Singlovi
Transformacija koju je Irena Žilić doživjela na svom drugom studijskom albumu, prije nešto više od dvije i pol godine, u saradnji sa producentom, bolje reći mladim studijskim magom Markom Mrakovčićem sa kojim je snimila i debi, nalik je neočekivanoj kolaboraciji Nore Džons i Danger Mousea – ista je rezultirala izvrsnim zajedničkim albumom, sasvim drugačijim od ostalih Norinih radova. U Ireninom slučaju ne samo da je indie folk prerastao u alternativni pop, već je atmosfera pjesama postala mnogo mračnija, dani nevinosti i poetika prvog albuma neumitno su nestali. Njen autorski izraz postao je nekako odlučniji i u dubini zreliji, interpretacija i kreacija hrabrija i sklonija eksperimentisanju, čemu je kumovala veoma kvalitetna saradnja sa pomenutim Markom, zaduženim za produkciju i snimanje, ali i Kristoferom Harisom zaduženim za miks zvuka.
Još jedan sanjivi, seksi singl isporučio je Fantom svojim sve brojnijim slušaocima. Ove noći to je sint-pop sentiš “2 AM”, o zaljubljenom tipu koji ima “Taj osećaj u dva ujutru”, os(j)ećaj usamljenosti, a zatim, dok traži njene dodire a nema je, kaže kako se prom(ij)enio i mi mu v(j)erujemo, jer samo neut(j)ešni, do ušiju zaljubljeni tip bi i “sa psom da laje”, ako Ona zatraži. Pitanje je da li je to ista ona “Žena” po kojoj je nazvan prvi singl, poslušan već oko 150 000 puta, u koji su se mnogi zacopali već na prvo slušanje. Ova sugestivna, sentimentalna muzika sa retro vibracijama posebno prija u kasni noćni sat, oko i posle ponoći, baš kao da je s namjerom snimana za neonske noći i jutra koja sporo svanjivaju.
Pjesma koja je, kako kaže autor, dugo vremena sazrijevala, dakle kvasala, i očito narasla do razine slojevite, himnične numere snažne simbolike. Prvobitno je bila zamišljena kao oda legendarnom bokseru Mati Parlovu, za potrebe pozorišne predstave u produkciji Teatra Ulysses, ali je izrasla u singl u kome se Urban, koji potpisuje i tekst i muziku, bavi drugom temom.
Evo kako je Damir približava slušaocima:„Div je ono veliko, značajno biće koje poznajemo iz priča, a koje samo rijetki susretnu u životu. Također je div i simbol veličine, snage, postojanosti. Za mene osobno div stoji i kao znak skrivene nježnosti, zarobljenosti u veličini, prividne nesalomljivosti, a onda zbog toga često i usamljenosti...”
Ponekad zaboravljamo koliko rokenrol može da zvuči opasno, toliko opasno da se slušalac skoro preplaši od krvi koja je proključala i poplavila od napetosti, energije koja je preplavila tijela i teži klimaksu – iskonskom, orgazmičkom oslobađanju. To je to žuđeno, poludivlje osvajanje slobode, oslobađanje uma i prepuštanje dirigovanoj stihiji ritma koji (uz)nosi…Budući da je mejnstrim muzika, po mnogima, poodavno otupjela, sistematično kanalisana tj. najvećim dijelom zapravo uškopljena, primordijalni zvuk, zveket, viku i riku, pravo lajanje rok i pank muzičara možemo slušati samo po podrumima. Čini se da je dotična, andergraund scena grada Beograda toliko ojačala, pa čak i profilisana, da nam evo stiže hvale vrijedna HALI GALI kompilacija – e da bi je konačno definisala. I u tome u potpunosti uspijeva!
