JENS LEKMAN –„ What’s That Perfume That You Wear“
Čini se da Jens Lekman pravi mali stilski zaokret i naginje prema italo disko eri, ako je suditi po najavnom singlu za album „Life Will See You Now“ koji očekujemo sredinom sljedećeg mjeseca. „What’s That Perfume That You Wear“ je melanholična priča na pola puta između asocijativne nostalgije i anticipacije, a obgrljena razigranim ritmom, s puno bitova, dramatičnih prelaza i s vrlo karakterističnim zvukom koji proizvodi steelpan. Već je izvjesno da Lekman ne želi da zvuči isto na svakom albumu i da se ukalupi u neku žanrovsku odrednicu, pa njegova okrenutost disco muzici samo djelimično iznenađuje. Zanimljiva kombinacija službe za selidbe koja vrlo traljavo obavlja svoj posao, plesnog tria s kacigama atomskog mrava (dva znaka pitanja), cvjećara koji dekorišu, te subjekta koji pjeva (samog Lekmana) koji uzrujan zbog odlaska voljene osobe truje sebe parfemom koji je nosila, povezuju se upravo kroz posljednje pomenutog, ali i uz dosljednu kombinaciju ljubičaste boje i njenih varijanti.
(D.E.)
MARAQYA – Zavisan od tebe
Da mi je neko pričao da ću hvaliti Marakuju a kuditi Stinga ne bih mu vjerovao, prije nego čujem svojim ušima oba refrena (obje pjesme...ako prvopomenuta nije samo muzička skica teme). Refren je duša neo soul, R&B, funk &jazzy pjesama, što uporno i stilski dosljedno, a žanrovski raznovrsno - nekad sa malo više pop orjentacije a u poslednje vrijeme za moj ukus previše hip hop fascinacije, Marakuja gura već dugo godina , mada sa (pre)velikim pauzama između albuma. Bend klavijaturiste Andreja Martinovića sada nastupa sa Markom Vlahovićem kao glavnim vokalom, plus sa par novih instrumentalista, a njemu leži amalgam organske soulful(l) muzike: Marko uspijeva da kontroliše svoj interpretatorski temperament što baš i nije umio, ili možda htio, dok je pjevao rock. U svakom slučaju ovako bi trebalo da zvuči mejnstrim, čak i na Balkanu, braleee, na kojem nisu sve pojeli skakavci: povremeno se i Vasil Hadžimanov glasne, eto da ga pomenemo jer i on pravi kompleksnu muziku a veoma slušljivu i čak pogodnu za provod. Nažalost, spot je klasično popunjavanje prostorno-nevremenske dimenzije, bez svijesti o mogućnostima TV odnosno filmskog jezika i pričanja priča - u slikama (čitaj: u tri kadra život stane). Onako kako Marakuja, ok Maraqya, emotivnu sliku stvara melodijama i ljupkim harmonijama (N.G.)
JENNY HVAL - „The Great Undressing“
Avangardna norveška umjetnica Jenny Hval počinje godinu spotom za pjesmu „The Great Undressing“, skinutu s njenog aktuelnog albuma „Blood Bitch“ iz septembra prošle godine. Pjesma sama po sebi pokušaj je skretanja pažnje „predmeta požude“ na svoju posebnost i na skromnost – lirska žena traži ljubav ili bar odobravanje osobe koju neizmjerno voli, čeka znak da se uključi u ritualnu igru dokazivanja ljubavi, a u čekanju stvara i priprema se za ljubav. Nježan glas, i nježna instrumentalna pratnja, na ivici minimalizma, na kraju djeluju kao pažljivo smišljena onomatopeja čekanja – tišina koja ima svoju punoću i nježno talasanje, nešto što se graniči s nadrealnim. Spot pokriva polje usamljenosti, usamljenosti koja dominira i u gužvi, čak i onda kad ima interakcije s ljudima, kao u finalu, gdje posebnost nagotu podređuje ogoljenosti. Ili obrnuto, a da se poenta ne mijenja. (D.E.)
