"Gloria" - priča o traženoj dami i bespotrebnoj drami

10 februar 2017
Author :  
Foto:Denyken

„Pišem o pjesmi poslije koje ništa više u hrvatskoj pop muzici neće biti isto“, kažem svom kolegi muzičkom fanatiku, i on odmah pita: „To je ona Gloria?“ i tako, bez da provjeravam koliko je pregleda imala, a u prvih 24 sata ih je bilo bar sedam hiljada, shvatim da je PR tim Nikole Marjanovića odradio maestralan posao. Radoznali pojedinci koji se nikad ne bi usudili da poslušaju jednu ovakvu pjesmu jer nemaju pametnija posla, priključili su se masi koja se hrani ovakvim najavama, i kad jednog dana, tamo krajem godine, budu sumirani rezultati konzumiranja jedne pjesme, evo nama pobjednika. Valjda tako funkcioniše muzički marketing. Nisam naivna, znam ja da je toga bilo i ranije, ali ovog puta me je sopstvena radoznalost zamislila.

Posljednja tri dana o pjesmi Glorija koju pjeva Nikola Marjanović, bivši član benda Sane, pričalo se svako malo. Izuzetan vokal, kome ovakav marketing neće naškoditi ni u jednom trenutku. Jer „Gloria“ je jedna prijatna pop pjesma. Patetična u refrenu, malo misteriozna u strofama (ako napišem da je nedorečena, bilo bi da se nešto krije u neizgovorenom u značenjskom smislu, ali ovdje se ne krije, ovdje se samo kao malo bezobrazno prećutkuje), s malim, potpuno nepotrebnim ispadom pred posljednji refren (ono poludeklamovanje je zaista višak i ukralo je od gracioznosti kojoj se, tako se bar čini, težilo), s predvidljivim rimama, pretrpana pratećim vokalima koji su glavni nosioci punoće zvuka i to nije loše, da Marjanović ne bude usamljen u toj pjesmi, ali sve to samo doprinosi pretencioznosti, nekoj želji da se po svaku cijenu odradi više. Više je ovdje ispalo manje. Svaka pjesma koju je Marjanović snimio sa Sane je bila bolja od ove. To ću ponoviti i ako me neko probudi u sred noći i ne bude mi dao da spavam „dok plavi slon ne prizna da je žirafa“.

Pažnju su skretali i na spot za „Gloriju“, na viziju koju je imao producent, pa je preuzeo na sebe da se pozabavi video verzijom ove pjesme. I da, ima tu dinamike, i prijatno je gledati kako su svi mogući efekti koji su u posljednjih dvadesetak godina se provukli kroz spotove i reklame sada sabrani na jednom mjestu. Ono sa slikom, nije li imao Gibonni spot u kome su ljudi šetali s ramovima za fotografije? I da, nije li sredinom devedesetih dvojac Ivana i Goca pjevao na staklu dok ih je kamera snimala odozdo? Ima tu dobrih kadrova, ima zanimljivih ideja, ali sve to na kraju dana /pjesme/spota uopšte nije posebnije od bilo kog spota koji sam gledala u posljednje tri godine.

Sjeća li se iko više kako je pjesma „Tango“ benda Vatra (vjerujem da će neko reći da je to rok muzika, ali da se ne lažemo, sav taj savremeni pop i mejnstrim rok/pop-rok su se do te mjere izjednačili da se toj žanrovskoj granici vjeruje na riječ, ali se teško može sama od sebe iscrtati čak ni u najpažljivijem uhu), dakle, kako je pjesma „Tango“ u trenutku podigla ljude, kako je svako bar na trenutak obratio pažnju na to da se pojavilo nešto malo golicljivije od svega onoga što je prije bilo... pa kako neko nije tada rekao da više nikad neće svijet muzike biti isti? Ja sam morala da nađem jednu pjesmu, a uhvatih se za ovu, jer bješe sva od nekih slatkih, trzavih momenata, jednostavna, dobra za plesanje, dražesna za udvaranje, i ništa joj se nije moglo ni dodati ni oduzeti. A i spot bio dosta dobar, a jednostavan: bend, frontmen koji pokušava da pleše, i prezgodna djevojka koja stvarno pleše. I opet stavih da „bješe“, jer nisam je čula već dvije godine, nestala je, kako samo nestaju te pop pjesme u rijeci nadolazećih. Kao što će i „Gloria“, uostalom, otplivati nizvodno.

Podiže se prašina oko pretencioznosti, a pretencioznost vodi u gomilanje nepotrebnih efekata, instrumentalizacije, oduzima pop muzici ono po čemu je drugačija: jednostavnost. Nije ovo prvi put da se stavlja u prvi plan nešto tako nabijeno. Silente – kako mi to zvuči poznato. Onaj bend iz Dubrovnika koji je uzdrmao ne samo pospane umove, već i neke koji su potpuno iskočili iz sfere sopstvenih interesovanja zbog njih. Raspali su se, a vjerujem da bi bar još neko vrijeme održavati tenzije među fanovima.

Šta je zapravo istina u svim tim bombastičnim najavama? Istina je da je rođen veliki hit. Nešto što će, nakon ove pre(pre)tenciozne najave, dosaditi i bogu i narodu s radio talasa i s televizijskih ekrana, i sva sreća da naš narod nije navučen na radio i televiziju. Ne obraćajte pažnju na ironiju.

Istina je, pojavila se pjesma poslije koje ništa više neće biti isto u hrvatskoj pop muzici. Ali neće biti ni drugačije.

569 Views
Dragana Erjavšek

Email Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio