Festivali
Pisanje o festivalima, nažalost, nikad nije novo proživljavanje, već vraćanje unazad na mjesto na kom se nešto događalo, a više se ne događa. Danas je stara tvrđava u Nikšiću pusta, ali glave su usijane i priča o devetom Bedem festu ne jenjava. Lakše je bilo pisati prognoze, nego obuhvatiti sve svirke s jednakom pažnjom ili jednakim oduševljenjem. Zato ovdje ispisujem samo neke od utisaka, prije svega one dobre.
Erotički, tantrički potencijali rok muzike procvjetali su na ovogodišnjem Sea Rock festivalu, kao kaktusi kad su napojeni ljubavlju. Nažalost, to se dešava samo jednom godišnje, ali traje puna dva dana, tačnije noći, i obje su bile nezaboravne za pasionirane poznavaoce i ljubitelje americana muzike, alt. rock-a, čak i classic rock-a sa twistom, kako bi se mogao opisati premijerni koncert Strand of Oaks na ovim prostorima, sasvim sigurno vrhunac – u punom smislu te riječi!- ovogodišnjeg programa čiji su noseći stubovi bili nastupi On Tour i grupe Baobab, a vodeće zvijezde Hau Gelb i Mark Kozelek.
Cvjetovi oslobođene seksualnosti propupili su već u završnici prve večeri, zbog osebujne harizme i personalnog erotizma maestra Gelba, čiji glas, bez sumnje, posjeduje afrodizijačke aspekte, da bi kulminirali druge večeri tokom fatalnog nastupa Timotija Šovaltera i njegovog benda iz Filadelfije, koji su svoj performans majstorski tempirali i, nakon maznog uvoda i nekoliko laganijih numera, prosto penetrirali u publiku sa zvukom koji nas je, već uveliko zavedene, (p)omamio toliko da smo kolektivno (po)skočili na poziv frontmena i od sredine do kraja koncerta većinom ostali na nogama.
Šesti Indirekt počeo je 7. juna koncertima ispred crkvice sv. Roka ( u kojoj je bila postavljena zanimljiva izložba indie albuma, odličan pregled nezavisne regionalne scene ali i neka vrsta mini istorije festivala u Umagu), ali smo na iste zadocnili, i na našu veliku žalost propustili (ispostavilo se prvi) nastup Ichaboda, a čuli tek samu završnicu svirke sastava Bastion.
Iskoristili smo prilku za upoznavanje sa Vedranom, jednim od osnivača i očito ključnog pokretača festivalaskih zbivanja u ovom prilično pitomom istarskom kraju, a bez enormnog entuzijazma i energije njegove male organizatorske družine ne bi bilo dešavanja koje izdiže Umag odnosno mjesto Savudriju iz uređenog i pitoresknog mjesta na obali Jadrana u svojevrsni centar nezavisne popkulturne scene koji tokom ta tri do četiri dana okuplja nove, intrigirajuće i više ili manje inventivne umjetnike iz svijeta muzike, književnosti i likovne umjetnosti (centar Umaga ukrašen je velikim, prekrasnim muralima od kojih najjači utisak ostavlja partija tenisa koju igraju Dante i Beatriče - na uglu ulice Dantea Aligijerija), i to ne samo iz bivše Jugoslavije nego i Italije, Mađarske, ranije Austrije itd.
Skoro da je poseta „Poezici“ postala familijarno okupljanje – kad se jednom godišnje sretnemo sa Natašom Pajović i Milošem Zubcem prvo se izgrlimo i izljubimo, pa se malo ispričamo, pa odemo da slušamo muziku. Jer, oni nam uvek pripreme bogatu muzičku zakusku u kojoj nekad predjela ispadnu glavna jela, a glavna jela uvek ostanu glavna jela. Tako je bilo ove godine – na kraju smo završili sa šest glavnih jela, pa ne čudi da su nam posle svega bile pune duše (a stomaci prazni) posle dvostrukog tročasovnog muzičkog programa.