Nije prvi put da pjesma postaje prostor. Prostor na kome možemo da budemo ono što želimo, ili ono što autor želi da želimo. Adam Granduciel nam nameće, suptilno i snažno u isto vrijeme, svoje slike, ali do kraja jedanaestominutne meditativne vožnje pod nazivom „Thinking Of A Place“, sve njegovo postane naše.
Namamljivači. Tako nekako. Daju ti jedan singl s albuma, pa se zaljubiš kao neka djevojčica na velikom odmoru, pa ti onda podgriju ljubav drugim singlom, zavučeš se u pjesmu kao u zagljaj dugih ruku bubuljičavog dječaka. I onda... onda valjda shvatiš da djevojčica nisi već odavno. I da svi to rade, namamljuju po službenoj dužnosti. I ne možeš kriviti nikoga za emociju koju ima, i koja ne mora biti ista u svakoj pjesmi.
Moj prijatelj Žak radi u fabrici hartije za ljubavna pisma. Na putu do posla i nazad, u autobusu broj dvadeset pet, koji vozi Ruzveltovom ulicom, čita moje priče. Ono što nije znao Žak, a ja jesam, je da jedan beogradski autobus može da bude pozornica za novu priču. Jer nikad ne znaš ko može ući na zadnja vrata i proći pored tebe dok čitaš i šalješ uzvike s puno samoglasnika osobi udaljenoj 600 km. Minimum.
Ima ta pjesma, „Braille“, koja uvodi u EP „Let Me Sleep“ koja može proći kao himna neodvojivosti, prožimanja, potrebe jednog bića za drugim, i to bića koje stoji nasuprot, koje dopunjava. U pjesmi je, naravno, to biće negdje drugo, otišlo je, i nema podataka o tome da li je živo, da li će se vratiti i da li može da čuje nježni vapaj koji mu je upućen. Cijela filozofija odnosa među ljudima, i to ne samo ljubavnih, mada neka ljubav uvijek igra ulogu, pa makar svojim odsustvom.
Ako vas je ikad zanimalo kako zvuči priroda kada se zvuci žurenja, kašnjenja, svakodnevne stresnosti izgube u daljini, pokušajte da se uvučete u novi, prvi zvanični album hrvatske kantautorke Ivane Picek, koja se sakrila (ne namjerno, već namjenski) iza imena Pi. Album „Časna Lubanjska“ je svojom neobičnošću, posebnošću, uspio da zagolica znatiželjne umove slušalaca koji vape za novim, originalnim muzičkim izrazima. Takav je bio i album benda Pridjevi, čiji je Ivana neraskidivi dio, ali ovdje je njen potpis jači, izražajniji.
Trebalo bi ponekad vjerovati duboko u prve utiske. Posebno onda kad izostane pretencioznost, kad je osjećaj iznad preispitivanja. Kad ti bend ponudi pjesmu u kojoj ćeš prepoznati i njih i sebe. A Crvi su uspjeli da balon oduševljenja koji je napumpan prvim zvaničnim singlom „Lažem i Kradem“ održe u vazduhu. Njihov album „Piše Nam Se Dobro“, koji je izašao početkom februara, je jedna vrijedna zbirka nevjerovatnih zvučnih slika, onih koje se oznoje od namjere da se utope u stvarnost bilo koga ko im se posveti.
