SINGL(OVI) SEDMICE: Taylor Swift - willow/champagne problems/coney island

13 decembar 2020
Author :  

Već su gotovo sve liste najboljih albuma posložene i objavljene, no bez obzira na to miljenica miliona i (po svim parametrima) princeza savremene pop muzike iznenadila je američku i inu javnost albumom br. 2, pri samom kraju odlazeće godine. Nije, međutim, riječ o restlovima, zapravo je “evermore” za nijansu ili dvije divniji i neoperećeniji od prehodnika, vrlo dobrog albuma “folklore” koji suprotno naslovu nije folk već delikatni indi(e) pop, ujedno veoma kreativan način (post)karantinskog otklona velike muzičke zvijezde koja je pronašla uzbuđujući unutrašnji glas kome nije potrebna pomoć bombastične produkcije da bi odjeknuo...

Na svom devetom, a drugom ovogodišnjem izdanju Tejlor Svift zakoračuje dublje u šumu inspiracije, hajde tako da kažemo, parafrazirajući njenu metaforičnu najavu u kojoj je bila nedvosmislena - priznavši da “jednostavno nisu mogli prestati pisati pjesme”. To se odnosi na stvaralački tim sa ljetošnjeg, sestrinskog albuma, koji čine Aron Desner, Džek Antonof i izvjesni WB, Vilijem Bouveri, što je definitivno pseudonim njenog očigledno talentovanog frajera Džoi Elvina.

Novi album je zaokružena, možda još zrelija i samosvjesnija cjelina, sa ukupno 15 (od čega preko dvije trećine neodoljivih) pjesama, redom kamerne atmosfere, nerijetko sa dominantnim zvukom klavira odnosno klavijatura i/li akustičnih gitara. Stihovi Sviftove su ponovo intimistički, toposi ljubavni, lirski subjekti nimalo plošni niti neuvjerljivi, aranžmani sa puno stila i svedeniji nego na albumu “folklore”; njen glas kao da nikada nije zvučao bliskije i "toplije", savršeno se složivši sa vokalom Meta Bernindžera u numeri “coney island”. Pored pomenutog dueta, najljepše pjesme su čarobna “champagne problems”, srceparajuća ali širokogruda "happiness", "dorothea" ili možda "ivy", te uvodna “willow” - idealne za ušuškana slušanja kraj kamina baš kao i sve ostale numere pune nježnosti i čulnosti (izuzev osvetničke balade "no body no crime"). Tako vatreno poređenje, da se radi o nekom drugom, bilo bi opasno blizu patetičnog, ali ne i u slučaju TS, jer njena iskrena naklonost romantičnoj, ne nužno slatkastoj ljubavi ne dovodi se u pitanje. Stoga kolekcija pjesama o kojoj govorimo nije šećerlamasta, u početku slatka a naposljetku odbojna, već naprotiv – seksipilna i suptilna u svakom svom segmentu.

Zapanjući je dar (ko)autorke koji je naprosto procvjetao, u saradnji sa vrhunskim, vodećim producentima i muzičarima indie rok i pop muzike na poslednja dva, oba neplanirana i kako sama priznaje spontana albuma. Za razliku od prethodnog o kome bi se moglo dodati još ponešto kao (moguće minorna) slabost, jedina zamjerka ovome bi bila (ponovo) pomalo neskladna kombinacija sa Bon Iverom, u naslovnoj -već uveliko hit- numeri kojom se zatvara jedan od najboljih albuma 2020. (uz ocjenu u rasponu od 8.0 do. 8.5, po želji i afinitetima, dok potpisnik ovog teksta ostaje negdje između ta dva podeoka), a otvara neslućeno široko polje muzičkih mogućnosti za Tejlor Svift – u ovom trenutku neprikosnovene prve dame  pop-rok scene.

231 Views
Novak Govedarica

Email Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio