Audio
Frontmen britanskog sastava Cockney Rebel preminuo je 17. marta, u 73. godini, tokom tretmana protiv kancera.
Kao dijete provodio je mjesece i mjesece u bolnici, zbog polio virusa, što ga je, kako je nekom prilikom priznao, učinilo usamljenikom. Njegova muzika u svakom slučaju bi se mogla nazvati ekscentričnom, često melodramatičnom i sa izraženim osjećajem za „melodije veće od života“. Iako svrstavan u glem rok fioku Stiv Harli je, u suštini, poprilično maštovit i progresivan pop stvaralac, sklon neobičnim aranžmanima i rimama. Njegova vokalna izvedba često je upoređivana sa Dejvidom Bouvijem, zbog interpretacijske sličnosti, ali nije tu riječ o kopiranju – reklo bi se da je to specifično britansko kulminiralo čak i više kod Stiva nego kod Dejvida. Velika razlika je i u tome što je ingeniozni mu ispisnik, Bouvi, svoj talenat razvijao postepeno, njegovi rani radovi nisu obećavali puno, dok je Harli debitovao snažno, možda ne onako kako je on sam očekivao, doživio "najbolje godine života" relativno brzo, tokom "glemuroznih" sedamdesetih, ali kasnije nije postigao značajne (muzičke) iskorake...
Ako pažljivo poslušate Harlijeve pjesme uočićete, takođe, snažan uticaja Boba Dilana, naročito u ranim pjesamama. Možemo tome pridodati legendarni Roxy Music i Brajana Ferija - iz perioda s početka sedamdesetih, naravno.
Debi „The Human Menagerie“ benda Cockney Rebel snimljen je krajem 1973. godine, album je stekao kultni status naknadno, budući da nije imao izražen komercijalni efekat. Štaviše prvi singl, sedmominutna balada „Sebastian“, uopšte nije postala popularna u Engleskoj, ali zato jeste u Evropi, naročito u Skandinaviji – i Jugoslaviji. Međutim, hitovi na tadašnjim top listama bili su “Judy Teen” (sa prvog) i “Mr. Soft” sa sledećeg albuma "Psychomodo". Prva dva albuma snimljena su sa ekipom muzičara koje frontmen nije zadržao, nego je reformisao bend i 1975. godine javnosti predstavio „The Best Years of Our Lives“, vjerovatno vrhunac svog kompozitorskog angažmana, čiji zenit jeste bio tokom sedamdesetih godina. Navedeni album sadrži izuzetan hit, i jednu od najviše obrađivanih pjesama ikada, predivnu „Make Me Smile (Come Up and See Me)“...
Damo Suzuki jedna je od kultnih figura rokenrol univerzuma, kao pjevač je, početkom sedamdesetih, učestvovao u oblikovanju tri ključna krautrok albuma grupe CAN: “Tago Mago”, “Ege Bamyasi” i “Future Days”. Kuriozitet je da je u toj revolucionarnoj njemačkoj trupi muzičara, inače jednom od najznačajnijih i najuticajnijih sastava u istoriji rok muzike, japanski pjevač čije je pravo ime Kendži Suzuki zamijenio prvobitnog pjevača (Malkolma Munija) i snimio navedena remek-djela, kao i druge pjesme tokom saradnje koja nije dugo trajala - tek nepune tri godine, od 1970. do 1973.
Danas već doajeni indi pop&rok scene PipsChips&Videoclips objavili su prvi studijski album nakon cijelih deset godina. Novi album nosi naziv “Vesna” i sadrži osam pjesama, čije je tekstove pisao Dubravko Ivaniš, koji se – makar sudeći po dva najavna singla –ponajviše posvetio ljubavnim temama. Prije nekog vremena bili smo u prilici čuti prvi, “Pariz” a zatim, prije nekoliko dana, i numeru “Većinom” – nju prati video koji je režirao Radoslav Jovanov Gonzo, moglo bi se reći stalni saradnik Pipsa.
Koliko je moćna pozicija Bili Ajliš u dominantnoj industriji zabave, pa tako i muzičkom (pop) biznisu, svjedoči činjenica da ona sama potpisuje režiju, tačnije “režiju” najnovijeg video spota koji prati bizarno predimenzionirani (potencijalni) ultra hit, film “Barbie”, prenaglašen u kompletnoj produkciji a naročito sopstvenom scenografskom, paralelnom kič kosmosu.
Zanemarimo li u svemu amatersku i banalnu inscenaciju nove numere jedne od najuspješnijih kantautorki današnjice, “What Was I Made For?” je na uobičajeno visokom autorskom i izvođačkom nivou miljenice mladih slušatelja i – naročito – slušateljki. Pjesma je, iako poručena za film na čijem saundtreku gostuju Dua Lipa, Niki Minaž i mnoge druge superzvijezde, navodno nastala u jednoj noći, po običaju su je komponovali Bili i njen brat Finneas.