„Alpaka među lamama“, poetska zbirka Gorana Grubišića

21 april 2020
Author :  

Stara dobra loša vremena su mjesto na kom je radnja završena, ne sasvim tragično, koliko je nesreća jednog čovjeka, lirskog otklona od junaka, uspjela da samu sebe održava na površini sopstvenog znoja. To što ga ne nazivam junakom, ne znači da on nije hrabar. Sama činjenica da je izabrao da bude toliko nesiguran, bespomoćan i slab, a ne fasada ljudskog bića koja će se otkotrljati kroz život na laktovima, ili se otkotrljati u nepostojanje, već je mnogo više nego što je vjerovao da može da postigne. Zato ni u jednom trenutku nećemo biti dio nesvjesnog paketa osude, već ćemo vjerovati, više i od samog lirskog čovjeka, da ne bi trebalo odustajati od života samo zato što je neko, jednom, a ne znamo kada, niti sasvim znamo zašto, odustao od njega.

Poezija iz zbirke „Alpaka među lamama“ je najsnažnija tamo gdje najmanje liči na poeziju, gdje se nižu asocijativne nepovezanosti koje će kao rezultat u svojoj fabularnosti imati već poznatu sjenku nekadašnje ljubavi. Nekadašnja ljubav, bila to jedna ili više njih oličenih u istom osjećaju izgubljenosti koja izjeda, lajtmotivski je element ove zbirke. I taj ispovjedni ton, preskakanje vremenskih zona koje preuzima oblik hronične nesanice, ta čemerna zavjesa koja pada svaki put kad pred pozornicom neko progovori poznatim glasom samoće, sve nam to ne dozvoljava da autora i poetskog otuđenika o kom piše posmatramo odvojeno. A i ne moramo, jer poezija može, ali ne bi trebalo da nas odvlači nigdje dalje od krvotoka pjesnika.

Neujednačeni stihovi pjesnika Gorana Grubišića svoj ritam imaju u ponavljanjima, naglim skraćivanjima i nerijetko slivajućom formom, poput grafičkih prikaza vodopada. Na gornjoj granici senzitivnosti je prirodna mekoća njegovog jezika koji nije težio otuđivanju, a na donjoj mora biti naša svijest o muzičaru koji se upustio u pisanje uvodeći svoju gitaru u minus postupak. Njegovi su zaključci, koji ne stoje nužno na epiloškim granicama, već se ponekad prošepure i u naslovima, ponekad toliko samostalni, kao pjesma unutar pjesme, pjesme nad pjesmama, ako mi neko ne bi zamjerio. Zato je ova poezija i duh jedne vremenske opštosti, slikovit prikaz gradova koji poprimaju elemente ljudske hladnoće i potrebe za distancom, i skica za sve tuge neke zrelosti koja nikad nije raspakovana do kraja. I šteta bi je bilo zaobići ove stihove i ostaviti ih da skupljaju zvjezdanu prašinu, dok sami sebe u pepeo (pepela) ne pretvore.

"Alpaka među lamama" je odnedavno dostupna u digitalnoj knjižari i možete je čitati ili preuzeti OVDJE, a u nastavku prenosimo nekoliko pjesama.

Dragana Erjavšek

prevazilaženje red tubea

oslobodi se straha jednom godišnje
napravi izbor
prenebregni čamotinju
napiši joj poruku i samo klikni send
pitaj je da izađete na piće
ili u bioskop

okupaj se
kosu našamponiraj tri puta
telo nasapunjaj dva puta

to je dovoljan zalog za tvoju glupost
ionako ćeš naposletku
pokupiti sav vonj kafane i cigareta


preddogovoreno vreme svrati do trafike

kupi joj bonžitu
cica macu, sweet
ili neki drugi sentimentalni slatkiš
naravno, stići ćeš prvi
ti ćeš utrnuti kada ona konačno bude stigla
sedećete sami jedno nasuprot drugog
za klimavim stolom sa karirnim stolnjakom
njena svilena kosa padaće

prekonjenih širokih ali ženstvenih ramena
njene duge trepavice igraće kao svetlosni signali
dok ti bude pričala

zašto je napustila prvi fakultet i upisala drugi
ili nešto tome slično
primetićeš tamnu boju njenog laka na noktima
i tada ćeš odlučiti da poručiš još jednu turu
crno vino za nju
crno pivo za sebe
možda ćeš i imati jednu duhovitu doskočicu za celo veče
imaćeš onu tupavu izveštačenu grimasu na licu
i drugačiju boju glasa no inače

dok budete pričali
ona će povremeno da pretura

po svom pametnom telefonu
koji će sve vreme biti pred njom

na kariranom stolnjaku

povremeno će ti pogled odlutati ka televizoru
na kojem je prenos neke utakmice koja te i ne zanima
sve će proteći tako uobičajeno
tako normalno, tako uštogljeno
a istina je da biste želeli više
isto
da ležite na leđima
i da je njena glava na tvom ramenu
da je prigrliš

dok ustajete i uzimate kapute
polako se raspršuju tvoje šanse
ti plaćaš celi račun
insistiraš
one poslednje misli i potajne namere

koje ste oboje imali
ostaju bezbedne
duboko skrivene i neostvarene
njena je bila:

možda ću konačno sa nekim da doživim orgazam
tvoja:

nadam se da će mi se dići iz prve
ako do toga dođe
jer znaš kako ume da se dešava da budeš „stidljiv“
dok još nisi dovoljno blizak s nekim

napolju je hladno
ponudićeš se da je otpratiš do kuće
i dok koračate u pravcu suprotnom od tvoje kuće
osećaš kako te noge sve više bole
kako su ti se prsti i nos smrzli
povremeno ćeš morati da obrišeš kapljicu

koja se skuplja u nozdrvi
osećaš kako će ti bešika pući

od sveg piva koje si popio večeras
ali glumiš kul tipa
ćutke i hrabro sve to trpiš i korak po korak
eto vas
stigli ste u drugi deo grada

tada će ona reći: „eno, tamo dole, iza, tamo stanujem.
hvala ti što si me dopratio“
zagrliće te

tek tada ćeš primetiti

koliko je niža u odnosu na tebe
osetićeš svilenkastost njene kose na svom obrazu
ali ne dovoljno
poželećete jedno drugom laku noć
ti ćeš joj još dobaciti: „lepo sanjaj“
ona ti neće uzvratiti sa: „sanjaću tebe“
neće ti uzvratiti ni osmehom
gledaće ispred sebe
u svojekorake
dok se bude kretala u pravcu svoje kuće
koja je tu negde
ne znaš tačno gde

okrenućeš se i poći nazad istim putem
osećaćeš se buđavo, ali pomalo i srećno
ustreptalo
da li zbog zagrljaja
ili zbog cele večeri
ili zato što ćeš konačno u prvom žbunu moći da se olakšaš
osećaćeš kako ti stopala malko poigravaju
od nekog tihog uzbuđenja
možda od zime i drhtavice

stići ćeš kući s promrzlinama
tada već zaista izmučen, ali ipak srećan

sešćeš
i uključićeš računar
otvorićeš red tube
i kliknuti na link koji vodi ka porn hubu

 

ne poznajem nikoga ko kupuje stan

 

gladan sam 
i kao nešto razmišljam
dijagram odnosa među klasama je ono
kada si gladan i kada nemaš šta da jedeš
ali uspeš u špajzu da nađeš makar jednu teglu kompota

ili
gladan si inemaš šta da jedeš
ali nemaš tu jednu teglu kompota

ili još gore
a samim tim i verovatnije
nemaš ni špajz


ne poznajem nikoga ko kupuje stan 
ko kupuje auto

zato pazi 
na kukove
da ti ne pomodre
dok se sav teskoban spuštaš 
niz ovaj tegoban tobogan

 

nemoguća ljubav

 

voleo bih da ponekada
kada mi je potrebno prenoćište
mogu da prespavam kod tebe na podu

 

**Goran Grubišić, rođen 1979. godine, iz Subotice, muzičar (Wooden Ambulance, Ana Never). „Alpaka među lamama“ je njegova prva zbirka poezije.

1330 Views
Urednik

Email Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio