Festivali
Ogrešio bih se o Bad Music Boogaloo festival ako bih rekao da je najuzbudljiviji trenutak prve večeri bio sukob Scott H.Birama i anonimnog gledaoca, ali neću pogrešiti ako kažem da je za nas koji smo se našli u neposrednoj blizini bio svakako najstresniji. Naime, pred sam kraj Biramovog nastupa, jedan momak iz publike je brzim koracima prišao bini i bacio punu čašu piva u njegovom pravcu. Tek tada smo videli šta je brzina: Biram je reagovao munjevito – skočio je u publiku i krenuo ka napadaču. Da li je došlo do razmene udaraca nisam uspeo jasno da vidim, nekoliko prisutnih je uletelo između sukobljenih ne bi li sprečili teži incident i na kraju su, posle kraćeg potezanja i uspeli u tome. Gledalac je udaljen iz sale, Biram se vratio na stejdž da pokupi opremu uz podršku iz publike. Povod mi je nejasan – nije Biram nikoga direktno prozivao – jeste pominjao reči kao što su „motherfucker“, jesu njegove šale tipa „Ova devojka sa dubokim glasom mora da ima velike sise“ za one opsednute političkom korektnošću previše grube ali, politička korektnost nije prvo što bi vam palo na pamet kad ugledate momka sa kojim se sukobio! Uzrok je verovatno malo više popijenog vina s jedne i piva s druge strane, a šta je inicijalna kapisla, to bi morao da nam kaže momak koji je započeo celu stvar. Dakle, to verovatno nikad nećemo saznati!
Već pet godina se kreatori i organizatori festivala Poezika Nataša Pajović i Miloš Zubac bore da taj dragi, mali festival opstane u ovom surovom vremenu. Da se odmah razumemo, festival je mali po finansijskim sredstvima kojima raspolaže, ali ogroman po entuzijazmu i ljubavi uloženim u njega od ljudi koji ga prave, ogroman i po značaju za mlade, neafirmisane muzičare, pa i one afirmisane koji ostaju izvan svetlosti reflektora velikih komercijalnih medija. Samo ime kaže da u njegovim temeljima leži poezija, pisana, govorena ili pevana, svejedno. To je glavni, ako ne i jedini kriterijum odabira izvođača. Za proteklih pet godina dosta ljudi je prošlo kroz program festivala: ne bih da nabrajam, nema smisla da neke pomenem, a neke ne, ali sve ih možete naći na sajtu festivala. Ako ste pogledali spisak učesnika videli ste da su dolazili iz svih bivših jugoslovenskih republika, bez izuzetka. Nisu Nataša i Miloš ni prvi ni poslednji koji shvataju da jedinstveni kulturni prostor postoji, hteli to ili ne političari iz regiona, i ne samo da postoji nego se sve čvršće povezuje. To povezivanje je neophodno za opstanak regionalne umetničke scene.
Dakle Primavera Sound festival u Barceloni i još jedna godina te ljubavi od festivala. Festivala koji bi uredno mogao poslužiti i kao vojnički kamp, s obzirom na udaljenost pojedinih stageova i teren koji je pola beton pola pijesak/zemlja te nakon 3 dana, ako još nisi kolabirao, stekneš dosta zavidnu kondiciju. Uz neizostavno promišljanje o Dr. Scholl klompama i ortopedskim pomagalima, proklinjanje ljudi koji su slagali satnicu te Barcelone zbog koje uvijek uspješno kasnim na štogod da sam prvo naumila vidjeti tog dana.
SRIJEDA
Budući da smo nesretnim slučajem u Barcelonu stigli tek u srijedu popodne, taj uvodni dan festivala uspjela sam preskočiti Local Natives i uhvatiti Saint Etienne. Bilo bi bolje da je bilo obratno. Jednom sasvim solidan bend, sad u poprilično ocvalom stanju, meni je Saint Etienne zvučao užasno. Kao karaoke u staračkom domu gdje zvuk i vokal vode svatko svoju politiku. Jedino mi je "Only love can break your heart" zvučala ok, sve drugo mi je bilo grozno. Malo me podsjetilo na Suede prošle godine, koje mi je isto bilo dosta neugodno za slušati. Uglavnom voljela bih da sam to preskočila i da su mi ostali u dosadašnjem nekoncertnom sjećanju.
ČETVRTAK
je započeo sa Cymbals Eat Guitars koji su bili ok. Nakon njih trčali smo na Kevin Morbyja koji je bio odličan (vrlo dobar vokal ali i zvuk). Pa onda opet nazad na Alexandru Saviour, jednako tako izvrsnu. Svirala je na Pitchfork stageu i začudo zvuk je bio fantastičan, kao i njezin vokal. Onda se opet išlo natrag na Miguela koji je bio solidan. Pa zauzimanje pozicije za Broken Social Scene na Ray Ban stageu, svima omiljenom, jer ima te amfiteatar stepenice na kojima lijepo sjediš i odmaraš nakon 300 kilometara koje si napravio u 2 sata jer Primavera raspored hoće to tako. BSS su bili odlični. Imali su super setlistu po mom skromnom mišljenju i obuhvatili su više-manje sve uspješnice. 7/4 Shoreline, Almost crimes, Sweetest Kill. Navodno je na "Hug of Thunder" Leslie Feist, ljubav velika, bila "leading vocal", ali je ja nisam uočila. Tragedija. S tim da mi je pored tonca zvuk bio malo preglasan, ali je zato na stepenicama bio perfektan.
Ne znam kako su organizatori došli do naziva festivala BaRock! ali je, bar za ovogodišnje izdanje, najlogičnije objašnjenje da je naziv nastao sažimanjem dve reči - Balkan i Rock. Moglo bi se reći, ako geografski Balkansko poluostrvo shvatimo kao kopno okruženo morem koji se nalazi ispod linije koja spaja Trst i Odesu, da su svi učesnici bili sa Balkana. Dva izvođača iz Trsta (Artista Sconosciuto i Doro Gjat), Lovely Quinces pravim imenom Dunja Ercegović iz Hrvatske i Stray Dogg iz Srbije.