Video zaostavština iz tog doba (a Ken Brown je bio taj hroničar s kamerom), je poslužila kao podloga za stvaranje muzičkog performansa, kao inspiracija ili prosta igra praćenja i popločavanja slika zvukom. Montirani su stari snimci u jednočasovni film koji je dobio naziv „Psychedelic Cinema“, a budući da je takva forma tražila zvuk, Ken Winokur (Alloy Orchestra)je krenuo u ostvarivanje vizija svog imenjaka. Psychedelic Cinema Orchestra čine još i slavni muzičari Jonathan La Master (Cul De Sac, Damo Suziki's Network) i Dana Colley (Morphine).
Sudeći po konceptu koji podrazumijeva muziciranje praćeno slikama, stiče se utisak da je ovakav vid poigravanja s muzikom zapravo potpuno oslobođen emocija autora. Ta zadatost teme ne mora da znači da je povezivost između publike i zvučnog sloja ovog performansa nemoguća, naprotiv. Dupli ugođaj koji vam ekipa koji stoji iza PCO nudi je interpretativno svemoguća varijanta.
Šumovi protiv valova već u samom svom nazivu sugerišu neki usporeniji tempo, ambijentalnost i meditativnu staloženost, pa se uopšte ne računa na neko iznenađenje kad se pojave na sceni. Ta suzdržanost od agresije i usitnjavanje dramatiziranja i emocionalnih nesuzdržljivosti iziskuje duboku koncentraciju, diskretnu i konstantnu komunikaciju među članovima benda/orkestra, i senzitivnost leptira, nešto takvo sitničavo i nepogrješivo. Ono što ovakvi bendovi, a malo ih je, nude, je ili intenziviranje nervoze ili potpuno oslobađanje štetnih titraja i oslobađanje u svakom smislu duhovne oslobodivosti. Narastanje tenzija je najupečatljivije u klavirskim dionicama, gotovo teatralno, dok je ritam sekcija onaj faktor koji svojim refrenskim te iste tenzije često stabilizuje. Gitara je na tragu psihodelične rock zaglušenosti karakteristične za sedamdesete i neke ranije godine, ali obojena 'pobunom' savremenih tokova, tačnije 'aktivnim neotporom', onim ćutanjem koje negira, tihim izgaranjima iznutra, nikako buntovništvom. Hrvoje Nikšić, Hrvoje Radnić, Jerko Jurin i Ivan Čadež nude sjajan soundtrack za bilo kakvo izravnjavanje emotivne svijesti.
metaSound je projekat, kako ga tretira idejni nosilac i autor Nemanja Bečanović, jedan istinski svestrani umjetnik iz Bara, koji je u određenim krugovima kultna ličnost, a u drugim krugovima posve nepoznat. Nekadašnji frontmen i autor u bendu Bad Taste danas iza sebe ima četrdesetak gotovih, naslovljenih cjelina (ako brojimo samo ove koje su dostupne na dva klika), i svaka od njih ima sopstvenu zvučnu identifikaciju, naslonjenu na drugi zvuk, druge instrumentalne manirizme i na nove načine modelovanja zvuka i emocija u pjesme. Naslovljene cjeline, a ne albumi u klasičnoj podjeli, zato što ponekad zvuči kao da neke skupine melodija nisu organizovane po bilo kom principu, već su proizvod stvaralačkog zanosa i eksperimentisanja, te namjenskog muziciranja za potrebe vizuelnih projekata. Posljednji radovi Bečanovićevi su kombinacija elektronike i ambijentalistike, poprilično zatvoreni u sopstvenu misaono-emotivnu ljušturu i u svakom smislu se njihova značenja mogu tražiti samo unutar autorove razuđene poetike, međutim, njihova je otvorenost za interpretaciju nešto na šta slušalačko uvo na našim prostorima još uvijek nije dovoljno naviklo, pa je publika nevelika, a u tom smislu i probrana. Bečanović nikad nije dovoljno bio motivisan da sopstvenu muziku promoviše, te je njegovo odsustvo agresije je na njegovu stranu dovelo samo istinske istraživače i ljubitelje novih načina u muzici, a s druge strane takav pristup otvara i pitanje istinske iskrenosti u 'muzičkom davanju', kakvo se samo nazire kod onih koji ne žele da se dopadaju drugima po svaku cijenu. Ovaj autor nastupa sam, onako kako i snima, i biće zaista zanimljivo posmatrati ga u tom procesu transformacije čovjeka u cijeli bend. Nije ovo prvi put da nastupa pod imenom metaSound, ali jeste izvanredna prilika da se ne zna šta da se očekuje, da li retrospektiva ili potpuna posvećenost najsvježijoj fazi autorskog rada.
Open Sound ovim audio-vizuelnim spektaklom na pravi način obilježava desetogodišnjicu svojih aktivnosti na polju organizovanja kulturnih događaja i promocije muzike (sve od metala do synth popa) na našim prostorima. KIC „Budo Tomović“ je zborno mjesto, jedina sala koja je ispunjavala sve tehničke uslove za ovakvu predstavu zvuka i slike, te se nadamo da će ljudi kod nas imati dovoljno sluha da ispune sva mjesta. Ne znamo koliko je poznato da su aktivnosti Open Sounda počele gostovanjem (tada) jedva poznatog benda Ana Never u aprilu 2008. godine, a to je, kako će se kasnije iskristalisati u razgovoru s Goranom Grubišićem, glavnim čovjekom te subotičke ekipe, jedna od najboljih i najposjećenijih svirki koje je Ana Never imala. Kako je sve to dovelo preko Velikog Prezira, One piece puzzle, grupe Ti, Popečitelja i drugih do ovog popisa koji vam nudimo za 26. jun ove godine, vrlo je jasno.
Karte se još uvijek mogu kupiti, po cijeni od 5 eura, u knjižari „Mamut“. Neće biti prodaje na biletarnici KIC-a „Budo Tomović“, ali će organizatori na dan koncerta objaviti lokaciju još jednog prodajnog pulta.
Početak je zakazan za 21.00 h.
