Obično počne bezazleno, od “Rain Keeps Falling on my Head”, nastavi s “Here Comes the Rain Again” a najčešće završi sa “Rainy Night in Soho” raspoloženju, jer svaka dugotrajna kiša ubija pojam raspoloženja, nakon nekog vremena prestaje biti zabavna i dražesna i postaje instrument prolazne depresije.

“Opet je kiša” ne dobuje u ritmu tam-tama, ali Remi pjeva na kiši, nešto kao Džin Keli u čuvenom filmu samo puno seksipilnije. Erotika je opipljiva i u glasu pjevačice Elementala, bolje reći neka zaljubljiva zanesenost lirskog subjekta, junakinje pjesme koja je bila zapisana a za koju nije ni bila planirana muzika.

Aranžman je raspisan precizno ali ostavljajući prostora za nadahnutu improvizaciju bubnja, što je i neka vrsta kontrapunkta fino temperovanom klaviru i basu koji predstavljaju ritmičku bazu pjesme, sve preliveno pizzicato puderom. Pošto su stihovi nevini kao jutarnja rosa, to jest zvuče kao da ih je pisala djevojčica (u ljubavi) kojoj kiša ne unosi nemir niti kvari raspoloženje, katarza nije izostala.

Onaj osjećaj kad pokisnemo do kože jer smo se kiši prepustili, pa se osjetimo pročišćeno, potpuno, s viškom pozitivne energije.