U međuvremenu sam dobila obavijest da je na novom stageu (nije ga bilo prethodnih godina), blizu ulaza, u tijeku "secret gig" Arcade Fire. Nakon BSS smo požurili tamo, ali nije bio više toliko "secret" jer je masa ljudi stajala okolo. Zvuk mi nije bio toliko dobar jer smo bili dosta daleko, ali nije me to nešto brinulo jer su imali službeni koncert u subotu.Jedino mi je bilo krivo što nisam vidjela Jarvis Cockera koji se cijelo vrijeme motao između "common people"... U odlasku na Bon Iver bacila sam oko na Gojiru koji su bome prašili i Solange. Nisam neki fan, ali sam taman lijepo stigla čuti "Losing you" i to mi je bilo sasvim dovoljno. A onda Bon Iver. Imala sam priliku gledati ih i sa starim i sa novim albumom, koji je po meni malo remek-djelo pa su očekivanja bila visoka. I pokazala se sasvim opravdana. Izvrsni, izvrsni, i Justin Vernon koji je dominirao tim otvorenim prostorom, i zvuk i instrumenti sve je bilo u savršenoj harmoniji. Narasli su u jedan strašan bend i meni definitivno najbolji koncert na Primaveri. Puno je tu subjektivnosti, ali su mi zaista bili fantastični: 10 Deathbreast, 29 Strafford APTS, 665, Holocene, Calgary, Creature Fear i na setlisti koju sam vidjela prije koncerta pisalo je Skinny Love sa opaskom "(solo & only if time)". Iako su kasnili, srećom su upravo sa njom završili koncert uz neizbježno gromoglasno pjevanje. Jedina zamjerka mi je bila što na setlisti više nemaju For Emma (forever ago), ali detalji, detalji.
Nažalost u isto vrijeme svirali su i odlični Afghan Whigs i Badbadnotgood, ali to su ta preklapanja bez kojih valjda ne bi bilo ni Primavere. Na putu za Black Angels poslušali smo Slayer jer zašto ne i Gold Class koji uživo zvuče kao Morrissey na speedu, uglavnom dosta solidno. Još malo Black Angelsa koji su bili izvrsni i meni se čini puno bolji za taj otvoreni prostor nego za klupski, a nakon njih malo Aphex Twina i onda doma jer tek je dan prvi i umrijet ću do subote.
PETAK
je počeo sa talijanskim bendom Iosonouncane za koji sam informirana da su nacionalna uspješnica, iako su meni bili dosta grozni. Nakon njih je slijedila Mitski kojoj sam se užasno veselila jer mi je na albumima super. Imala je tu nesreću da je svirala na Pitchfork stageu koji se taj put pokazao u svoj svojoj raskoši sa užasnim zvukom, tako da se nju jedva čulo, a svi instrumenti su bili previše pojačani i to nije ličilo na ništa. Morat ću je negdje uhvatiti normalno, jer ju je tu buka skroz zagušila.
Negdje u to vrijeme je svirao Radio Dept. na Heineken hidden stageu, za koji obično treba puno ranije pokupiti besplatne ulaznice i žrtvovati neke druge stvari, a kako me bliska osoba informirala da ih je gledala 6 puta i da su svaki put bili užasni, odlučila sam preskočiti sve te tlake oko hidden stagea i ostaviti ih za neki drugi put. Nakon toga malo Shellaca koji su mi bili preglasni u odnosu na studijske snimke, čitaj: previše deračine, pa Sampha na Ray Banu koji je bio odličan. Stepenice su naravno bile dupkom pune tako da ni igla više nije mogla stati i svi su se lijepo njihali u senzualnim ritmovima.
William Tyler je bio izvrstan na Pitchforku koji nas je konačno odlučio počastiti normalnim zvukom, dok je negdje u to vrijeme svirao i Mac Demarco kojeg sam već gledala i koji me izrazito nervira, pa sam ga odlučila preskočiti. Ljudi koji ga vole kažu da je bio super. Ubijte me, ali i The Magnetic Fields su mi dosadni pa se ni oko njih nisam potrudila. Nakon toga trčanje na Arab Strap koji su bili odlični, pa na XX od kojih nisam očekivala previše jer su mi zadnji put bili dosadnjikavi. Ovaj put to mi je bilo nešto skroz drukčije jer je Jamie XX intervenirao u neke njihove pjesme pa je to sve zvučalo puno bolje i slojevitije. Jako dobar koncert. Nakon toga Run the Jewels, razbili. Onda još malo đuskanja na Jamie XX koji je između ostalog miksao i pjesmu od Frank Oceana sa svojim hitom "Gosh", meni pun pogodak. Mozda je to bio hommage Oceanu koji je inače trebao nastupiti na Primaveri, ali je zadnji čas otkazao. Nakon toga još malo dobrih Flying Lotus i doma jer umorni ljudi.
SUBOTA
Palo Alto Market u blizini festivala, koji se održava prvi vikend u mjesecu, usporio nas je u odlasku na festival. Pa smo opet preskočili The Magnetic Fields (nije mi neka žalost), Pond (za koji kažu da su bili super) i Van Morrisona (za kojeg mi je rečeno da je bio loš). Thurston Moore se isto negdje izgubio i stigosmo taman zauzeti poziciju za Angel Olsen. Ona je bila fantastična!!! Ima odličan glas i u kombinaciji sa super ozvučenjem i njenom gitarom to je bilo savršenstvo. Ujedno je komentirala da joj je ovo vjerojatno najveći nastup i zahvaljivala se brojnoj publici koja je svako malo aplaudirala. ("Is this really how you feel?"). Iz prvog reda ju je od početka do kraja pozorno pratio i Will Butler.
Nakon nje smo odlučili zanemariti Teenage Fanclub koji nikad nisu bili moja šalica čaja i otrčali plesati na Metronomy, kao dat ćemo im još jednu šansu iako su te jedne godine na Primaveri bili užasni. Neki uče na greškama, ja naravno ne. Ove godine su bili jednako loši, njih otvoreni prostor jednostavno pojede i sve najbitnije u njihovim stvarima se ne čuje i ostalo je jedno veliko meh. Rečeno mi je da su Teenage Fanclub razvalili. Preskačemo Hamilton Leithausera, gledala sam ga jednom i bio mi je ok, ali mi se nije dalo opet i trčimo na Grace Jones. Kraljica je ubila, cijeli koncert je bio fantastičan. Od stagea i njezinih kostima životinja, preko zvuka i njenih komentara između pjesama. ("Does anyone have coke?" U prvi čas sam dosta naivno pomislila da misli na Coca Colu. E pa ne. Ne znam kako je publika stajala sa kokainom, ali je trave bilo na svakom koraku, a zraka skoro nigdje. Uz silnu prašinu i vlagu svakako dobitna kombinacija).
Nakon toga smo zauzeli poziciju za Arcade Fire koje sam isto tako gledala već poprilično puta pa nisam bila nešto jako uzbuđena, ali je koncert bio odličan. I publika koja je bila super. Svirali su Neon Bible prvi put nakon 9 godina i In the backseat nakon 7 godina (tako me je informirao internet). Zatim novu stvar "Creature comfort" i nakon omiljenog mi "Rebellion" na bisu izveli "Windowsill. Ja sam naravno kolabirala tamo negdje oko "We exist", pri kraju koncerta, tako da mi je postalo jasno da ću izdržati još malo Japandroidsa i ako mislim ostati živa, nakon njih otići doma. Tu je neslavno i vrlo očekivano propao moj plan da konačno jednom na Primaveri ostanem do svitanja i to taman na !!! (Chk, chk, chk) koji su kao totalna plesna srećica bili predviđeni za 4:15. Teška srca sam odustala od te ideje i opet se naravno zaklela da sljedeće godine nema predaje i priznaje se samo ostanak do rane zore.
E pa živi bili, pa vidjeli.
