Tema

Rate this item
(0 votes)

Sentimentalno putovanje – povodom 100 godina od nastanka Jugoslavije (1918-1991-2018)

Ovo će, kao što nagoveštava podnaslov, biti pre svega lični doživljaj. Ipak, na početku, nekoliko napomena. Ta zemlja zvanično postoji od 1.12.1918 prvo kao Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, pa kao Kraljevina Jugoslavija, pa Demokratske Federativna Jugoslavija, pa Federativna Narodna Republika Jugoslavija i na kraju kao Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, a pisac ovih redova se u njoj pojavljuje četrdeset godina kasnije pa će svedočanstva iz tih prvih četrdeset i kusur godina biti iz druge ruke. Neću se baviti Saveznom Republikom Jugoslavijom (takozvanom „krnjom Jugoslavijom“) koju su činili Srbija i Crna Gora pošto su ostale republike postale samostalne države. Odmah da naglasim – u ovom tekstu se neću baviti politikom, bar ne više nego što je neophodno da se objasne fenomeni pop kulture u njoj. Neću se baviti ni plakanjem za prosutim mlekom, ni isterivanjem maka na konac, ni raspravama ko je koga oštetio i ko je bolje a ko gore prošao, pa ni opredeljivanjima za monarhiju ili republiku ili ideološkim preferencijama – baviću se pop kulturom u širem smislu, sa akcentom na pop kulturu srednje struje. O periodu koga se sećam, pisaću po sećanju, sa težnjom da prenesem u tekstu svoje ondašnje mišljenje i poimanje stvari – gledaću da što manje koristim „naknadnu pamet“. O onom periodu koga se iz objektivnih razloga ne sećam (period pre 1965 godine) pisaću na osnovu tekstova ljudi koji su proučavali period i na osnovu svog (naknadnog) doživljaja muzike iz tog perioda. Biće reči i o drugim fenomenima pop kulture ukoliko to budem smatrao shodnim.

Ne bih se na ovom mestu upuštao u komplikovane rasprave na temu: šta je pop(ularna) muzika, ali, da ne bi bilo zabune, koristiću najširu definiciju – to je ona muzika koja se nalazi između umetničke i (izvorne) narodne muzike.

Rate this item
(0 votes)

Dnevnik muzičkog eklektika 26 (18.05.2018 – 20.06.2018) u kojem pišem o “Bistrou na rubu šume” pet godina posle, dajem predviđanja i procjene nekoliko desetina muzičara iz regiona koji zajedno čine veoma raznovrsnu indie scenu

Prvo želim da vam predstavim soundtrack DME26OST6, na sledećem linku:

Znate li šta je “Bistro na rubu šume”?

Ne?!? E, pa ovako: od aprila do decembra 2013 objavljeno je pet albuma pod zajedničkim nazivom “Bistro na rubu šume”. Četiri označena sa Vol.1-4 i peti, „Snimke iz sobe“, koji je sadržao demo snimke nekolicine autora koji do tada nisu imali zvanična izdanja. Ukupno 47 izvođača iz Hrvatske, Srbije i Slovenije koji spadaju u tu, tešku za definisanje, novu scenu. Zašto na njoj nisu recimo M.O.R.T., ili Artan Lili, Repetitor ili Goribor, Zoster, Dubioza kolektiv? Čini se da je ideja bila da učesnici na kompilaciji budu pripadnici akustičarske scene ili bar da potiču sa nje iako i tu ima izuzetaka. Dakle, očigledno je da nisu bili pozvani rok bendovi koji baštine nasleđe novog talasa pokojne zajedničke nam države SFRJ. Zajedničko im je da su svi počeli s radom u XXI veku na prostorima koji su nekad bili Jugoslavija, kao i to da “ne podležu diktatu komercijalnosti i podilaženju masovnom ukusu” kako je to u jednom intevjuu objasnila Zvonka Obajdin, koja je bila nositeljka ovog projekta. Bitan je i element međusobne povezanosti učesnika. Posebno je to vidljivo na prvoj kompilaciji – na njoj su oni koji su u to vreme bili “ekipa” – dobrim delom virtuelna ali ipak ekipa koja je međusobno komunicirala. Kako je kompilacija nastala u Hrvatskoj, najveći broj učesnika jeste odande, slede Srbija i Slovenija. Kao što rekoh, koordinator projekta bila je Zvonka Obajdin, a doprineli su i Ivan Ščapec, Denis Katanec, Zvonimir Varga, Orlan Tus i mnogi drugi. Kompilacije su znatno doprinele povećanju vidljivosti te nove scene. Posle pet godina, vreme je da se vidi koji su njeni stvarni dometi.

Ali prvo da vidima šta Zvonka Obajdin kaže povodom pete obljetnice „Bistroa“: „Neobično, ali Bistro je za mene davna prošlost, koje se rijetko sjetim. Bilo je to lijepo vrijeme i divno i uzbudljivo iskustvo kroz koje sam upoznala hrpu super zanimljivih ljudi i njihov rad, ali jednom kad smo to poglavlje zatvorili zadnjim izdanjem, nisam više puno razmišljala o njemu. Možda zato, jer mi je ta scena koju je Bistro obuhvatio, i sva zbivanja na njoj, postala toliko domaća da mi je dio svakodnevnice. Sigurna sam da netko tko nije bilo toliko "unutra" u Bistrou, može dati bolju ocjenu od mene o tome što je Bistro bio i što jest, sada, pet godina kasnije. Ja se čak nisam niti sjetila da mu je petogodišnjica“.

Meni je, eto, zapalo, da budem ta osoba koja nije toliko „unutra“ u Bistrou a ipak je dovoljno „unutra“ da može da kaže neku o tome. Struktura prikaza biće sledeća. U uvodnom delu prikazaću osnovne karakteristike i utisak koji je na mene ostavio svaki ood izvođača. Drugi segment je diskografija podeljena na izdanja pre Bistroa (pre B) i posle Bistroa (posle B). Treći deo je prikaz najgledanijih video klipova. Takođe (pre Bistroa (pre B) i posle Bistroa (posle B), s tim što su poređani po broju pregleda. Četvrti deo je moja prognoza za budućnost svakoga od izvođača. Unapred se izvinjavam za greške u diskografiji pošto u nekim slučajevima nije lako doći do tih podataka. Moguće su i greške u kategoriji video klipova – često nisu na YouTube kanalu izvođača, već ih je podigao neko drugi, pa ih nije lako sve naći. Prognoze za budućnost nemojte preozbiljno shvatiti – najveća bi mi sreća bila kad bi me svi demantovali i postigli mnogo veći uspeh nego što sam im predvideo.

Pošto sam sve lepo objasnio, idemo sa pregledom onim redom kojim su kompilacije izdavane:

Vol.1 (30.04.2013)

  1. Nina Romić

Vrlo cenjena od kritike i u trenutku pojavljivanja “Bistroa” i danas. Nina je imala pauzu u karijeri jer je tokom ovog perioda postala majka ali sam ipak imao sreću da je gledam uživo u KC Gradu u Beogradu 2014-te. Nezaboravan koncert – nikad pre me niko nije toliko iznenadio. Umesto kantautorske večeri sa primesama etno muzike dobili smo pravi žestoki rokenrol. Nikolina je svojim programom “Začarana močvara” u Močvari promovisala mnoge iz “Bistroa” – pomogla je mnogima a odmogla nije nikome pa je poštovana i cenjena od svih pripadnika scene - bez izuzetka! Prelepi klip “Sloboda” sa novog albuma koji se tek pojavio bi trebalo da nadmaši sve dole navedene spotove.

Diskografija: (pre B) Daljine (2008) Ptice (2010) (posle B) Stablo (2014) Sloboda (2018)

Video klipovi: (pre B) Opet (47K) U mom malom mraku (40K) Ljubav se ne trži (40K) Daljine (posle B) Vuprem Oči (36K) Savršeno običan dan (35K) Vožnja (26K).

Budućnost: ona je u Hrvatskoj, iako mlada, već ”household name” pa očekujem da još više učvrsti taj status. Kad bi se potrudila, sa više nastupa van Hrvatske mogla bi i u regionu da postane poznato ime. Kako ne podilazi ukusu publike nikad neće postati Rozga ili Severina što ona ni u snu ne želi, ali će imati sigurnu budućnost i mesto na muzičkoj sceni. Kako vreme prolazi njena pozicija će biti sve bolja.

  1. Denis Katanec

Na “Bistrou” se pojavio pod tadašnjim imenom “Felon”. Osebujan lik je taj Denis. Ima neviđeni talenat za pop melodiju i pop refren ali ima i taj njegov karakterističan glas koji će ga sprečiti da bude pop zvezda. Posle Felona pojavljivao se i pod imenima “Okanagan”, Denis Katanec i “Klinika DK”. Aktuelno izdanje mu je singl “Mala snaga II”, inače izvanredan. On je dosta nastupao po regionu i može se reći da je popularniji u Beogradu nego u Zagrebu. Na poslednjim nastupima, ovog meseca, imao je bar dvostruko više publike u Beogradu.

Diskografija: (pre B) Felon – August EP (2010) Jasno, nečujno a suviše glasno (2011) Denis Katanec – Sveska bijednih (2012) (posle B) Sveska bijednih II (2014) Denis Katanec Okanagan LTD – Sve moje Laurie (2014) Denis Katanec – Sveska bijednih III (2015) Pejotl (2015) Klinika DK – Nikta Zorja (2016)

Video klipovi: (pre B) Svima treba san (15K) (posle B) Jedra (12K) Florian (10K) Listopad (7.5K) Kosti (4K) Pejotl (3.5K)

Budućnost: zavisi od toga da li će sačuvati nerve. Nije lako izdržati to neprihvatanje publike – on zna da poseduje kvalitet i da ga isporučuje ali ne dobija adekvatan odgovor – tu pre svega mislim na novac koji mu izmiče. Jedini je od svih iz “Bistroa” koji redovno svira na ulici za bakšiš. Iz egzistencijalnih razloga povremeno pravi pauze u karijeri ali se uvek posle toga vraća još jači. To što je omiljeni muzičar muzičara dovoljno govori koliko je dobar. Nezaboravan je bio duet sa Borisom Vlastelicom nedavno u Kvaki 22 u Beogradu. Neće se njemu u karijeri mnogo toga promeniti. Ako bude konstantan u izdavanju novog materijala i nastupima (ali da ne preteruje sa učestalošću) krug sledbenika koji je za sada mali ali odan mogao bi da se proširi. Ne znam zašto mi pada na pamet Darko Rundek.

  1. Mika Male

Već duže vreme o njima se skoro ništa ne čuje. Počeli su još daleke 2000-te, izdali tri albuma. Orlan Tus, koji je glavni autor u bendu, pravi muziku za intelektualce, kako je to neko rekao. Nije na prvu loptu, poezija je introspektivna, muzika komplikovana pa do šire publike teško dolazi. Nastupaju isključivo u Hrvatskoj tako da su van nje skoro potpuno nepoznati.

Diskografija: (pre B) Bijelo (2006) Vremenom (2010) (posle B) Gdje se sastaju luđaci (2013).

Video klipovi: (pre B) Vremenom (7.8K) Nadam se (4.8K) Grad (4.5K) (posle B) Sepija(3K) Bijeg (2.8K).

Budućnost: ako ne izađu iz čaure u koju su se sami stavili, neće mnogo napraviti. Moraju da pokušaju da dođu do svakog potencijalnog slušaoca. Šteta bi bilo da ostanu poslastica za sladokusce.

  1. Stray Dogg

Izbacila ih je u međunarodne vode ona pesma sa Devendrom Banhartom i pokazala im da mogu da probaju “napolju”. Taj proces ide sporo, ali ipak ide. Stigli su na nivo redovnih turneja po zapadnoj Evropi (Italija, Nemačka, Poljska) i naravno regionu. Novi album se uveliko priprema, trebalo bi da izaše na jesen. Za njih imam i preciznije podatke – gledanost u regionu je dve trećine ukupne gledanosti, samo Srbija 50%. Popularnost ide ovim redom: Srbija, Hrvatska, Crna Gora...Učestvovali su na svim većim festivalima u Srbiji, u Hrvatskoj su česti gosti, kao i u Crnoj Gori. Kuriozitet je da su nastupali u Sava Centru u Beogradu, sa publikom na bini i Lisinskom u Zagrebu u maloj dvorani, na rasprodatim nastupima. Kazalište “Marin Držić” u Dubrovniku nije bilo rasprodato ali je ambijent bio za pamćenje. Svirali su u svim glavnim gradovima bivših jugoslovenskih republika i autonomnih pokrajina.

Diskografija: (pre B) Almost (2011) Fire’s Never Wrong (2012) (posle B) Come Along Wind (2015)

Video klipovi: (pre B) Almost (339K) Smile (187K) Fire’s Never Wrong (112K) (posle B) Time (434K) Disappear (393K) No One But You (111K) Away (78K)

Budućnost: sigurna, tim pre što je Dukat sposoban organizator – ima dva svoja festivala: “Americana Night” i “Zvuk Beograda”. Na nacionalnoj televiziji “vrte” se dva jednočasovna snimka njihovih nastupa pa to, preko SOKOJ-a, doprinosi finansijskoj sigurnosti. Još kad bi počeli da pevaju na srpskom jeziku – gde bi im bio kraj!

  1. Svemir

Zvonka i momci su stabilni. Ona, sa svojim redovnim poslom, ne mora da brine za egzistenciju, pa može da se u slobodnom vremenu posveti muzici, što ne znači da je shvata kao hobi. Da ne čuju oni iz firme, ali ipak je muzika, bez ikakve sumnje, njen prioritet. Dobro primljeni kod kritike, manje dobro kod publike, bar sudeći po poseti na koncertima. Zvonka nije baš veliki fan video klipova pa se nije trudila da izbaci veliki broj zvaničnih, iako je na youtubeu prisutno dosta snimaka Svemira sa koncerata. Po mom mišljenju jedan od najkvalitetnijih predstavnika „Bistroa“ nema prijem kakav zaslužuje. Pre svega zbog toga što je ne prati njena generacija – ta je generacija u svom „najzaposlenijem“ dobu – u vremenu kada su prioriteti podizanje dece, napredovanje u poslu, otplaćivanje kredita za stan – pa za praćenje muzike, posebno za odlaženje na koncerte ne ostaje mnogo ni volje ni vremena. Teme o kojima peva su još uvek nedovoljno razumljive mlađoj generaciji pa je i odziv slabiji, tako da publika spada na nas penzionere i one osećajnije pripadnike njene i mlađih generacije.

Diskografija: (pre B) Svemir (2012) (posle B) Tako Jako (2014) Male laži (2016).

Video klipovi: (pre B) Ne sjećam se kiše (7.2K) Prašina (4.2K) (posle B) Jednog dana (6.2K) Dunjina pjesma (4.1K) Iz daljine (3K)

Budućnost: slučajno znam da postoji nekoliko paralelnih tokova kojima će u budućnosti ispoljiti svoju kreativnost. Ne sumnjam da će to biti zaokružena, kvalitetna ostvarenja koja će kad-tad doći do onih kojima su namenjena.

  1. Radost!

Zagrebački muzičari ih obožavaju. Njihovi koncerti su prave fešte zajebancije i dobrog provoda. Već sam rekao da su u Zappa/Buldožer fazonu što podrazumeva veliku količinu zajebancije što je prijatno osveženje na sceni. Svi ostali su, izuzimajući Mikija Solusa, smrtno ozbiljni. Moram da priznam da nisam preslušao sve albume grupe Radost! Ali primećujem, koliko sam poslušao, da nema nekih drastičnih promena. Uvek je tu funkoidna ritam sekcija a tu su i braća Bogunović sa gitarama i glasovima. Uvek je tu i humor. Verujem da su žive svirke te koje najbolje odražavaju duh grupe. Nadam se da ću imati prilike.

Diskografija: (pre B) Radost! Oslobađa (2007) Radost! Si i u radost ćeš se pretvoriti (2009) Radost! Jede svoju decu (2013) (posle B) Radost! U klubu (2014) U zoni (2017) Zlatna medalja EP (2017) Novi Svijet /w Bellboy (2018)

Video klipovi: (pre B) Baloni (7.4K+3K) Tango marina live (4.1K) (posle B) Wikipedija (1K) Potez (0.7K) Budućnost: pošto traju preko deset godina, očigledno je da će trajati i dalje, bez obzira na uspeh ili neuspeh kod publike.

  1. Wooden Ambulance

Kad si iz Subotice i baviš se popularnom muzikom znaj da ti treba deset puta više rada, talenta, upornosti, veštine, tvrdoglavosti i pameti da bi uspeo nego što je tih lepih osobina potrebno u bilo kom drugom gradu naše uže i šire domovine. Posle ovoga, mislićete da mrzim Suboticu. Ne, naprotiv! Petnaestak godina sam više puta godišnje boravio u tom lepom, čistom i mirnom vojvođanskom gradu i za njega me vežu drage uspomene. Govorim to jer sam upoznao mentalitet tih ljudi – pitomih i lepo vaspitanih, ali ljudi koje malo šta može izbaciti iz njihove dnevne rutine. U te rutine može da uđe svašta - šetnje uz Palić, ispijanje špricera, vožnja biciklom, šoping u Mađarskoj...može da uđe i odlazak na koncert, al’ ne može da uđe odlazak na koncert nekoga ko je iz Subotice. Eh, taj naš Goran, jeste, svirucka on nešto sa onim njegovim vandrokašima – tako bi rek’o pravi Subotičanin. A taj njihov Goran Grubišić je jedan od najtalentovanijih rokera XXI veka u Srbiji (sad se Goran već nervira i sprema se da mi oštro odgovori!), o Subotici da i ne govorim. Dokaza na pretek! Ana Never – Goran je tu, Wooden Ambulance – Goran, Robert Tilly – i ovde Goran, Anne-Marie – opet Goran, Trenchtown Festival – Goran. Izgleda da jedino nije uzeo učešća u karijeri još jednog poznatog Subotičanina, Dušana Svilara (pobednik takmičenja Zvezde Granda). Teško je reći koji je bolji od albuma koji su Wooden Ambulance snimili – u pitanju je vrlo visoki, ujednačen kvalitet. Problem je bilo predstaviti ih uživo jer su troškovi puta osmočlanog sastava bili nepremostiva prepreka za mnoge organizatore. Imao sam sreću da ih nekoliko puta gledam uživo u punom sastavu, a izdvojio bih onaj nastup u Domu omladine u Beogradu na prvom „Americana Night“ festivalu (iako je nedostajala jedna od sestara Brestyánszki) kada su bukvalno delili binu sa On Tour.

Diskografija: (pre B) Intersection (2012) (posle B) River Sand (2013) Rough Charms (2014) Northern Sadness w/Robert Tilly (2015).

Video klipovi: (pre B) New Love (5.8K) My Friend (4.5K) (posle B) Pain Is Everywhere (7.5K) Words Of Weight (5.5K) Whatever Puts Smile On Your Face (4.5K)

Budućnost: neizvesna, ne zbog kvaliteta (on je nesporan) već zbog straha da Goran ne odustane. Opet, pošto osećam da kod njega postoji unutrašnja potreba da se iskaže kroz muziku, moram da zaključim da će se njome, sa pauzama ili bez, na kraju krajeva ipak baviti. Na sreću nas fanova, koji jesmo malobrojni ali smo spremni da radimo na tome da nam se uveća broj. Želeo bih da ovaj tekst bude doprinos tome, iako znam da ga neće mnogo ljudi pročitati.

  1. Miki Solus

Miki je zajeban lik. Pametno vodi svoju karijeru u kojoj je u jednom trenutku doživeo široku popularnost. Sećam se intervjua sa youtubea u kome ju je najavio u trenutku kada mu je na nastupe dolazilo do 30 ljudi. Mislio sam tada, koji mu je k.? Je l’ se zajebava, ili šta? Kad ono par godina kasnije, eto ti njega na 200K pregleda na YT. Mene je na početku karijere baš baš podsećao na Johnnyja Štulića sa svojom logorejom - reči pesama su mu, pak, za razliku od Johnnyja, k’o da je pojedine stihove vadio iz šešira i „random“ sklapao. Bilo je nekog šarma i duhovitosti u tim nadrealnim stihoklepstvima. Hiperproduktivnost je kod njega dobila hiper razmere pa bi se mogla nazvati hiperhiperproduktivnost. Proboj u mejnstrim je napravio pločom sasvim adekvatno nazvanom „Muzika za djecu i penzionere“ koja je od naslova, izbora tema (nogomet, hipsteraj, rep kao trenutno vladajuća muzika), rima koje su tečne i prepune vlastitih imena iz svih oblasti ljudskih delatnosti do muzičke pratnje, kabaretskog džeziranog repa sa povremenim izletima u šansonu, pokušala da privuče pažnju što većeg broja slušalaca u čemu je i uspela. Evo, jednostavnim pregledom broja klikova na video uradcima videćemo da je ta konstatacija tačna. Dakle, dva singla sa preko 200 hiljada pregleda, oba sa albuma koji sam pomenuo. Da li nije mogao ili nije hteo da održi taj zamah, to ne znam,ali vidim da pregledi idu silaznom putanjom.

Diskografija: (pre B) Muzika sumnjive kvalitete (2011) Bojim se muzičkih kritičara EP (2012) (posle B) Bolesni tekstovi sa super mjuzom EP (2014) Muzika za djecu i penzionere (2015) Koncert za klavir, bas i cajon Live (2015) Rep na harmonici EP (2016) Muzika o nogometu, jazzu i palačinkama (2017) Carevo novo ruho (2017)

Video klipovi: (pre B) Žuti vlakovi u Kini (8.4K) Mrtva krava (8.2K) (posle B) Hipster (224K) Pun kufer (219K) Mrtav je Johnny (66K) Život je palačinka (64K) Suncobran (47K).

Budućnost: Miki neće sedeti skrštenih ruku ili možda i hoće ako mu je bila namera da se vrati u alternativu. Sudeći po poslednjim nastupima rešio je da se resetuje. Jedno je sigurno – već je pokazao da može da uradi šta hoće, onda kada hoće. A da l’ će il’ neće kod njega ne zavisi od sreće!

  1. Zvonimir Varga

Zvone je, ne sećam se više kada, možda i pre „Bistroa“ prvi put bio kod mene u gostima. Naša mačka mu je odmah uskočila u krilo a on, pomalo zbunjen i prestrašen, poče da je mazi. Trajalo je to izvesno vreme, i vidim ja, Varga poče da crveni u licu. Pogledam ga upitno a on će, vrlo tiho, stidljivo: „alergičan sam na mačiju dlaku!“. Takav je Zvonimir Varga. Po cenu da trpi ne bi vam pravio neugodnosti. Takva mu je i muzika. Kao melem na ranu da je stavljaš. Posebno ako vam je ranjeno srce. Njegove balade su mejnstrim (Dedić i Balašević su mu uzori) pa ne čudi što je potpisao za Croatia Records. U prvom delu karijere karakterisala ga je hiperproduktivnost (vidi na bandcampu, na kome možete naći i sve ostale sa ove kompilacije, skoro bez izuzetka), kasnije se izdavanje albuma svelo na razumnu meru za njegovo dobro, jer prebrzo „izbacivanje“ albuma je proredilo kvalitet pesama na njima. Iako je deo zagrebačke alternativne scene (bio je i član Klinike DK) njegova muzika se pozicionira kao AOR. Svira gde god i kad god mu se ukaže prilika, iako pred nevelikim brojem ljudi. Videćete dole, još uvek je najpopularniji njegov klip sa nezvaničnom himnom NK Dinama koju je hrabro izveo i u Beogradu, na svom prvom nastupu u tom gradu.

Diskografija: (pre B) Pjesme (2011) Ispod kože (2011) Tajne (2012) Album (2012) (posle B) Buđenja (2013) Ideje (2014) Kako možeš (2015) 7 (2016) Krugovi (2016)

Video klipovi: (pre B) Moj Dinamo (12K + 8.5K+8K) (posle B) Ne dam te nikom (9.5K+7.7K) Zvukovi (9K) Imam lovu (6.7K) Moja Vesno (5.6K) Ja se ne ženim (5.2K) Nemam kud (4.6K)

Budućnost: od kako je u Croatia Records produkcija njegovih snimaka je bolja, sve izgleda daleko profesionalnije nego na početku karijere, jedino je isti ostao njegov mio, topao glas. Ako bude istrajao u easy listening žanru koji mu najbolje leži, predviđam mu uspeh na duže staze.

  1. (S)Eine

Side project Ivana Ščapeca i Tene Rak dok je postojala grupa „Vlasta Popić“, po njenom raspadu, postao je Ščapecov glavni bend. Grupa je promenjivog sastava ali vrlo konstantnog visokog kvaliteta. Najviše se oslanja na tekovine ex-yu novog talasa od svih učesnika „Bistroa“ ali se takođe primećuje bliskost izričaja Ščapeca i Denisa Kataneca koji su bili zajedno u grupi Felon. Sličnost se ogleda naročito u načinu pevanja s tim što Ščapec ima vrlo visok glas pa se neupućenima čini (prisustvovao sam takvim momentima) da peva devojka. Tekstovi, vrlo bitni kod Ivana, su minimalističko – filozofski, pod uticajem novotalasne estetike. Karakterističan je izuzetan kvalitet video radova grupe za koji je zaslužna Ščapecova supruga Marina Uzelac.

Diskografija: (pre B) 2007-2009 (2011) Live@Rex (snimljeno 2013) (posle B) EP (2014) Skice (2015) dva (2017) Sno Sna (2017)

Video klipovi: (pre B) Valcer za kraj (15K) Cvijet (2K) (posle B) Šilo (24K) Ko (13K) Kritika čistog razuma (12K)

Budućnost: čini mi se da ih je ometalo to što je Ščapec bio rastrzan između Zagreba i Beograda, tačnije Pančeva, odakle je njegova supruga Marina. Od kad su se venčali žive u Zagrebu pa će to nadam se učvrstiti sastav njegove grupe. Iako, on može i sam da nastupa, s tim što se tada zove „Eine“. (S)eine često svira po regionu ali sve češće i u Evropi, tako da ćemo još o njima čuti u godinama koje dolaze.

Vol.2 (01.07.2013)

  1. Punčke

Počele su u Vinkovcima kao energični „allgirl“ trio u kome tekstove piše Lucija Ivšić koja ih i peva, a muziku potpisuju zajedno. Jedna od najžešćih grupa u svih pet delova „Bistro“-a ne sastoji se samo od energije. Ima tu i sadržaja, itekako. Prepoznali su to i Queens of the Stone Age pa su ih pozvali kao support za nastup u Ljubljani.

Diskografija: (pre B) Robot koji hekla (2010) Live at MM Centre (2011) Mehanizam obrane (2012) (posle B) Sunčano sa povremenom naoblakom (2013) Ništa nije kako se čini (2016) Valovi (2018)

Video klipovi: (pre B) Petra Pan (81K) (posle B) Ocean (44K) Prije spavanja (42K) Iz dana u dan (35K) Srce (34K) Protiv nas (15K)

Budućnost: Bubnjarka i osnivačica Ruby je otišla u Ameriku pa Punčke više nisu „allgirl“ bend, što ih nije sprečilo da sviraju po Evropi a na jesen otvaraju tržište Azije, gde će imati turneju u čak četiri države. Dobro im ide, i ne vidim da će se to u dogledno vreme promeniti.

  1. Ti

Ilija Duni i Trajče Nikolovski, Makedonci na stalnom radu u Beogradu, omiljeni su duo u regionu. Još jednom je Ilija Duni pokazao svoje velike izvođačke i kompozitorske domete. Posle gašenja grupe Petrol, pojavio se sa još uspešnijom grupom Ti. Neodoljivi psihodelični pop osvaja publiku gde god se pojave Ilija i Trajče.

Diskografija: (pre B) Koliko dana EP (2013) (posle B) Vidimo se! (2014) Život u dvoje (2015)

Video klipovi: (pre B) Koliko dana (200K) (posle B) Da ti želim dobra jutra (308K) To su samo reči (174K) Vidimo se (72K) Život u dvoje (65K) Smejem se (55K)

Budućnost: ako prevaziđu trenutni zastoj u radu (privatni razlozi) daleko će dogurati. Oni imaju komercijalnog potencijala da osvoje još širu publiku.

  1. The Marshmallow Notebooks

Matija Habijanec je jedan od najtalentovanijih autora u regionu. To je dokazao svojim izvanrednim albumom The Marshmallow Noteboorks. Široka publika to još nije prepoznala, ali tu ima krivice i samog Matije. On je vrlo opušten po pitanju sopstvene karijere, iako drugim bendovima, preko svoje izdavačke kuće „Noisy Night“ itekako pomaže, odnosno pomagao je, jer ta etiketa je, kako sam čuo, ugašena. Njegov omiljeni štos su nenajavljeni nastupi na neobičnim mestima za koje se saznaje od usta do usta. Jeste to simpatično, ali nije baš najbolji način da se izgradi publika.

Diskografija: (pre B) The Marshmallow Notebooks (2013); (posle B) The Marshmallow Notebooks Re-Packed (2017)

Video klipovi: (pre B) -; (posle B) Summer (16K); I’ll OK It (7.6K+5.5K); The Last Tourist In Town (5.8K); Every Little Thing (4.8K); You Can Tell me Lies (4.4K)

Budućnost: neće se tu ništa promeniti. Matija ne voli biznis ni u kakvom obliku, pa ni kad se radi o njegovoj karijeri. Zato je najviše što možemo očekivati po neka kolekcija njegovih novih pesama s vremena na vreme. Samo mogu da se nadam da će stizati što češće.

  1. Bitipatibi

Una Gašić je posebna žena. Tačno zna šta hoće i to sprovodi do najsitnijeg detalja. Ne trpi improvizacije kada se radi o muzici. To na Balkanu nije uobičajeno ponašanje, naročito kada se radi o ženi, pa zato ima reputaciju da je „teška“ za saradnju i da često menja saradnike. Ali, to ne škodi mnogo njenoj muzici – čak je obogaćuje i čini raznovrsnijom. Publika je voli, još od prvih nastupa. Bio sam na njenom koncertu u DOBu 2011, i tada je doživela ovacija. Ni danas nije mnogo drugačije, s tim što je muzički i iskustveno dodatno napredovala u odnosu na to vreme.

Diskografija: (pre B) Lešnici divlji (2013); (posle B) Lešnnici divlji 2 (2017)

Video klipovi: (pre B) Mi smo od šećera (168K); Andrija (48K); (posle B) Mali Betmeni (145K); Andrija Live (129K); U pesku (52K); Pesma Beogradu (44K)

Budućnost: već sada je jedan od nekoloko najuspešnijih bendova sa kompilacije, i kako mi se čini, taj uspeh će se samo uvećavati.

  1. Bebe na Vole

Adam Semijalac sve radi sam. Komponuje, svira, peva, snima, producira, izdaje, bukira, menadžeriše. Sve kreativne poslove obavlja besprekorno, može se meriti sa bilo kim ko radi te stvari bilo gde u svetu. Međutim, zapinje negde kod promocije, zakazivanja nastupa, uopšteno govoreći vidljivosti. Na tome treba raditi, jer šteta je da ovakav kvalitet ostane skriven. Još pamtim njegov izuzetan nastup u predivnom ambijentu ruševina crkve u Kastavu iznad Rijeke pre par godina.

Diskografija: (pre B) Channels (2004) OK (2008) The Room Sessions (2011) Goin’ Mad (2012) (posle B) 1.1-1.10 (2014) TBC (2014) Orangecut (2014) Halts (2014) Live@Booksa (2014) OST Kreket (2014) Live@Studio Radost (2014) Time of Great Depression (2015) Hate is a Wonderful Thing (2018) OST Down, by Law (2018)

Video klipovi: (pre B) Blinded (15K) Goin’ Mad (13K) Why Can’t You Feel (12K) All My Regrets (10K) Pills (9.5K) (posle B) Baba Ljuba Blues (35K)

Budućnost: ne očekujem velike pomake. Iako je kvalitet muzike koju Adam Semijalac pravi neosporan, čini mi se, koliko sam ga mogao posle kratkog susreta i razgovora upoznati, da on nije spreman ni na kakve kompromise koji su ipak neizbežni ako hoćete da „progurate“ svoju muziku. Ne mislim pri tom na muzičke kompromise, već na one poslovne.

  1. Žen

Trio koga je teško svrstati u određeni žanr. Up-tempo muzika ih karakteriše sa synthom koji dominira zvučnom slikom. Često su na turnejama po Evropi i regionu. Lično, nisam sa njima imao kontakata pa ćete biti pošteđeni mojih privatnih priča. Što se kontakta sa njihovom muzikom tiče, poštovanje je prava reč kojom bih objasnio svoj odnos prema njoj.

Diskografija: (pre B) i onda je sve počelo (2013) (posle B) Jantar (2015) Sunčani ljudi (2017)

Video klipovi: (pre B) - (posle B) Voda je more (24K) Žal (19K) Kraj početask (14K) Igra protona neutrona i elektrona (9.5K) Sonična taktika (6.5K)

Budućnost: Zagarantovana. Kada se rad i talenat udruže, budućnost je sigurna. Elektronska muzika je muzika sadašnjosti i budućnosti tako da za njih nema zime!

  1. Kimiko

Danas su Kimiko Lora Šuljić udata Pleško i Zoran Pleško. Na svojoj Fejsbuk strani se nisu oglašavali od februara 2016, pa njihov trenutni status nije jasan. Elektro pop koji sviraju ima svoju publiku pa me ne bi iznenadilo da se opet pojave u nekom obliku.

Diskografija: (pre B) „From Our Room To Yours“(2011) (posle B) -

Video klipovi: (pre B) AK47 (5.5K) Kimiko meets Octatrack (2.5K) Golden Dress (1.6K) Berlin (1.4K) (posle B) Monster (0.6K)

Budućnost: neizvesna

  1. Irena Žilić

Bio sam oduševljen EP-jem „Days of Innocence“, još više albumom „Travelling“, ali sam se spustio na zemlju Ireninom promenom muzičkog pravca na albumu „Haze“. „Roots“ muzika je ustupila mesto modernijim aranžmanima, čak je i synth našao svoje mesto na albumu. Ploča je dobro primljena iako ne tako dobro kao prva.

Diskografija: (pre B) Days of Innocence EP (2012) (posle B) Travelling (2014) Haze (2017)

Video klipovi: (pre B) By My Side (20K) Whatever Feels Right (7K) (posle B) Scars (54K) The Moon (27K) Cricket And Mouse (19K) X (7K) Omega (5K)

Budućnost: nadam se da će uspeti da poveća vidljivost (i u medijima i na koncertnom planu) jer je po kvalitetu u samom vrhu. Kako god da ih upakuje, njene pesme su u biti odlične.

  1. Marinada

Malo znam o grupi Marinada, ali vidim na Bandcampu da su do sada objavili dosta toga. 26 albuma za 15 godina! Hiperprodukcija kakvu skoro nisam video. Kako izdaju za „Slušaj najglasnije“ Zdenka Franjića, jasno je da se radi o alternativi i to onoj koja želi da ostane alternativa. Njihovu pesmu „Mala snaga“ koristio je Denis Katanec kao osnovu za svoj poslednji singl „Mala snaga II“ a sarađivali su i ranije.

Diskografija: (pre B) 16 albuma (posle B) 10 albuma. Mnogo ih je da bih sve naveo ali evo linka sa kompletnom diskografijom OVDE.

Video klipovi: (pre B) Hajde Live (1.3K) (posle B) Hrabre Riječi (2.2K) Laki dečki teške cure (1.9) Zima (1.3K)

Budućnost: sigurna, jer sviraju iz čistog zadovoljstva. Ne očekuju ništa i ne dobijaju ništa i baš ih briga. Trajaće večno.

  1. U pol’ 9 kod Sabe

Simpatični kabaretski gorkoslatki pop ovog višečlanog pretežno ženskog kolektiva osvaja instantno. Njihov queer/feministički aktivizam i podrška drugim manjinskim grupama su opštepoznati. Muzika im je neobično vedra i poletna – brzo izaziva dobro raspoloženje. Zato im publike svih polova i seksualnih opredeljenja ne nedostaje.

Diskografija: (pre B) - (posle B) Prihvaćam sve (2014) Starimo EP (2015) Stoj na glavi (2017)

Video klipovi: (pre B) Prihvaćam sve (26K) Ljudska priroda (15K) (posle B) Starimo (72K) Čudesna (27K) Želim biti strejt (23K) Da je moguće (19K) Bajk (16K) Čudna teta (15K) Ljetna pjesma (12K) Disfunkcionalan Božić (12K)

Budućnost: svetla! Melodične, duhovite, zarazne pesme ne mogu ostati neprimećene.

Vol.3 (01.09.2013)

  1. Olovni ples

Posle Nine Romić, evo još jednih „Novih odmetnika“ u „Bistro“-u. „Novi odmetnici“ su pokret ili družba koja je prethodila „Bistro“-u i koja je bila mnogo više međusobno povezana nego društvo iz „Bistro“-a. Blues-rock ove grupe iz Novog sela kod Zagreba i stihovi poznatih pesnika koje su Tomislav Zorić, Stipe Periša i momci spajali u vrlo skladnu i dopadljivu celinu su taman počeli da pridobijaju veći broj sledbenika, kada se bend raspao. Pre raspada izdali su album „Nulti dan“ (decembar 2013) na kome su uglavnom (sem dva izuzetka) napustili korišćenje poezije pisane od strane eminentnih pesnika i počeli su da korište Stipine tekstove. Od tada nisu izbacili novu pesmu.

Diskografija: (pre B) Olovne pjesme za Olovni ples (2007) Noć bez jablana (2008) Gnijezdo bez sokola (2009) Proljeće u decembru (2010) Glazbeno zagrijavanje (2010) Ludilo (2011) Sloboda (2011) Živog sina tvoga (2012) Sutoni (2013) Live in MSU – MIMO (2013) (posle B) Nulti dan (2013)

Video klipovi: (pre B) Gospodarica duše (25K+7.5K) Budi svoj (15K) (posle B) Daj mi malo vjere (22K) Svi spavaju (16K+7K) Moja ljubavi (8K)

Budućnost: od početka 2014 „Olovnom plesu“ se gubi svaki trag. Ipak, Zorić izdaje albume kao Nevjerni Tomo (setimo se nedavne saradnje sa Milošem Zubcem) a Periša kao Mor Krom Kinski III. Dogodio se tu neki kurtzschluss u trenutku proboja u mejnstrim – obojica su se posle toga vratila u duboku alternativu i još uvek su tamo. Kad će izaći na svetlost dana – ne zna se!

  1. Anita Iličić

Kikinđanka sa prebivalištem u Novom Sadu je izdala do sada jedan album. Ima izuzetne vokalne mogućnosti. Posle izdavanja albuma retko se pojavljivala u javnosti.

Diskografija: (pre B) – (posle B) Orion (2014)

Video klipovi: (pre B) Vetar (4.2K+1.3) Zmaj (2.8K) Tamo gde je moguće (1.8K) (posle B) Orion (1.3K)

Budućnost: kako sam čitao u njenom relativno skorom intervjuu, i dalje se bavi muzikom ali za svoju dušu. Povremeno nastupa na ulici (dakle, nije Denis Katanec jedini). Voleo bih da se pojavi sa novim pesmama ali zaista ne mogu da predvidim da li će se to i dogoditi.

  1. Črni pes

Zagrebačka grupa, tačnije duo + prijatelji – supružnici Kristijana Čerti Blagus i Marko Blagus su srž grupe, ostali se priključuju po potrebi i mogućnosti. Nemaju velikih pretenzija osim da slave život kao takav. Kako su oboje osobe sa invaliditetom to im donekle smanjuje pokretljivost ali ih ne sprečava da pišu, pevaju (Kristijana) i izvode na gitari (Marko) prelepe pesme koje odišu autentičnim osećanjima – poslednji singl „Uspjeli“ optimizmom i pozitivnom energijom.

Diskografija: nemaju još snimljen album, objavili su nekoliko singlova

Video klipovi: (pre B) (Živo mi se jebe) Reggae Odhebonž (1.7K) Zatvor (1.6K) Tišina trube (1.2K) (posle B) Uspjeli (2.2K) Inače sam dobro (1.1K) Kad su laste odlazile (1K)

Budućnost: volim ih sada, voleću ih i u budućnosti – zaista im se divim što uspevaju da svojim proaktivnim pristupom potpuno ponište nepovoljne okolnosti u kojima se nalaze. Nadam se albumu koji će ih proslaviti – imaju „štofa“ za to.

  1. Sebastian Doe

Pop muziku sviraju Sebastian Doe. Moram da priznam da ne znam mnogo o njima i da ih nisam puno slušao. Koliko vidim, u poslednjih pet godina nisu izdali album, iako vidim da nastupaju po klubovima.

Diskografija: (pre B) Novo zdravlje dolazi (2013)

Video klipovi: (pre B) Ljubav (5K) Ljeto je tu! (4.8K+3K) Nepredvidiva (4K) (posle B) Samo ja teško delam (6K) Lijepa (1.1K+1K)

Budućnost: kao da su odustali od velike karijere. Klipovi poslednjih godina imaju zanemarljivu gledanost. Nastupaju i dalje po klubovima. Vesela, optimistička, nepretenciozna muzika koju neguju ima easy listening kvalitet, tako da im je klupska karijera uvek otvorena kao mogućnost.

  1. Katarina Juvančič & Dejan Lapanja

Slovenački duo ima jednu od najjačih internacionalnih karijera od svih u Bistrou. Poznata je njihova saradnja sa škotskim folkerima i pesnicima a trenutno su na putu po Azijskim zemljama. Katarinine pesme i Dejanova gitara savršeno se uklapaju. Na njihovim albumima uvek postoji neki narativ koji od njih čini zaokruženu celinu – umetnički iskaz. Prisutna je i doza aktivizma – manjinske grupe su u središtu njihovog interesovanja.

Diskografija: (pre B) Selivke (2012) (posle B) Hope’s Beautiful Daughters (2014) Vmestje (2017)

Video klipovi: (pre B) Uej Uej (4.8K) Mene nema (3.6K) Spominčica (2.1K) Na kateri strani si (1.6K) (posle B) Svarilo Janezu (0.7K)

Budućnost: aktivizam plus etno elementi iz različitih kultura je formula koja će im obezbediti nastupe širom sveta. Pitanje brojnosti publike ostaje otvoreno. Želim im više uspeha na tom polju.

  1. Drvored

Živahna muzika ovog devetčlanog sastava tera na igranje. Mešavina balkanskog etna, ska muzike i šansone daje žanr kome su sami dali ime – Balkankan.

Diskografija: (pre B) – (posle B) Arhelino (2015)

Video klipovi: (pre B) - (posle B) Zanzibar (23K) Baš sam sretan (18K) Le Vieux Marin (13K) Limena glazbo (10K)

Budućnost: festivali su pravo mesto za ovu vrstu muzike – dobro raspoloženje je zagarantovano ispred njihove bine.

  1. Auguste

Ivana Lulić i Gordana Marković su Auguste, iako im je pre par godina pridružen prateći bend. Pop zasnovan na slaganju njihovih glasova polučio je prilično uspeha u mejnstrim vodama. Porin 2016 je logična posledica.

Diskografija: (pre B) – (posle B) Sve što je nekada bilo važno (2015)

Video klipovi: (pre B) – (posle B) Ona (40K) Trebam malo (20K) Budiš More (19K) Sjajim (17K)

Budućnost: redovno izdaju singlove kojima drže pažnju publike, nastupaju na festivalima...sve to ide svojim tokom ali još se čeka „veliki proboj“. Čini mi se da je u njihovom slučaju potrebno samo biti strpljiv i radan kao do sada i pravi uspeh će doći.

  1. Ana Ćurčin – jedna od najuspešnijih sa Bistroa, računajući i publiku i kritiku. Počela je kao kantautorka, već neko vreme ima stalan bend koji više nije samo pratnja već dodaje novu vrednost. Dosta nastupa i u regionu i van njega. Još se pamti nastup u Sava Centru u Beogradu.

Diskografija: (pre B) Lost & Found (20??) (posle B) Sketches of Belonging (solo & acoustic) (2015) Sketches of Belonging (2016)

Video klipovi: (pre B) Cut Loose (30K) (posle B) Ako humrem danas bebo w/Una Gašić/Ana Avramov/Marina Milošević (143K) Alone (84K+18K) Remain Calm (62K) I Can’t (60K) Time w/Dukat Stray (44K) Unknown (30K)

Budućnost: sa nestrpljenjem očekujem novi album za koji verujem da će biti još bolji od prethodnog, što je prilično teško postići. Optimizam zasnivam na činjenici da su Ana i njen bend postali skladna celina, ne samo zbog novog imena (Ana & the Changes).

  1. Elephant and the Moon

Petar Vranić, zagrebački singer/songwriter je startovao vrlo snažno svojim prvim singlom „The Night Is Catching Up With Me“, sledio je takođe odlični „The Good Life“ i onda je – stao! Iako poznajem Petra, ne znam pravi razlog za ovaj zastoj. Mogu samo da kažem da mi je žao, jer je svojom mešavinom amerikane i panka mogao da doda malo energije često previše tugaljivoj sceni.

Diskografija (pre B) – (posle B) –

Video klipovi: (pre B) The Night Is Catching Up With Me (19K) White Lillies w/Lovely Quinces (4K) (posle B) The Good Life (7.5K) If Tonight (2.3K) Driver Please (2.2K)

Budućnost: dugo ga nije bilo, tako da objavljivanje singla „Haloween“ pre sedam meseci predstavlja novi početak. Pesma je dobra, ali nema baš mnogo pregleda što samo potvrđuje onu staru – „daleko od očiju, daleko od srca“. Nadam se da će biti aktivniji u popularizaciji svoje muzike, jer potencijala itekako ima!

  1. Izae

Dubrovčane je teško „izvući“ iz njihovog prelepog grada. Vrlo retko nastupaju van njega – znam za jedan nastup u Kotoru, na SeaRock festivalu, čini mi se i da su u Zagrebu nastupali. Zato ih možete slušat na pločama, koje su sve od reda mala remek dela. Originalna muzika koja se tokom godina menjala ali je uvek ostajala svoja.

Diskografija: (pre B) Halucinacije, Belzebubov valcer i miran razgovor (2006) Kad nadođu kiše i nastane strka leptira (2007) Mali celestijalni džuboks (2008) Teatro Lunatico (2009) Predvečerja (2012) Fragmentirani monokl gospodina Volframa (2013) (posle B) Snivatelj snima (2016) Teatro Lunatico (2016) Animagraf (2017)

Video klipovi: (pre B) Imam duha u ormaru (37K) Tijelo (17K) Kristali w/Nina (10K) Njih dvoje (9.5K) (posle B) –

Budućnost: njih bukvalno boli k. da l’ će biti popularni ili ne. Adem Gušić uživa u stvaranju – sve ostalo ga nimalo ne zanima, čak mu ide na živce, koliko sam mogao da vidim. Dakle, praviće muziku i dalje i ništa neće uraditi na njenom predstavljanju svetu. Šteta za svet, a nebitno za njega. Vidim da su na poslednjem objavljenom uratku „Animagraf“, koji je muzičko scensko delo, prisutni stari saradnici Jadranka Katić i Dejan Seferović. Dakle, srž grupe je i dalje tu pa se nadam da će se kad-tad vratiti formi pesme. Tako ih više volim.

Snimke iz sobe (01.11.2013)

  1. Ivan Škrabe

Kantautor iz Jastrebarskog. Jedan od „Novih odmetnika“ koji se pojavio na „Bistrou“. Najtankoćutniji od svih ljudi. Njegove pesme kao da nisu od ovoga sveta. Retko nastupa i još ređe snima. Od ove kompilacije nije objavio ništa do ovogodišnjeg EP-ja, njegovog prvog zvaničnog (fizičkog) izdanja koji sam prikazao u delu za recenzije.

Diskografija: (pre B) EP (2010) (posle B) Dodir slobode EP (2018)

Video klipovi: (pre B) Car je gol (1.8K) I’ve Been Told (1.6K) Lelek sebra (0.7K) (posle B) –

Budućnost: posle uvida u novi, odličan EP, mogu zaključiti da je prevazišao emocionalnu krizu u kojoj se našao posle smrti oca, pa se može očekivati da odlučnije pokuša da zauzme mesto koje mu po talentu pripada – a to je mesto na samom vrhu.

  1. Igor Baksa

Baksa je iz Čakovca. Svestrana je ličnost – glumi, peva, komponuje, piše, režira, you name it!. Primarno je glumac, ostalo je ispunjavanje njegovih renesansnih interesovanja.

Diskografija: (pre B) Reality Show – neodoljivi pogled u tuđu intimu (2001) Piramide i kako ih prepoznati (2002) All About My Lo-Fi Dream Of Becoming a Theatre Actor (2003)(podaci sa sajta kdpinklec.com) i sa grupom Kom3dija: Indijancu je bilo smiješno (2009) Ja kažem mir (2011)

Video klipovi: (pre B) Kaj te briga (72K) Super Branimir (28K) Međimurski lepi dečki (19K) Pod oblokom (12K) (posle B) Tvoje su usne ukusne (4.1K) Božić boli me (1.8K) Bremenski svirači (1.4K)

Budućnost: poslednjih par godina pojavljuje se ponovo pod svojim imenom ali mu muzička karijera stagnira. Zato postaje sve poznatiji kao glumac ali i osvaja nove teritorije: postao je umetnički direktor Međimurskog muzičkog festivala „Ljubo Kuntarić“. Takvi likovi, čime god da se bave, prave određene prodore ali previše različitih interesovanja uvek smeta uspehu svake od pojedinačnih aktivnosti. U svakom slučaju, viđaćemo ga još dugo, i tamo gde ga ne očekujemo!

  1. Emanuel Kantautor

Borko Ristović, Nova Varoš. Njegovi albumi su u duboko alternativnim krugovima uživali veliki ugled. Mislim da je autodidakt jer takvo suptilno-lucidno sviranje gitare se ne uči u muzičkoj školi, često filozofski nastrojen u tekstovima pesama, koje je više govorio nego pevao, i koji bi se komotno mogli nazvati poezijom, uz krajnje jednostavne aranžmane (akustična gitara i glas) kao takav je logično privukao pažnju jednog Zdenka Franjića pa je prva dva albuma izdao za „Slušaj najglasnije“. Međutim, tokom rada na trećem albumu prestao je da se bavi muzikom i posvetio se završetku studija prava. Studije je završio, ali sa muzikom nije nastavio. Bar ne javno.

Diskografija: (pre B) Nag izraz (2012) Odlutanja (2012) Emanuel Kantautor (album je u radu...) (2013) (posle B) –

Video klipovi: (pre B) Fuzija najtananijih ljudskih osećanja (1.9K) VII/4 (0.9K) Erotikon (0.8K) (posle B) -

Budućnost: mislim da u dogledno vreme nećemo čuti ništa od Emanuela Kantautora. Voleo bih da me demantuje.

  1. (izmenavremena)

Nikola Nešković, Veliko Gradište, trenutno u Novom sadu, nastupa i objavljuje još i pod imenima (izmenavremena) i Wystan Whitman. Žanr je indie folk/americana. Muzika je alternativnog karaktera, repetitivna i spiritualna, sa dosta religijskih referenci.

Diskografija: (pre B) kao (izmenavremena): Hajde pođi da vidiš ribarske mreže (2008) Pirinčana jutra EP (2010) Razlika je svetlosna (2010) kao Wystan Whitman: Sinful Son (2012) Instead of Gun Shopping (2012) Oblivion (2013) Science of knock knock people (2013) (posle B) kao (izmenavremena) Ruku u ruku u ruku /w Ivan Čkonjević (2015) kao Nikola Nešković: Zapevaj (2017)

Video klipovi: (pre B) kao (izvanvremena): Nikad nisam samo ja (1.1K) (posle B) Radio (vetrovita verzija) /w Ivan Čkonjević (0.9K) O čemu ona sanja /w Ivan Čkonjević (0.4K) Okean (0.3K)

Budućnost: još jedan večiti alternativac koji je ipak sebi stvorio šansu da se pojavi na svetlosti dana. Polako je iz sobe izašao na male pozornice, koje protokom vremena postaju veće. Ne, neće stići u Beogradsku Arenu ali on to, koliko ga poznajem, ne bi ni želeo.

  1. Čopor

Roberto Vodanović Čopor. Osnivač Brlog Records izdavačke kuće, „Novi odmetnik“ od nastanka tog pokreta, stanovnik Zadra i celog sveta, avangardni umetnik koji smatra da su granice između pojedinih umetnosti vrlo relativna stvar. Performans, teatar, muzika, poezija se kod njega stapaju u jedno.

Diskografija: naći ćete je na Brlog Records (2006 – 2015)

Video klipovi: (pre B) Bez komada duše /w Nevjerni Tomo (0.9K) Kiša (0.7K) Izgledaš mi kao... (0.4K) (posle B) Sve sam od života uzeo (0.2K) Ne rušite stabla (0.1K)

Budućnost: u poslednje vreme postiže uspehe u kategoriji slam poezije, ali povremeno objavljuje i muziku. U jedno sam siguran, Čopor mejnstrim nikada neće biti, uvek će biti na rubu. Ako je Bistro na rubu šume, Čopor je na rubu Bistroa!

Vol.4 (07.12.2013)

  1. Erna

Erna Imamović je posle izdavanja Ep-ja pre nekoliko godina „nestala“ iz našeg vidokruga. Čitam na portalu „Moja Hrvatska“ da se preselila u Nemačku, u Meinz, i da tamo sada gradi muzičku karijeru.

Diskografija: (pre B) - (2010) (posle B) On The Level EP (2014)

Video klipovi: (pre B) Poput sna (16K) Moj dilbere (2.1K+2.1K) (posle B) Seduce Me Tonight (6.5K) Let Me Love You (1.1K)

Budućnost: koliko sam pročitao, u Nemačkoj je krenula iz početka, svirkama po klubovima. Polako gradi karijeru i nada se studijskom radu. Želimo joj svu sreću!

  1. Gilbert

To su u stvari Melita Sabljo plus basista i bubnjar koji se tokom vremena menjaju ali u stvarnosti postoji na YT samo jedan snimak sa bendom iz 2013-te, objavljen prošle godine, koji ima 36 pregleda a trebalo bi da ih ima mnogo više. Pesme su Melitine, a na „Bistrou“ se našla vrlo eksplicitna „Navodnjavaš“. Ja eksplicitniju pesmu nisam čuo – ni ovde ni u inostranstvu. A nije jedina takva. Generalno, pesme Melitine su „uglazbljena poezija“ gde muzička pratnja služi za potcrtavanje određene tenzije koja u njenim pesmama postoji. Pesme su o njenim lezbejskim vezama – to nije neki moj zaključak, ona to jasno i glasno govori. Na žalost, ciklus pesama o vezi sa stanovitom Jelenom objavljen kao serija video klipova nije doživeo uspeh. Kvalitet Melitine poezije je nesporan, ali brutalnost njenog izričaja očigledno sužava krug potencijalnih konzumenata.

Diskografija: (pre B) – (posle B) –

Video klipovi: (pre B) Žuta (2.6K) (posle B) Knjižničari (0.6K) Perec (0.1K) Zašto ne pišeš? (0.09K) Prizvuk (0.08K)

Budućnost: kao što vidite, još nema albuma i Ep-ja, gledanost se meri promilima pa je Melita očigledno u dubokoj alternativi. Ona tu želi i da ostane jer, koliko mogu da vidim, nije spremna na bilo kakav kompromis. Šteta, jer, bilo bi tu „materijala“. Kad bi skockala bend, poput onog na pomenutom snimku iz 2013-te na YT, kad bi svoje kompozicije slobodne forme bar donekle formatirala, kad bi iz tekstova izbacila „bezobrazne“ reči...u stvari ne, jer to ne bi više bičla ona. Uostalom i Vedrana Rudan koristi reči kao što su pička, kurac, jebanje, pa opet prodaje na desetine hiljada svojih knjiga. Neće se tu ništa spektakularno dogoditi. Šta god bilo, navijam za nju.

  1. Nellcote

Iz Zagreba su, pevaju na engleskom, tihi su na pločama, bučni na koncertima. Muzika im nije „na prvu loptu“, zahteva pažljivije slušanje i tek onda dobijate sve što vam Vinko Ergotić, Lovro Boljat i ekipa daju.

Diskografija: (pre B) Nellcote EP (2012) (posle B) Surrender EP (2017)

Video klipovi: (pre B) Autumn Blues (4.2K) Hope For the Spring (3.1K) Just a Beautiful Doll (2K) (posle B) Future’s Gone (14K) If Only They Could (5.2K) Hold On (4.6K) So Long, My Friend (3.9K) Time/She (3K) She Said (2.4K)

Budućnost: sa svojim prijatnim indie folkom čeka ih lepa budućnost. Potrebno je vreme da ova nenametljiva muzika stigne do onih kojima je namenjena. Poslednji video, koji ima najviše pregleda do sada, govori da su na pravom putu. Samo strpljenja, i biće sve u redu.

  1. Čudnoređe

Ognjen Bašić – Čudnoređe ima vrlo pedantan blog gde zainteresovani mogu naći sve podatke o grupi, spisak albuma i klipova, tekstove, prikaze, intervjue...za svaku pohvalu! To već pokazuje da želi da se ozbiljno bavi ovim muzičkim poslom. Ali, znamo da je to hleb sa sedam kora, a zna to i Bašić. Odabrao je kabaretski tip muzike koji uvek prolazi u klubovima i na festivalima - duhovite, vesele pesmice sa po kojom žaokom u njima, i sa povremenim pominjanjima genitalija i stanovitih aktivnosti. Eklektični stil koliko pomaže da se približi širem sloju ljudi, toliko odmaže sprečavajući trajnu identifikaciju fanova sa njihovom muzikom.

Diskografija: (pre B) – (posle B) Dno je sve rjeđe (2016) Kompakt diskutabilno (2017)

Video klipovi: (pre B) Idemo bliže (5.1K) Flip-flop jaje (3.7K) (posle B) YouTube Party (6.7K) Ferragosto (5.2K) Stevo Čokrlić (3.5K)

Budućnost: po ozbiljnosti kojom pristupa poslu, budućnost je sigurna. Znate onu - ne jebe lep, nego uporan!

  1. ChocoJazz

Lea Đido Božak i Nina Jukić su u vreme izlaska „Bistroa“ bile u najvećem hajpu – izdale su album, nastupale na festivalima, izdavale spotove. Posle 2013-te su netragom nestale. Nina se kasnije pojavila u Beču gde sa mužem Alexander Forstnerom ima bend „Don’t Go“.

Diskografija: (pre B) ChocoJazz (2013) (posle B) Nina Jukić u Don’t Go: Dark Country EP (2016)

Video klipovi: (pre B) Uzet ću te i odvesti (5.6K+4.2K) Santa Baby (1.3K) All This Leaving (1.2K) (posle B) kao Don’t Go: Dark Country (2.1K) Saturn Return (0.9K)

Budućnost: ChocoJazza više nema, ali je tu Don’t Go – dosta nastupa u Hrvatskoj i Austriji, možda se počnu pojavljivati i u drugim zemljama regiona. Elektropop koji sviraju Nina i Alexander je vrlo pitak i mogao bi zadobiti širu publiku.

  1. Sara Renar

Trenutno radi na dva fronta – solo i sa umetničkim kolektivom Moskau. Jedna je od najuspešnijih sa „Bistroa“. Postigla je regionalnu popularnost – u Beogradu ima stabilnu posetu na nastupima, veću od bilo kog novijeg hrvatskog izvođača.

Diskografija: Djeca (2013) Jesen (2014) Tišina (2016) Gdje povlačiš crtu? (2018)

Video klipovi: (pre B) U velikom stilu (135K) Trebam te (129K) Djeca (72K) Zavedi me (55K) (posle B) Jesen (252K) Jesen (Drop Dopers Extended Mix) (136K) Tišina (90K) Ljubav (59K) Dani bez sjena (41K)

Budućnost: mogao bih da stavim ruku u vatru da će joj budućnost biti svetla. Dobra je muzičarka, moderna, prilagodljiva, lepa i pre svega inteligentna. Sigurno će upravljati svojom karijerom na najbolji mogući način.

  1. On Tour

Jedan od mojih najdražih bendova iz regiona nema uspeh kakav zaslužuje. Delimično su sami za to krivi, jer pored svojih redovnih poslova imaju ograničenu slobodu kretanja. To ih nije sprečilo da naprave nekoliko kraćih turneja po regionu i jednu u Italiji. Sviraju najameričkiju muziku u svim našim zemljama pa im je verovatno zato popularnost na nivou popularnosti Amerike u Srbiji.

Diskografija: (pre B) On Tour (2012) (posle B) FolkRock (2014) Don’t It Make You Want To Go Home (2017)

Video klipovi: (pre B) Arrows (8.2K+2.5K) Who Do You Love (3.5K) (posle B) Lorries and Trucks (4.6) By The Sea (3.7) Penny For Your Thoughts (2.5K)

Budućnost: trajaće još dugo jer ovo rade isključivo iz zadovoljstva. Verujem da će u nekom trenutku u budućnosti nastupiti kao kompletan bend sa ritam sekcijom, iako bih voleo da akustični trio ostane njihova bazična postava.

  1. Rolin Humes

Bend stacioniran u Sisku, osnovan 2011, je jedan od uspešnijih sa „Bistroa“. Pop/rock/blues kvartet je stekao određeno sledbeništvo, ali se ne može reći da je postao opštepoznat. Pokušavaju izaći van regiona pa su tako imali turneju po USA sa četiri nastupa od kojih je jedan bio u čuvenom Muscle Shoalsu u Alabami.Trenutno nastupaju kao trio – klavijature, bas, bubnjevi.

Diskografija: (pre B) Rolin Humes welcomes You to the penultimate supper 6/8 (2012) (posle B) Rolin Humes presents Rolin Blues (2015)

Video klipovi: (pre B) Wind of Honour (6.2K) (posle B) Time Bomb (26K) Freedom (13K) Irene (live) (12K) If I Could Be Someone Else Instead Of Me (9.3K) Irene (6K)

Budućnost: bluz scena je odavno prilično zatvorena u svoju nišu a to je u nekom smislu dobro – svaki bluz klub ima svoju stalnu publiku koja je spremna da čuje za nju nepoznat bend, sve dok taj svira bluz, tako da Rolin Humes u svakom većem gradu mogu organizovati svirku. Oni se trude da to i urade, pa imaju preko pedeset nastupa godišnje, za sada uglavnom u regiji. Robert James Hudulin, klavijaturista čije pesme Rolin Humes izvode, je talentovani autor pesama koje imaju elemenata i popa i roka ali ipak preovlađuzje „blues feeling“. Izvođački kvaliteti su im na izuzetno visokom nivou. Uz malo sreće, mogli bi napraviti veliku internacionalnu karijeru u bluz žanru.

  1. Lovely Quinces

Dunja Ercegović je Splićanka koja je studirala u Zadru i u slobodnom vremenu snimala svoje pesme i „dizala“ ih na YouTube. I onda se dogodilo čudo – njen demo snimak „No Room For Us“ je postao vrlo primećen – ne u smislu da ima milionske preglede, ali je do danas stigao do brojke 36 hiljada, što je za većinu izvođača sa „Bistroa“ mislena imenica. Stvari su se dalje razvijale velikom brzinom – prvo nastupi po Hrvatskoj, pa u regionu, pa najveći showcase na svetu,SXSW u Austinu, Texas, pa evropska turneja sa Howe Gelbom i Giant Sand – očigledno je da je ona od svih izvođača iz „Bistroa“ otišla najdalje u pravljenju svetske karijere. Dunja se opredelila za izdavanje EP-ja umesto albuma što je sasvim OK, ali nama fanovima je žao što je do sada izdala samo dva ako ne računamo njen tajni projekat sa bandcampa „Bad Daughter“ koji se sastoji od pet pesama podingnutih u dva navrata (dec.2016 i feb.2017). Znam da su nove pesme u pripremi i da ćete biti iznenađeni kad ih čujete!

Diskografija: (pre B) No Room For Us EP (2013) (posle B) Meet Me In Moscow Pt.1 EP (2015)

Video klipovi: (pre B) God’s Play (Cuckoo Sessions) (45K) Wrong House (demo) (37K) Mr.Lonely Boy (MIMO) (36K) No Room For Us (27K) When I’m Gone (21K+18K) (posle B) Wrong House (106K) Secret Smile (33K) M (26K) Meet Me In Moscow (19K) Tide (18K) In Time (15K)

Budućnost: sa kvalitetom pesama i izvođenja, ne mora uopšte da brine za budućnost. Mogla bi da bude prisutnija na sceni – po mom mišljenju, povremeno pravi duže pauze koje narušavaju kontinuitet prisustva što u ovo brzo vreme može da utiče na popularnost. No, toliko je dobra da čim se pojavi, odmah postavi stvari na svoje mesto - odmah dođe na vrh, gde pripada!

  1. Prkos Drumski

Miloš Zubac je srce ovog benda, srce pokreta „Novi odmetnici“, duša festivala „Poezika (srce je Nataša Pajović!), čovek koji je bio pionir povezivanja regionalnih scena u jednu. To uvek treba imati u vidu. Grupa je osnovana 2000 godine, karakteriše je slaganje muških i ženskih vokala kao i pesme svih žanrova u kojima su osećanja bitnija od buke. Dakle, bluz, folk, kantri, pop sa kantautorskim pristupom i poezijom umesto tekstova pesama. Prkos drumski je biljka koji ne zahteva posebnu negu, sasvim malo pažnje je dovoljno da vam da prelepe cvetove raznih boja. Tako i Zubčeva grupa – čas je ima, čas je nema, ali nas redovno iznenadi sa po nekom prelepom pesmom. Moja omiljena je ona sa uglazbljenim tekstom Ivana Aralice „Cvijetom cvijetaj, srce moje“ koji je izvodio i „Olovni ples“.

Diskografija: (pre B) Slika (2004) Vreme ispred nas (2007) Jesenje lišće (2010) Alhemija (2012) Svetlost i pustota (2013) (posle B) Nemir sveta (2014) Mi smo se već sreli (2015)

Video klipovi: (pre B) Godine neke daleke (7.3K) Majski cvet (6.3K) Pesama poj (4.2K) Kap po kap (3.2K) (posle B) Novom Sadu (2.9K) Nemoj da zoveš (2K) Bretonov san (1.7K) Cvijetom cvjetaj (1.6K)

Budućnost: Prkos je neuništiva biljka, tako da sam siguran da će se kad-tad opet pojaviti. Kad se bude nakupilo dovoljno lepote pretvorene u pesme, Zubac će već okupiti one koji će to najbolje isporučiti svetu.

  1. Ivana Bastašić

Nestala iz javnosti 2014. Do tada je izbacila 4 pesme od kojih se jedna, „Klinka“ našla na „Bistrou“. Negovala je klasični kantautorski stil iz šezdesetih i sedamdesetih.

Diskografija: (pre B) – (posle B) –

Video klipovi: (pre B) @Skladište kulture (0.2K) (posle B) –

Budućnost: očigledno se više ne bavi muzikom, bar ne javno.

  1. Ivana Picek

Inspiracija za Ime „Bistro na rubu šume“ mislim da je došla od njene pesme „Na rubu neke šume“. Radi se, inače, o jednoj od najosebujnijih likova iz „Bistroa“. Počela je kao autentična domaća freak-folk heroina, čije su detinje naivne pesme plenile baš tom čednošću, da bi se na poslednjem albumu transformisala u svoju astralnu projekciju po imenu π (pi) ne izgubivši pri tom ni malo od svog šarma. Djevojče koje je u nekoj šumi sadilo agrume sada je odraslo, šuma se smračila, zvuci su postali sintetičko zlokobni i sve govori da nam se svima zajedno ne piše dobro. Ivana sve radi sama – piše muziku i tekstove, svira, snima, producira, miksa, osmišljava prezentaciju svoje muzike. Saradnici se pojavljuju samo kad je neophodno. Da ne zaboravim da pomenem njeno učešće u grupi „Pridjevi“ koju je osnovala uz Dina Santelezu i Ninu Romić, čija se muzika prosto nadovezuje na njenu.

Diskografija: (pre B) Ludo djevojče (2011) Oči ti bježe! (2012) (posle B) Časna lubanjska /kao π (2017)

Video klipovi: (pre B) Na rubu neke šume (8.5K) Ja živim u WC-u (8K) Rozo bicikleto (3.9K) (posle B) Cvjetić (9.3K) B.C. (3.1K)

Budućnost: Ivana ulaže dosta truda u svoju muzičku karijeru, ceo taj njen „paket“ izgleda zaista svetski, jer vodi računa o svakom detalju. Za sada ne dobija odgovor širokog auditorijuma kakav zaslužuje. Razlog je taj što je njena muzika prilično udaljena od mejnstrima. I sa svakim izdanjem je sve udaljenija. Već sada uživa veliko poštovanje u alternativnim muzičkim krugovima ali ne znam da li je to dovoljna satisfakcija za nju. Ako bude dovoljno istrajna, učvrstiće svoj već postojeći kultni status.

Šta možemo zaključiti iz ovog opširnog pregleda?

Prvo, da su u vreme nastanka ove kompilacije, tih 47 izvođača/autora bili tek labava skupina koju je povezivala činjenica da ne pripadaju muzičkom mejnstrimu ex-yu prostora. Skoro niko od učesnika ne baštini nasleđe ex – yu novog talasa, ogromna većina pripada kantautorskom (singer/songwriterskom) načinu izražavanja. Od ekstremne alternative do vodviljsko-kabaretskih napeva, od balkanske amerikane do suve elektronike, sve je to na „Bistrou“ prisutno. Sam naziv „Bistro na rubu šume“ je odlično izabran – ako šuma simbolizuje mračni svet muzičkog biznisa onda mu bistro dođe kao neka oaza čednosti u tom moru pohlepe. Međutim, ogromna većina učesnika kompilacije je i ostala u tom i takvom bistrou. Ostala je na rubu šume. Svega nekoliko njih je ostvarilo širu popularnost. Ako su youtube pregledi neko merilo, a jesu neko merilo – ako ništa drugo bar merilo popularnosti kod mlade generacije (definicija: „pripadnik mlade generacije je onaj koji muziku pretežno sluša puštajući klipove na youtubeu“) onda se oni koji su postali popularni mogu izbrojati prstima dve ruke. Preko sto hiljada pregleda neke svoje pesme na YouTubeu imali su Stray Dogg , grupa Ti, Sara Renar, Miki Solus, Bitipatibi, Lovely Quinces i Ana Ćurčin. Više od petsto hiljada nema niko. Naravno, neki od učesnika kompilacije su ostvarili popularnost i ugled u određenim užim krugovima u kojima je merenje jutjub pregledima besmisleno (Denis Katanec, Wooden Ambulance, On Tour, Rolin Humes, Nina Romić, Svemir...), neki se pojavljuju tek sporadično a mogli bi biti vrlo popularni (The Marshmallow Notebooks, Elephant and the Moon, ...), neki su blizu proboja (Punčke, Seine, Auguste, Žen, U Pol Devet Kod Sabe, Drvored, Zvonimir Varga...), neki su odabrali da budu u dubokoj alternativi a neki su, bogami, digli ruke, prestali da postoje, nestali sa scene.

Posle ove analize jasno je da je scena koja je definisana „Bistroom“ i dalje svojim najvećim delom potpuno van glavnih tokova popularne muzike u regionu. Utešna je činjenica da te ovde, i posle petnaest godina karijere, i dalje smatraju mladim bendom, tako da se može reći da njihovo vreme tek dolazi. Utešno je i to što se dosta grupa/pojedinaca sa kompilacije nalazi na godišnjim listama najboljih albuma koje prave kritičari, kao i to što je određen broj izvođača počeo da se pojavljuje na festivalima u regionu. Nekolicina nastupa i van regiona. Raduje i pojava sasvim novih izvođača koji bi se, da su tada postojali na sceni, pojavili na „Bistrou“. Da pomenem samo neke – Pridjevi, The Lesser Men, Moskau, NLV, Luce, Billie Joan, Stepa, Ana Avramov, Bohemija, Igralom, Dogs in Kavala, Haze & Ash, Dojo, Nadja, Anne Marie...Kao što možete videti, ta scena nije jalova – ona se širi i osvežava pa cenim da ćemo njene prave domete moći da procenimo tek za narednih pet do deset godina.

Ovoga puta, zbog dužine uvodnog teksta, pregledi preslušanih albuma biće kraći, a od sledećeg meseca planiram da „Dnevnik muzičkog eklektika“ ima dva dela, prvi, u kome bi bili prikazi i ocene preslušanih albuma (kao i do sada) i drugi u kome bi bili ovi dosadašnji uvodni tekstovi. Dakle, svakih petnaest dana bi izlazio po jedan deo „Dnevnika“. Ovako kako je sad, predugačko je, a i tačna je primedba pojedinih čitalaca da ta dva dela nemaju veze jedan sa drugim. I dalje će ići „original soundtrack“ na Mixcloudu, naravno uz deo sa prikazima preslušanih albuma.

A sada, prelazimo na prikaze ploča i počinjemo sa dva nova izdanja učesnika „Bistroa“.

Ivan Škrabe – Dodirom slobode EP

Od Džonijevih reči „Sloboda nije božje seme pa da ti ga neko daje...“ do Škrabeovih „Dodirni me dodirom slobode...“ kao da je prošla čitava večnost. Večnost koja je samo potvrdila reči Branka Miljkovića „Hoće li sloboda umeti da peva, kao što su sužnji pevali o njoj...“,jer izgleda da sloboda u sebi samoj krije mehanizam za samoukidanje – „svaka je sloboda ograničena slobodom drugoga“ u stvari čini da je svaka sloboda vrlo ograničena. Taj drugi može da bude vrlo sebičan kada se radi o sopstvenoj slobodi, što znači vrlo zahtevan prema tuđoj. To ograničenje slobode koje se odaziva na ime „politička korektnost“ teži da zauzmešto više slobodnog prostora pa se sve manje stvari može nazvati pravim imenom i sve više spontanih aktivnosti traži eksplicitni pristanak druge/drugih osoba. Deluje kao šala, ali jeste ili će biti zbilja, da ćemo uskoro za seksualni odnos dve osobe morati da potpisujemo pristanak (neće morati da se pečatira, elektronski potpis je dovoljan!). „Ispod maski kucaju srca željna ljubavi...“ peva Škrabe i kao da potvrđuje ovu moju antiutopijsku teoriju i nastavlja sa „dodirni me dodirom slobode...“ - vapi za novom definicijom slobode. „Napustite gradove“ je poziv za povratak prirodi – bekstvo od konzumerističkog društva koje poništava ljudskost. Poziv na resetovanje ove civilizacije dok ne bude kasno - ako već nije kasno. Sa svega desetak reči Škrabe je rekao sve što je hteo, a hteo je reći dosta toga. Postapokaliptičke slike se javljaju dok slušan sledeći pesmu, „Poeziju će pisati svi“, koja insinuira povratak prirodi koji se neće dogoditi dobrovoljno – biće posledica nestanka civilizacije u kojoj živimo. Opet će doći vreme nomada koji će lutati prostranstvima predaka. Baš tako se zove poslednja pesma, „Prostranstva predaka“. Pesma koja govori o iščitavanju zapisa deponovanih u genima – sećanju na vremena prapočetaka ljudskog roda. Na vremena kada je svuda vladao mir. Ova priča (jer u pitanju je priča) sa četiri pevanja nije ni mogla biti drugačije ispričana – svedena muzička pratnja je bila jedina moguća – bez ikakvih ukrasa, bez samoljublja, bez taštine. Sve je Ivan Škrabe uradio sam – napisao, komponovao, odsvirao na gitari i otpevao. Malo mu je svojim glasom na jednoj pesmi pomogla Karatina Juvančič a sve je to snimio, izmiksao i producirao Dejan Lapanja. Konačan rezultat je vanvremenska muzika koja deluje kao uteha – možda i ne bi bilo tako loše odustati od ove naše civilizacije i krenuti od početka!(8.0/10)

Radost! i Bellboy – Novi svijet EP

Grupa Radost! se upustila u originalni eksperiment: pesmom „Monolit“ su se dobacivali sa Bellboyjem i Višeslavom Labošem i Annom Ghallo, miksovali miks remiksa i masterovali master mastera pa mix mastera pa master miksa pa su na kraju sve to složili u EP od šest pesama koje su u stvari jedna ista pesma u šest verzija s tim što je svaka od tih verzija toliko različita da može da se računa kao posebna pesma. Kako ono kažu: operacija uspela – pacijent umro! (7.0/10)

Ry Cooder – The Prodigal Son (8.3/10)

Recenziju pročitajte OVDE

Arctic Monkeys – Tranquility Base Hotel & Casino (8.0/10)

Recenziju pročitati OVDE

Eleanor Friedberger – Rebound

Od kad su The Fiery Furnaces 2011-te otišli na produženi odmor, Eleanor Friedberger ne miruje ni tren – ovo je njen četvrti solo album. Dobio je odlične ocene (Mojo 10, Pichfork 8.1) ali kako mene (i ne samo mene) neumoljivo podseća na osamdesete i muziku koja je te dekade vladala, sa sve ritam mašinama i svime ostalim što sledi, neću biti tako darežljiv. Jeste “pametan” taj album, jeste čak I dopadljiv ali taj zvuk (koji je savršeno prenet) mi izaziva i noćne i dnevne more. Nikad se neću navići. (7.0/10)

Örvar Smárason - Light Is Liquid

Ovo sam “skinuo” jer sam hteo da vidim u kom je odnosu muzika sa prezimenom izvođača. Posle preslušavanja mogu reći da se savršeno dopunjuju. Smarason smara za sve pare. Da se odmah ogradim: smara mene što ne znači da će smoriti vas. Ambientalna elektronika zaista nije moj broj ali postoji dosta ljudi kojima bi se ovakva muzika svidela. Island je to. A Island je iznedrio jednu Bjork. Zato, vi koji volite Bjork ne odustajte pre nego što čujete! (6.4/10)

Ostali, među kojima ima nekoliko odličnih albuma, ali stvarno je dosta bilo pisanja za ovaj put.

American Aquarium – Things Change (8.1/10); Ashley McBryde – Girl Going Nowhere (7.9/10); Birds of Chicago – Love in Wartime (7.7/10); Carla Bozulich – Quieter (7.5/10); Catl. – Bide My Time Until I Die (8.1/10); Courtney Barnett - Tell Me How You Really Feel (8.0/10); Damien Jurado – The Horizon Just Laughed (8.1/10); Dave Alvin & Jimmy Dale Gilmore – Downey To Lubbock (8.0/10); Delaney Davidson – Shining Day (7.8/10); Emma Tricca – St. Peter (8.1/10); Frank Turner – Be More Kind (7.4/10); Holly Golightly & The Brokeoffs – Clippety Clop (8.1/10); Howie Payne – Mountain (Acoustic) (7.8/10); Janelle Monáe - Dirty Computer (8.0/10); Kasey Chambers & The Fireside Disciples – Campfire (7.7/10); Kelly Willis – Back Being Blue (8.1/10); L.A. Salami – The City of Bootmakers (8.0/10); Low Cut Connie – Dirty Pictures Part 2 (8.1/10); Okkervil River – In The Rainbow Rain (7.5/10); Parker Millsap – Other Arrangements (8.0/10); Parquet Courts – Wide Awake! (7.6/10); Ray LaMontagne – Part of the Light (7.5/10); Rita Coolidge – Safe in the Arms of Time (7.8/10); Sarah Mary Chadwick – Sugar Still Melts In The Rain (8.0/10); Shirley Davis & The SilverBacks – Wishes & Wants (8.0/10); Tom Rush – Voices (8.0/10); Will Varley – Spirit of Minnie (8.2/10); Wreckless Eric – Construction Time & Demolition (8.0/10).

Rate this item
(0 votes)

U prvoj sedmici aktuelnog mjeseca završen je desetodnevni Međunarodni filmski festival u Beogradu, a jedan dio 46. FEST-a mogla je pogledati i publika u Budvi, na kojem je prikazano čak 116 premijera ( u Srbiji i Crnoj Gori, uz nekoliko regionalnih i svjetskih, takođe), sve u povećanom broju bioskopskih sala. Ipak, srce FEST-a ostaje Sava centar koji svake zime, tokom poslednje sedmice februara i početkom marta, postaje središte filmofila svih generacija, a njihovo užurbano kretanje i žagor dok hitaju da pogledaju ključne naslove sa najprestižnijih svjetskih festivala - Kana, Venecije, Berlina – jedna je od nezaboravnih slika Beograda nekad i sad, velegrada urbanog duha onoliko koliko je to moguće u ovom sve komplikovanijem, a sve priprostijem vremenu, vremenu u kome mediokritetstvo klade valja a prostaci kolo vode.

U tom smislu FEST je bio i još uvijek jeste – možda još više nego ranije – oaza dobrog ukusa, prvoklasna kulturna manifestacija sa svojim usponima i padovima u skoro pola vijeka trajanja, koja je poslednjih godina na stabilnim osnovama, sa konstantno respektabilnim brojem gledalaca, od ovog izdanja uz povećan broj nagrada od kojih bismo pored specijalnih, već pominjanih priznanja za ugledne goste festivala, izdvojili sledeće (samo iz takmičarskih selekcija): “Beogradski pobednik” za najbolji film (ali i scenario) pripalo je filmu “Šarmer” a Nagrada žirija filmu “Bez datuma i potpisa”, dok je kao najbolji režiser glavne takmičarske kategorije inostranih filmova nagrađen kultni sineasta Pol Šreder, za njegov aktuelni film “Iskušenik”, dok je u selekciji srpskog filma najboljim proglašen debi Lazara Bodrože “Ederlezi rising”, kojem je pripala i nagrada za najboljeg režisera.

26. novih naslova sa 62. Sajma knjiga u Beogradu

Rate this item
(0 votes)

Veliki beogradski Sajam knjiga, svojevrsno svetilište književnosti s jedne a istovremeno i masovno okupljalište onih koji redovno, rijetko ili samo sporadično čitaju, ali svejedno dolaze kako bi kupili knjige sa sajamskim popustom, otvoren je zvanično u nedelju veče, a u ova dva dana je ugostio brojne savremene pisce među kojima i Nobelovku Hertu Miler, najpoznatiju gošću među mnogim književnicima s njemačkog govornog područja odnosno iz Njemačke, Austrije, Švajcarske i Lihtenštajna čija će književna scena u fokusu ove godine. Mnogi veliki, mali, pa čak i minimalistički izdavači okupili se na jednom mjestu, u pokušaju da ponude čitaocima na hiljade izdanja koja mogu privući njihovu pažnju (koju je sve teže privući), a možda čak i biti pročitana. Iz te skoro nesagledive knjiške magme i (para)književne izmaglice izdvojili smo ove, nove knjige, ne nužno najnovije naslove nego i vrijedna obnovljena izdanja koje vam preporučujemo za razgledanje, listanje, kupovinu, i ,dabome, čitanje.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio