Singlovi
Dani pandemije i prateće samoizolacije donijeli su nam niz vrlo dobrih albuma prethodnih mjeseci, a nema nikakve sumnje da će takav biti i četvrti solo album Džefa Tvidija (ako računamo i “Together at Last” na kome su bile akustične varijante numera sa albuma grupe Wilco). Pjesme su snimljene tokom aprila u njegovom čuvenom studiju Loft u gradu Čikagu, u kome se ovom prilikom bio osamio sa svoja dva sina, Spenserom i Semijem, pronašavši “komfor u kreativnosti” nasuprot rečenoj vanrednoj situaciji – iz koje još uvijek nismo do kraja izašli.
Blagotvorna toplina može se čuti u obje već objavljene pjesme, “Guess Again” čiji je tempo ubrzaniji a zvuk rastrzaniji, a posebno u “odi ljubavi i nadi”, kako ju je već definisala Cate Le Bon, i sama izvrsna kantautorka, odnosno singlu sedmice “Love is the King” koji kida na komade ona senzitivnija srca slušalaca.
Još jedna u nadahnutom katalogu Tvidijevih pjesama, kojima je pokazao da je jedan od kraljeva Amerikane, koja istovremeno zvuči kao neumiruća nada, utjeha i kao zb(i)rka unutrašnjih, suspregnutih strahova. Nježno nervozan, protopsihodeličan solo na gitari odnosi ovu u osnovi folk-rok pjesmu u stratosferu, ovoga puta bez pomoći Nelsa Klajna. Pored pomenutog gitarskog majstora, ponekad možemo i da smetnemo s uma koliko je Džef suštastven, nedovoljno hvaljen gitarista.
Iluzorno je pokušavati sažeti esenciju njegovog kantautorskog umijeća, u kome se prepliće lično i mitsko, američka istorija i mitologija, i najintimnija moguća emocija. Le Bon poentira, te u tom smislu sublimira: “On je dokumentovao istorijski trenutak kroz lični objektiv” u kome se ogleda tj. sagledava “zajedničko ljudsko iskustvo”. Amen, i aferim brate Džefe!
Ne samo da ćemo 23. oktobra čuti novi album Brusa Springstina, već će to biti album u cijelosti snimljen sa E Street Bendom, nastao u samo pet dana zajedničke svirke veterana rokenrola koji se još uvijek, očigledno, dobro drže.
Ukupno 12 pjesama snimljeno je uživo u Bossovom kućnom studiju u Nju Džersiju, koji se nazire na fotografijama i kadrovima iz spota za naslovnu numeru . “Letter to You” je klasična, energična pjesma Springstina i njegove legendarne muzičke trupe, zvukom i dinamikom priziva neke njine klasike iz prošlog stoljeća, a to možda nije za čuđenje jer će se na istoimenom albumu naći devet novih, kao i tri pjesme izvorno napisane još ranih sedamdesetih godina. To su “Janey Needs a Shooter,” “If I Was the Priest” i “Song for Orphans”, čiji su nazivi moguće poznati najvatrenijim fanovima.
“Neko tebi drag” je singl kojim mnogima drag beogradski bend najavljuje peti studijski album, pod nazivom “La Reunion”, a isti se ipak neće pojaviti ove godine kako je prvobitno bilo planirano. Godina kao nijedna druga, u kojoj je mnogo toga odloženo ili nedovršeno ili nemoguće (npr. planirati), zaslužuje upravo jednu ovakvu, jedinstvenu stvar – u njoj se susreću Oljin čarobni glas, zagonetni stihovi koji bivaju ozvučeni vedrinom koju nemaju na papiru, i neobično aranžirana poglavlja petominutnog, nježnog ali snažnog kolaža sa elementima folk, pop i rok muzike i, na momente, psihodeličnog sazvučja.
Atmosferu na granici jave najviše grade gitare, kako one blage tako i sonične solaže nepogrešivog Nikole Berčeka, a izvjesno da je i aranžmanu i atmosferi ovaj put značajan doprinos dao Srđan Popov, muzičar sklon zanimljivim avanturama. On je sa Sašom Jankovićem (ko)producirao pjesmu koja jeste nalik putovanju: kroz šumu osjećanja, prostore sjećanja i sanjanja, čiji se predznak mijenja kako putešestvije odmiče, u zavisnosti od putnikovog karaktera i namjera, pogleda na svijet, ali i na muziku.
Pored pomenutih, Autopark čine Lav Bratuša i Miroslav Cakić, a Olja je naravno Ognjenka Lakićević. Ona je na svom Fb profilu predstavila novu pjesmu i spot na sledeći način:
Teško je odoljeti i ne voljeti ove momke iz Makarske, dovoljno “lude” i ironične u spotovima (a bome i na nastupima uživo), sa osjećajem i izraženim darom za melodične, moderne pjesme - čiji je hit potencijal nesporan. Ipak se čini da bi u neko drugo vrijeme Rezerve bile još popularniji, kao i redovnije tj. mnogo češće u medijima – zato što to zaslužuju.
“Od ljubavi ludim” ostaje u granicama zacrtane ljubavne tematike proklamovane na izuzetnom debi albumu, ovde sa razoružavajućim “luzerskim” pogledom na svijet (ljubavi)… Naprosto je neobična svježina koju serviraju uz svaki novi singl, ovaj put upotrebom post-pank zvuka čime su izgradili reskost i rezolutnost numere. Kao i svaki put aranžman je minuciozan, sa detaljima koji je svaki na svom (nekad očekivanom a ponekad neočekivanom) mjestu, i ekonomičnošću onih rok bendova koji tačno znaju šta žele da postignu, te kako da u tome uspiju.
Rezerve uspijevaju da osvoje preciznošću i inteligentnim promišljanjem sa jedne, a sa druge strane duhovitošću i (samo)ironičnošću koja im daje dodatni šarm. Stoga se zapaženi stih “čak i luzer jednom bude pobjednik” ni u kom slučaju ne odnosi na njihovo dosadašnje djelovanje, jer oni nižu uspjeh za uspjehom - barem na kreativnom, ako ne već(em) komercijalnom planu. Ostaje da sačekamo album “Top Pop”, najavljen za sledeću godinu, i poželimo još ovakvih pop delicija. I vrlo efektnih video spotova.