"Solo" karijeru počinje snimivši dvije antologijske ploče, na samom kraju šezdesetih godina, albume „Truth“ i „Beck-ola“ koji su značajno uticali na razvoj hard rok odnosno hevi metal muzike - ponajviše zbog njegovog sviranja gitare. Sredinom sedamdesetih snimio je još dva, mahom instrumentalna klasika, "Blow by Blow" i "Wired" koji su ga učvrstili na poziciji gitarskog gorostasa, a to su bili Bekovi najuspješni albumi.
Iako jedan od najuticajnijih i najvažnijih gitarskih virtuoza svih vremena, nikada nije postigao veliki komercijalni uspjeh poput slavnih kolega kojima je u svemu mogao parirati; razlog za to bi mogla biti stanovita skromnost koja jeste bila jedna od njegovih vrlina, ali je takođe bio prilično plahovit kao ličnost i nepredvidiv u svojim postupcima...
Bez obzira na sve ostaje superheroj koji je postao besmrtan, tik do Džimija Hendriksa i sopstvenih idola kojima se pridružio nakon kraće, fatalne bolesti.