Blog
21.06.2024 – 31.07.2024
Tropske vrućine koje ovog leta vladaju regionom nisu doprinele nekoj velikoj aktivnosti, bar kad se o meni radi. Ni dešavanja na muzičkom polju kao što su letnji festivali Exit i Arsenal Fest nisu me provlačili da ih posetim, pre svega zbog listi učesnika koje su po mom ukusu bile sasvim neinteresantne. Ono što me jeste nakratko probudilo iz letnje fjake je objavljivanje šireg izbora pesama kandidata za ovogodišnju, šestu po redu, nagradu „Milan Mladenović“. Među 42 izabrana polufinalista bilo je svega i svačega, od par „zabavnjaka“ sa preko sto hiljada pregleda do opskurnih (ni rođena majka me nije preslušala više od jedanput) pesama sa stotinjak jutjub pregleda ali je bilo i mnogo onih koji su zasluženo prošli u polufinale. Prijatelji iz „Pop Depresije“ su, očekivano, ove godine dominirali pa je u Top 12 ušlo tri njihova izdanja (Sitzpinker, Emma & Jimmy i VIS Škofja Loka) i ne bi me iznenadilo da u ovoj konkurenciji neko od njih pobedi. Uskoro ćemo znati da li sam bio u pravu.
Idemo sada na teškom mukom napisane prikaze ploča koje sam između dva dnevnika slušao (nije mi išlo pisanje po ovoj toploti). Naravno, prvo Spotify plejlista OVDE
*****
03.05.2024 – 20.06.2024
Ponekad se pitam da li je sve u redu sa mnom kad vidim, na primer, da 100.000 ljudi dođe u Beograd iz svih delova Evrope da vidi nemačku grupu Ramštajn, a meni, kome se taj događaj odigrava takoreći u dvorištu, je sasvim svejedno. Na pamet mi nije pala pomisao da odem na koncert. Pogledam na Instagramu postove svojih prijatelja koji su bili na koncertu i vidim da je to vrlo šaroliko društvo. Ima među njima muzičkih znalaca koji profesionalno prate muziku, i među takvima ima onih koji vole Ramštajn, ima i posetilaca koncerata opšte prakse, koji su prethodne nedelje bili na koncertu Roda Stjuarta, ove na Ramštajnu a sledeća na Bajagi na primer, ima pravih Ramštajn fanova, ali ima i slučajnih posetilaca koji su dobili džaba kartu pa što da ne! I zaista, što da ne. Možda je i dobro i zanimljivo videti spektakl koji se ne viđa tako često jer po tim Instagram snimcima zaista je bilo spektakularno, ali opet, ni krajičkom mozga nisam pomislio da idem, i to ne (samo) zato što je vd gradonačelnika Beograda prisvojio ovaj nastup i proglasio ga delom manifestacije “Beogradski dani porodice” (Ramštajn i porodične vrednosti ?!?). Verovatno razlog leži u tome što sam oduvek bežao od onog „gde svi, tu i mali Mujo“ pravila koje dosledno poštujem i kad se radi o izboru muzike o kojoj ću pisati u „Dnevniku“. To su obično oni muzičari/ke kojih ta tiha i ne tako tiha većina nije ni svesna da postoje. Dakle, upoznajte budućnost muzike, da ako ništa drugo, možete da kažete kao što to ja kažem: je l’ sam vam rekao!
P.S. pred samo zaključenje teksta, dogodio se solistički koncert Nika Kejva u okviru festivala „Belgrade River Fest“ na platou „Geozavoda“ koji se smatra ulaznom kapijom „Belgrade Waterfront“-a ili Beograda na vodi. Ivan Laić je za portal „Ravno do dna“ u uvodnom delu svog teksta lepo objasnio političke konotacije ovog nastupa (OVDE) pa nema potrebe da ih ja ponavljam. Samo ću dodati da su vlasti u Srbiji, posle Ramštajna, posegle za još jednom ikonom alternativne kulture, Nikom Kejvom. Dakle, moramo se saživeti sa činjenicom da su krezubi sendvičari otišli u istoriju i da su umesto njih sada tu gospođe i gospoda iz nove elite (bila je i Predsednica skupštine sa svojom partnerkom) koji zajedno sa onima koji su platili ulaznicu od 50 do 130 evra ispod belih baldahina ispijaju besplatno belo vino donirano od sponzora dok im Sv. Nik svira na uvce. Idilična srceparajuća scena koja me je ganula do suza! Ipak, ostalo je još po koje mesto u ovom gradu gde se ti ljudi ne mogu sresti. Pitanje je samo dokle? Kada tu ekipu budem video u Elektropioniru ili KC Gradu, znaću da je „preuzimanje“ završeno, da je žaba skuvana, da je došao kraj! Bojim se da nije daleko taj dan.
Evo najzad i mog izbora za ovaj mesec:
11.03.2024 – 02.05.2024
Iz dugogodišnjeg iskustva mogu reći da su najbolji meseci za izdavanje albuma mart i oktobar, jer se na samom početku godine vrši rekapitulacija prethodne tako da nova izdanja počinju da stižu tek u februaru da bi u martu taj prvi talas dostigao vrhunac. April je OK, ali je već maj preblizu letu kada svi borave van kuće, u prirodi, i nemaju baš mnogo volje da se upute u muzička istraživanja. Septembar je mesec prilagođavanja na kolotečinu koja nas čeka posle završenih odmora, za polazak u školu, na fakultet, pa je mozak negde drugde a ne na muzici, ali onda dolazi oktobar, koji je možda i bolji od marta za izdavanje novih albuma, jer vreme se pogoršava, sve smo više kod kuće, a i bliže se novogodišnji – božićni praznici kada se muzika konzumira više nego obično. U novembru i decembru je već kasno za objavljivanje novih stvari, kojima je potrebno neko vreme da se „prime“ a praznici su preblizu. Za one izvođače koji bi da se nađu na godišnjim listama je još gora situacija, jer se godišnje liste mahom objavljuju već u novembru. Ovaj mart potvrđuje to pravilo ali ima i jednu svoju specifičnost. Potrefilo se da je 22-og marta ili dan pre ili posle objavljeno sijaset odličnih albuma o kojima ćete čitati u DME #69: Adrijana Lenker, Sijera Ferel, Ifa O’Donovan, Vaksahači, Kejsi Musgrejvs… da pomenem samo one koji su našli mesta u Dnevniku, a naći će ga i na godišnjim listama. E, pa, da vidimo o čemu se tu radi…
Prvo ide Spotify plejlista, redom kao što je navedeno u tekstu.
01.01.2024 – 10.03.2024
Nova godina je počela sprovođenjem jedne od novogodišnjih odluka koje sam doneo – više ne daunloudujem albume, jer mislim da nema potrebe gubiti vreme na taj proces. Sve što mi je od muzike potrebno podignuto je na striming servise (koristim Spotify, Tidal i Deezer – baš tim redodosledom), naravno i bandcamp a Mixcloud na kome sam pravio mikstejpove za koje su mi bili potrebni mp3 fajlovi više nije besplatan, tako da pustim skladištenjem datoteka na sve punijim eksternim hard-diskovima onoga što mi je u svakom trenutku dostupno onlajn samo trošim vreme i prostor na diskovima. Daunloud ostaje samo za ono čega nema na streaming servisima, dakle za malo toga. Mislim da će mi ova promena poboljšati slušalačku produktivnost na zadovoljstvo i mene i mojih čitalaca. Možda bude i više vremena za pisanje.
****
Odužilo se pisanje Dnevnika iz razloga što sam imao iznenadnih i hitnih zdravstvenih problema. Sada kad su problemi za koje donedavno nisam ni znao da postoje trajno rešeni, nastaviću kao i do sada sa pisanjem koje se možda i poboljša sada kad imam bolji dotok krvi u mozak ;-) Možda je i dobro što se pisanje odužilo jer su tek u februaru počeli da se pojavljuju albumi (i domaći i strani) o kojima je vredelo pisati. Evo šta sam vam pripremio za šezdeset i osmi nastavak Dnevnika:
Kao i uvek, prvo ide plejlista na Spotifaju, onda recenzije: