Singlovi
Bilo bi lijepo vjerovati da nas Father John Misty izbacivanjem novih pjesama lagano zagrijava za novi album, ali s njim ništa nije jasno i konačno. Osim činjenice da ga spoljni svijet opasno iritira, pa mu vraća onako kako on najbolje zna.
Mladi karlovački kantautor Bruno Šlat polako izlazi iz svoje sobe. Već je nastupao na Pickup Music Festivalu krajem avgusta, a odradio je i prvi nastup za Barn Sessions. U širem smislu je potpuno okrenut američkom folku, opsjednut uzorima kakvi su Dylan, Buckley stariji, Tom Rush, Tim Hardin, Paul Simon, Young i Parsons, iako prolazi kroz faze traženja i blagog eksperimentisanja, što će, nadamo se, uskoro dovesti do potpuno definisanog izraza.
Čini se da ovo neko vrijeme kad svi živimo brzo, a da zapravo nismo ni ustajali iz svojih fotelja, uspijeva da nas trgne jedino velikim tragedijama i neprobolima i nekim uznapredovalim tugama. Optimizam je postao luksuz kog smo se odrekli, a da nikad nismo ni pružili ruku prema njemu. Ali to ne važi za tipa koji se zove Jay McAllister, a nastupa pod imenom Beans On Toast. Radi se o britanskom kantautoru koji već više od deset godina nepretenciozno pjeva o političkim temama, ljubavi i narkoticima, uvijek ostavljajući prostor pozitivnom ishodu.
Irenin izražajni glas najjače je oruđe kantautorke koju smo uživo upoznali prošle godine na festivalu SeaRock u Kotoru, kao introvertnu i senzibilnu osobu, kada je na akustičnoj gitari svirala kratke komade s izvrsno ocijenjenog debi albuma “Travelling” (2014).
Svoj drugi album najavljuje za sledeću godinu, a za prvi singl s tog, još uvijek neimenovanog muzičkog putovanja izabrala je “The Moon”. Ova pjesma zaista donosi zreliji zvuk, kao i uvijek kristalno krasan vokal Irene Žilić a, prije svega, oduševljava tamnijim, skoro prijetećim tonovima električne gitare koji uokviruju “spooky” aranžman. Kompletna atmosferu se savršeno uklapa sa stihovima u kojima su naznačeni putevi mračni, najmračniji, duhovi za petama protagonista, a misli nikako da odlutaju i da se odmore... Nažalost, spot nema rediteljsku viziju, niti je tehnički najprecizniji, bilo bi mnogo bolje da su “efekti” makar uvjerljiviji.
Prema riječima autorke cijeli će album, ponovo u produkciji Marka Mrakovčića, biti drukčiji na tehničkoj razini, a konačni aranžmani za većinu pjesama nastajali su tokom procesa snimanja što je takođe bitna razlika u odnosu na prvi LP. Sudeći po početnoj numeri, tokom 2017. možemo očekivati inspirativan pomak koji, u suštini, ne odstupa od kvaliteta i stilskih prioriteta koje je Žilićka zacrtala još na EP izdanju “Days of Innocence”, objavljenog pred kraj 2012. godine.
