Singlovi
Za razliku od nesrećnog Morisija, Džoni Mar je sve ove godine posle razlaza The Smiths zadržao dostojanstvo, vitalnost, energičnost a kako čujemo i svježinu od koje naprosto pršti „Tenement Time“, prvoklasan primjer(ak) gitarske muzike. Novi singl imponuje izvanrednom svirkom i zvukom, u kome autor re-kreira mladalačku energiju iz formativnih godina odrastanja, konkretno "vrijeme jurnjava i osvajanja ulica" Mančestera, uopšte osjećaja da je sve moguće i da (djetinjstvo) nikada neće prestati. Čini se da je Mar u potpunosti uspio u tom naumu, snimivši još jednu relevantnu rok numeru, dinamičniju i ličniju od prethodne četiri, sa„Fever Dreams Pt 1 - inače redom izvrsne.
Treći singl sa dolazećeg, trećeg albuma Porto Morto je (Porto)pop za novi milenijum: ekstravagantan i, istovremeno, frapantan melanž tehno popa, indi(e) roka, fanka, hip-hopa, trepa...Superiono producirana marmelada zvukovlja oduševljava bogatstvom ukusa i začina, delicijama aranžmana i odsviranih/programiranih dionica, a osobito pikanterijama bas dionice i diskretne duvačke linije. Refren je, kao kod svake hit(oidne) numere, neodoljivo sveden i zarazno melodičan – “Hvata/me Fata-morgana” ulazi u uho već od prve i ne pušta, al i to nije jedina udica u “raspamećenim” stihovima Roko Crnića, inače frontmena, koji potpisuje muziku zajedno sa Matijom Brajkovićem i Hrvojem Klemančićem.
Vedran Đurasović je kantautor iz Nikšića, rođen u Mostaru, koji godinama živi u Švedskoj. Porađanje njegovog prvog albuma Stereo Art magazin prati već dugo – još početkom 2018. Prvi, poetični singl sa (odavno imenovanog) albuma „Corner Of My Mind“ predstavili smo, između ostalog, sledećim riječima: “U ovoj pjesmi je istinski nježna samo namjera, ono što se nije reklo, sve ostalo su okolnosti koje su dovele da se jedan vokal nasloni na gitarsku podlogu, a drugi, ovaj ženski, razlije po dirkama. Jedan duet koji rastapa, gotovo zarazan, jedna pjesma koja nadrasta tihoću ne probijajući se laktovima.”
To je napisala naša Dragana (Erjavšek), a o drugom zvaničnom singlu, na koji se čekalo skoro četiri godine, kazala je:“Rain” ima široki raspon između tihe patnje i duboke želje za nečim što je ostalo iza lirskog čovjeka, pa se taj raspon realizuje uglavnom vokalno, sve dok se ne stvori gužva glasova u posljednjem refrenu, momenat teatralan onoliko koliko iskrena nedostajanja mogu da budu.”.
Ponovo seriozan muzički rad, koji djeluje bogatije, ali ostaje utisak da je produkcija prvog singla bila ako ne kompleksnija onda svakako pedantnija i na izvjestan način “organskija”. Nešto drukčiji, orkestrirani pop-rok zvuk oplemenjen je duvačkom i gudačkom linijom, a akustični instrumenti bili su odlična osnova za takvu nadgradnju.
Za nas koje je prethodni album Kivanuke razočarao, singl “Beautiful Life”- nastao tokom priprema i demo snimaka za četvrti album ovog miljenika publike a bogme i eminentnih muzičkih medija - zvuči kao povratak na staze koje je utabao albumom “Love and Hate”, kojim se u punoj mjeri etablirao 2016. godine, ali i emotivno dotakao zaista širok krug slušalaca. Pop-rok i (neo)soul smiješani su u petominutnu pjesmu na krilima verzirane melodičnosti, sa gudačima koji naglašavaju Majklove ključne osobenosti – obilje saosjećanosti, spiritualnosti i ljubavi prema životu, a prije svega prije ljudima. Ljubav je ono što publika uzvraća tamnoputom kantautoru koji nije ekspresivan, vrlo emotivan samo kao interpretator nego i multiinstrumentalista koji uspjeva da emituje toplinu sviranja. Sasvim dovoljno za više no dirljivu numeru, inače iskorišćenu u jednom dokumentarnonom filmu na Netfliksu, koja traži ponovna slušanja.