Audio
Ciklus pjesama Stojana Vučićevića pod nazivom “Potpuna pomrčina Sunca na otoku Grguru petnaestog veljače 1961.” osnova je prvog, pa konceptualnog album benda Sjeverozapad. Bend koji čine iskusni muzičari -Zvonka Obajdin (klavir i vokal), Nikola Brkljačić ( gitari i voka)l, Helena Ernoić/ Matko Boršić (bas)i Hrvoje Matašin na bubnjevima- kreirao je muziku za pjesme koje govore o pjesnikovom izdržavanju kazne na Svetom Grguru, na kojem je Stojan završio kao devetnaestogodišnji gimnazijalac, ostrvu odnosno otoku koje je samo tri kilometra udaljeno od zloglasnog Golog otoka.
Album “Pomrčina” sadrži deset pjesama u kojima se kombinuju, mijenjaju i povremno stapaju mračniji i svjetliji muzički i lirski elementi, muzika je filmična, naizgled mistična, te dinamički raste i pada zavisno od intenziteta stihova u samoj zbirci pjesama koja je bila polazište za nastavak ove koceptualne kreacije.
Album je sniman i miksan u studiju Pod.room Dražena Gavrilovića, u produkciji Nikole Brkljačića i Dražena Gavrilovića, a za mastering je bio zadužen mnogima znani Pavle Miholjević.
Album "Posledice rada I" dostupan je na svim digitalnim platformama, kao i na bandcampu benda Lira Vega, prvi studijski album kultnog beogradskog dvojca još od "Duhova" iz 2015. Očigledno prvi od planiranih par albuma sadrži (samo) sedam numera, među kojima je nedavno objavljeni singl "Velika žena", a nastavak odnosno drugi dio priče će se pojavitii tokom sledeće godine.
Grupa Lira Vega nastala je 1998. godine (tada tek dio alternativne pozorišne trupe “Pozorište Šešira”); prvi album “Lira Vega” objavljuje 2004. a zatim slijedi “Sreća i ljubav” 2008., kada Zoja Borovčanin i Vladimir Đorđević počinju da eksperimentišu sa sa sintisajzerima i ritam mašinama.
Aktuelni album pripreman je čak šest godina i tiče se “teških” tema kao što su rad, otuđenost, starenje... “U odnosu na ranija izdanja Posledice rada I su plesnije i psihodeličnije, sa puno sintisajzerskih rešenja i intervencija, što je posledica sazrevanja igre” ističe se u najavi albuma koji pleše na granici alternativne i inteligentne elektropop muzike.
Vodeći britanski i američki mediji prenijeli su vijest o smrti Marka Lanegana, jednog od trubadura čiji trag u istoriji rok muzike ostaje duboko urezan, kako u sklopu kultne grupe Screaming Trees (koja je počela sredinom osamdesetih i zapravo nikada nije dobila zasluženo priznanje, iako su bili jedan od ključnih faktora sa čuvene Sijetl scene), tako i versatilne solo karijere i zaista brojnih saradnji sa raznim muzičarima i bendovima.
Iz perioda rada sa ST izdvajaju se albumi “Sweet oblivion” i “Dust”, kao i kompilacije snimaka s kraja osamdesetih i prve polovine devedesetih godina, koje su proveli na nezasluženoj margini, uprkos činjenici da su mnogi njihovi ispisnici postigli izuzetan, zaslužen komercijalni uspjeh, poput Markovih pajtosa Kobejna i Novoselića sa kojima je sarađivao na prvoj solo ploči.
Izvanredan kao kantautor, Mark Lanegan potpisuje niz fascinantnih, apartnih, nerijetko antologijskih albuma, među kojima su najposebniji “Whiskey for The Holy Ghost”, “Field Songs”, “Blues Funeral”, a neodoljivi biseri su dva LP albuma i EP snimljeni u saradnji sa Izobel Kembel, na kojima je pomenuta kantautorka iskoristila Markov glas kao savršen kontrapunkt...
Svojim hrapavim, nikotinom i viskijem ispijenim vokalom, Lanegan je bivao prepoznatljiv interpretator iz prve, ali ne bi trebalo zanemariti njegove singer-songrajterske sposobnosti čije izvorište valja tražiti u bluzu. Što pažljivije preslušavate njegove solo radove, to je evidentnija glasnoća i jasnoća jednog po mnogo čemu posebnog autorskog glasa.
Laneganov glas, pak, upotrebili su efektno brojni bendovi, počev od Queens of the Stone Age kojima je gostovao ne nekoliko (ponajboljih) albuma, do saradnje sa Gregom Dalijem u zajedničkom projektu Twilight Singers, koja je potom evoluirala u bend Gutter Twins. Pjevali su mračne pjesme iz utrobe, iz dubine duše, nalik Laneganovoj poetici i temama kojima se bavio na sopstvenim albumima. Ostaje utisak da je skoro svaka pjesma, bilo Markova autorska, koautorska ili prosto izvedena, bila svojevrsno putešestvije ka iskupljenju...
U autobiografskoj prozi objavljenoj 2020. godine opisao je tešku i dugotrajnu borbu sa ovisnošću o drogama, kao i druge intimne ožiljke iznikle iz svakojakog ličnog iskustva, a u knjizi "Đavo u komi" i višemjesečnu borbu sa koronavirusom od koje je umalo umro prošle godine. Uzrok njegove iznenadne smrti još uvijek nije poznat.
Sinoćnji koncert u beogradskom Domu omladine bio je prilika da dio fanova, kojih nije mali broj, nakon dužeg vremena uživo uživa u pjesmama bečejskog benda Eva Braun. Pored mnogih hitova koji su obilježili muziku prethodne, evo već skoro tri decenije, izveli su i najnoviji singl, premijerno predstavljen prošle sedmice.
“Ti si sve” je još jedna l(ij)epa ljubavna numera Gorana Vasovića, u stihovima direktna, najiskrenije romantična, sentimentalna ali odmjerena. Povrh toga orkestrirana i poletna, samo što ne poleti na krilima Ljubavi. Sadrži i stih “vrati me u osamdesete”, što naravno nije potrebno dodatno pojašnjavati. Šezdesete i osamdesete bile su i ostale inspiracija, za svaki relevantan pop sastav. Uostalom, posle tih, za mnoge mitskih osamdesetih, nije bilo previše velikih pop bendova: u suštini pored neprežaljenog Vlade Divljana i njegovog stars sastava, Eva Braun je vjerovatno najznačajniji, najvoljeniji i – najdugovječniji.