije.

Najbolja regionalna EP izdanja:

1. JR August – Tea Party With Mr.Death

Mini masterpiece multiinstrumentaliste i singer-songwritera iz Zaboka,koji je definitivno nadrastao granice Hrvatske. Ako mene pitate daleko najbolji EP godine, ne samo u regionu, a kao kratki album mogao se naći na 5. mjestu, recimo – ispred Punčki – i to isključivo zbog manjka numera. U svojoj muzici JR u savršenu cjelinu uobličava autentičnu kantautorsku stilizaciju, regtajm , bluz, rock, pa čak i suptilne elemente psihodelije. Aranžmanski i produkcijski slojevit muzički delikates, biskvit čiji ukus blago ošamućuje konzumenta tokom desetominutne “Black Limousine”, pjesme koju bi mnogi Amerikanosi platili crnim zlatom.

2. Antonio Sanchez i Kurvini Sinovi – Mojoj Majci

Extra talentovani Podgoričanosi -ovo extra će ih iznervirati kad pročitaju- koji pokušavaju da provociraju širu publiku, ali možda i previše čačkaju po prknu (za moj ukus). Siguran sam da bi cjelokupan utisak nakon slušanja EP-ja - a šteta što nije postao album - bio još bolji da je bilo više humora a manje banalne gej probitačnosti kao u refrenu prve pjesme. Dokaz je četvrta, izvrsna i ironična hit singlica “Guza” sa fenomenalnim funky groovom kojim su postigli željeno, a to željeno mogla bi biti bezbolna penetracija u širi auditorijum. EP je, stoga , na pola puta od garaže do TV reflektora koje ( u bilo kom slučaju) zaslužuju, ali jednostavno se nisu odlučili na koju stranu krenuti, pa se ta neodlučnost čini manom a ne prednošću.

3. Nadja – Venus in Gemini

Nađa Vračarić najperspektivnija je mlada alt. rock nada u regiji, naročito kad čujem(o) kako svira gitaru, pa nije čudo da joj je velika inspiracija St. Vincent. Prekratki EP je ujednačenog kvaliteta ali mene je posebno osvojila naslovna numera, “Venus in Gemini” , pjesma koja pokazuje koliko raskošan je talenat devetnaestogodišnje autorke iz Novog Sada. Što se mene tiče najbolje gitarske dionice ove godine.

4. Freedom EP

Freedom je žestoki hard rock trio iz Podgorice na koji su jednako uticali rodonačelnici bluesa koliko li najbučniji bendovi u poslednjih par decenija, od Pantere do Soundgardena. Ta grandž energija i sinergija ova tri mlada muzičara veoma je intenzivna i ne do kraja uokvirena, nego otvorena za totalno različite uticaje - kako na koncertima, tako i na četiri autorske numere koje čine ovaj EP.

5. Thee Melomen

Uz preporuku prijatelja, preslušah Thee Melomen i njihovu “Kineska četvrt” objavljenu online prije ravno godinu dana. O zagrebačkom kvartetu koji fura garažni rock i pjeva na engleskom jeziku, opširnije je pisao Srđan, pa ako niste pročitali obavezno obratite pažnju. I preslušajte pažljivo.

Najbolji regionalni singlovi:

Sa najboljeg albuma lako se izdvojila upravo ova numera Valentino Boškovića, kao konkretan dokaz da bi brački dvojac mogao "uglazbiti i telefonski imenik", ali tako da to na koncu bude (pop) hit. Regionalni rock hitovi godine su, ako mene pitate, “Haos radi” i sve superiorniji Nežni Dalibor sa “Godinu dana”, a prethodnu godinu obilježile su i, svaka na svoj način izuzetna pjesma,  Sarina “Tišina”, Irenin(a) “Moon” i prekrasni pop sladoled Headoneast-a. “Jesmo li dobro” jedinstven je singl koji najavljuje novu željno očekivanu avanturu JINX-a, a lično jedva čekam i “Vaniliju”, album koji samo što nije, a na kome će se naći i dvije od 15 najboljih pjesama 2015. – “Zbogom proleteri” i “Noćni pokreti” - koje potpisuje tajanstveni Svemirko, baš kao i "Tajne svemira".

  • Valentino Boskovic - Supra Cosmos Diacritica
  • JR August - Black Limousine
  • Sara Renar- Tišina
  • Straight Mickey and the Boyz - Haos radi
  • Headoneast - Ljetna pjesma
  • Irena Žilić – Moon
  • Nežni Dalibor – Godinu dana
  • JINX – Jesmo li dobro
  • Nadja – Venus in Gemini
  • Mylutin - Eldorado Blues
  • Svemirko – Tajne svemira
Urednik

Email Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio