Singlovi
Prošlo je pet punih godina od kada se, naizgled niotkuda, pojavio Big Thief – bend iz Bruklina sa snažnim folk korijenima, koji kao da potiče iz ruralnih američkih predjela. Njihov impresionistički (indi) folk-rok već ih je prvim albumom uvrstio u najposebnije, najdragocjenije pojave ne samo u Sjedinjenim državama, već su ubrzo postali miljenici mnogih strastvenih tragalaca za rok muzikom koja nije izgubila ni trunku beskompromisnosti i iskrenosti j oš odonih najčuvenijih, i najčudesnijih bendova šezdesetih i sedamdesetih godina. Za samo nekoliko godina pokazali su da imaju viška ideja i inspiracije, pa su tokom 2019. snimili čak dva studijska albuma. Redakciji Stereo Art magazina bližim i boljim se učinio “Two Hands” koji se našao u Top 5 albuma te godine, po našem izboru, a takođe u vrhu najrelevantnijih muzičkih časopisa i portala.
Pandemična i što se produktivnosti tiče više nego anemična 2020. godina u pojedinim je muzičarima probudila kreativne sokove naročitog intenziteta, pa su tako i Big Thief od tada u pripremama (kako su već najavili) dvostrukog albuma sa ukupno 20 pjesama. Isti će se zvanično pojaviti tek 2022. godine, a u međuvremenu nas je četveročlani bend počastio sa nekoliko singlova, za koje još uvijek ne znamo da li su najava njihovog dolazećeg, petog albuma.
Braća i rođak Folovil poslednji put su se oglasili negdje početka pandemije prošle godine, intrigantnom akustičnom numerom “Going Nowhere”, ne preciziravši da li je to najava nove ploče. Večeras su, pak, predstavili čak dvije nove pjesme koje nas upoznaju sa dolazećim albumom, naslovljenim “When You See Yourself”. Početkom marta mjeseca vidjećemo da li će opravdati velika očekivanja fanova jednog od najpopularnijih rok bendova današnjice.
Za singl “The Bandit” snimljen je prateći video sa članovima Kings Of Leon dok sviraju i pomalo poziraju, a isti generalno ostavlja snažniji utisak od "100,000 People", još jedne pjesme sa njihovog osmog albuma koju takođe možete poslušati u nastavku.
Već su gotovo sve liste najboljih albuma posložene i objavljene, no bez obzira na to miljenica miliona i (po svim parametrima) princeza savremene pop muzike iznenadila je američku i inu javnost albumom br. 2, pri samom kraju odlazeće godine. Nije, međutim, riječ o restlovima, zapravo je “evermore” za nijansu ili dvije divniji i neoperećeniji od prehodnika, vrlo dobrog albuma “folklore” koji suprotno naslovu nije folk već delikatni indi(e) pop, ujedno veoma kreativan način (post)karantinskog otklona velike muzičke zvijezde koja je pronašla uzbuđujući unutrašnji glas kome nije potrebna pomoć bombastične produkcije da bi odjeknuo...
Dugački instrumentalni pasaži na pogonskom gorivu stabilne ritam sekcije, uz starinske gitarske solaže, nasuprot malom broju riječi, stihovima u kojima se sažima tmurna atmosfera stvarnosti koji -uprkos “jakom mirisu i težini” kako se u tekstu kazuje - ne nose sa sobom dah truleži i depresije nego neka nova jutra – o čemu govori istoimeni, prvi singl sa albuma “Najgore tek dolazi”. Uprkos tom opominjućem, pesimističkom naslovu cjeline, najnoviji, skoro desetominutni singl djeluje pročišćavajuće – “Kiša” kao sa spira taloge tegobne sutrašnjice, pa kakva god da bude. U najkraćem, “oaktuelnog čaj oslobađa”, kako to momci iz Niša konstatuju u uvodnoj numeri ovogodišnjeg albuma u kojoj pozivaju na borbu – jer ništa (nam) drugo ne preostaje.
Sumorno doba ište iskre angažovanosti, a Prljave sestre idu korak-dva dalje, pa je iskonski duh rokenrola, dakle pobune i protesta, i sljedstveno tome kritičkog sagledavanja sadašnjice, sveprisutan. Ovu pjesmu epskih dimenzija al' bez pretenzija da preveć pametuje, zbog čega djeluje još snažnije, sugestivnije a i angažovanije, izvodi jedan od kvalitetnijih i smislenijih balkanskih bendova, čiji DNK kao da sadrži sažetu istoriju gitarske rok muzike. U tom smislu dotični bend se čini tradicionalnim, ali nipošto konzervativnim, već otvorenim za senzibilitet i kontradiktornosti savremenog doba.