U četvrtak, 25. avgusta, startuje sedmi Bedem Fest. Izmješten iz prvog vikenda septembra u nešto prihvatljiviji termin, budući da odmori još uvijek traju, bar za omladinu koja je uglavnom najčešći posjetitelj ove, uvijek posebnim kvalitetom obojene manifestacije. I scena se ponovo vraća među zidine stare tvrđave, iako je prošlogodišnje podbedemsko izdanje zaista oduzimalo dah svojom funkcionalnošću i prilagođenošću svima. I ovog puta djelić toga će živjeti kroz kamp, dok će dvije bine ipak biti na starom mjestu.
Buđenje starih navika uvijek sa sobom donosi u jednakim količinama strah i uzbuđenje. Tenzije su se podigle usljed smjenjivanja toplih i hladnih noći. Ovoj navici da „s olovkom u ruci“ slušam i crpim neke usputne melodije se vraćam nesigurnija nego ranije. Sastavila sam listu kojom kombinujem ljutnju, nesigurnost, čekanje, ugodnost ljeta, omiljeno drvo, sjenke i samoću. Svaka od pjesama mi znači u trenutku pisanja mnogo više nego što sam sposobna da objasnim. Uspavljujuća je i sjetna, ali doba dana u kom sam najproduktivnija je isto takvo.
Stasala je nova generacija mladih pjesnika, moćnih pjesnika koji vladaju riječima kao udisajima i izdisajima. Ti pjesnici se ne plaše da kažu šta osjećaju, ne vagaju riječi brojeći koliko na vagu da stave slogova i koliko obzira. Oni ne čitaju s papira, već iz mobilnih telefona. Oni ne čitaju u otmenim salama, već gdje god da se nađu: u parkovima, pred kapijama groblja, u zadimljenim klubovima, u starim tramvajima.
Već je postalo predvidljivo da, čim se malo pritaji, Dan Mangan radi na nečemu ozbiljno dobrom. Ipak, iznenadio je mini izdanjem, s dvije potpuno nove pjesme koje su, čini se, sazrele prije vremena i nisu mogle da sačekaju da im se pridruže još neke. EP „Unmake“ objavljuje solo, što jeste pomalo neočekivano nakon što je svoj prateći bend Blacksmith potpisao na prošlom albumu, stavljajući do znanja da bez njih više neće raditi.
Bivši gitarista i zlatno grlo bivšeg britanskog indie sastava Tribes, Johnny Lloyd, naprosto uživa u ovom nebendovskom izdanju, sudeći po tome kako razigrano i u isto vrijeme smireno kanališe svoju potrebu da opjeva najjednostavnije moguće svakodnevnosti i njihovu podlogu u prošlosti. Prije desetak dana je izašao njegov novi EP Dreamland, izdanje na kome se nalaze četiri pjesme, među kojima „Hello Death“ dominira tematski, jer nosi izvjesnu težinu autorske ispovjesti, s motivom novog početka obilježenog zakopavanjem starih grešaka.
Ime Zvonke Obajdin se u Crnoj Gori prvi put čulo onda kad se pojavila možda i najbolja kompilacija ikad objavljena u Hrvatskoj pod nazivom „Bistro na rubu šume“, čiji je ona idejni tvorac i koordinator. Na toj kompilaciji, objavljenoj u tri dijela, provukla su se neka od trenutno najboljih imena kantautorske, nezavisne i DIY produkcije.
