Zajednička je ocjena da je prošla godina imala šta da ponudi znatiželjnim slušaocima, koji istražuju dalje od mejnstrima, i to žanrovski veoma raznovrsne i nerijetko kvalitetom izvrsne albume na potezu od Skoplja do Beograda, Zagreba, Rijeke, Vrbasa – a da ne pominjemo Arilje! Tri su se prvoplasirana albuma po svemu izdvojila, barem što se tiče naše mini redakcije, i u pitanju su subjektivne nijanse poimanja i sagledavanja posle (više) preslušavanja. U suštini, svaki od prva tri albuma podjednako je briljantan i izuzetan i što se tiče kreacije i što se tiče realizacije - Jarboli sa svojim žestokim rok stavom i svirkom koja izvire iz bluza, On Tour koji u srcu Beograda re-kreiraju prvoklasan americana zvuk i poetiku, supergrupa Dunije čije članice reinterpretiraju i iznova seciraju tradicionalne murder ballads i srodne mračne songove iz Hrvatske i okoline...
Najslađi su nam bili My Tear, više nego prijatno iznenađenje iz Makedonije, definitivno najluđi su Klotljudi koji su poentirali u isti mah poetično i somnabulno, a oba su ta albuma vrlo melodična i s primjesama elektronike. Amnasti, odnosno Marko Nastić i Ana Ćurčin, potpisuju elektro pop album godine, koji u stopu prati disko debi zagrebačkog dvojca Ki Klop. My Buddy Moose mnogo je jači utisak ostavio na urednika, a LibertyBell, aka Zvonka Obajdin, na našeg najdražeg (muzičkog) eklektika. Pogledajte pojedinačne liste koje slijede nakon njihovog presjeka, koji je nastao sabiranjem bodova prvih petnaest pozicija, a isti izgleda ovako:
TOP 11 REGIONALNIH ALBUMA 2024:
.
Jarboli – Probaj golog muškarca
On Tour – Semi-final Hour Of The Flood
Dunije–Bilo je sada
Izabrali smo deset spotova po kojima ćemo pamtiti ovu odlazeću godinu, a među njima je nekoliko kandidata za pjesme koje obilježile 2024. – makar ako govorimo o regionalnoj produkciji. Još imamo malo vremena da se liste poslože, pa i da zavirimo u one koje su već objavljene a na kojima, moguće, pronađemo ponešto što smo propustili da preslušamo…
“Mi Tormenta” je jedna od tri nove numere koje će se naći na deluks izdanju aktuelnog albuma benda The Black Keys, konkretnije na dvostrukom LP izdanju pod nazivom “Ohio Players (Trophy Edition)”, koje zvanično izlazi sredinom oktobra za etiketu Nonesuch Records.
Den Auerbah pjeva u duetu sa DeniLuksom, popularnim latino izvođačem iz Kalifornije, čiji su roditelji imigranti iz Meksika. Vrhunski producirana kombinacija rokenrola i tex-mex zvuka, dakle kumbije sa elemementima kantrija, sve skupa s natruhama bluza.
Potencijalni hit koji će u svakom slučaju odjeknuti nadaleko – budući da je izvedena isključivo na španskom jeziku. Za to su razlozi komercijalne prirode, ali kultni bluz-rok bend očito uspijeva da se zadrži u (pop) koordinatama sopstvene, predano destilirane estetike.
Iako na pragu svog poslednjeg kvartala, svi su izgledi da će nam ova godina ponuditi još vrhunskih muzičkih dostignuća, štaviše čini se da bi se najmanje nekoliko albuma moglo pridružiti ionako imresivnoj listi koju čine ostvarenja sledećih muzičara/ki: Siera Ferel, Edrijen Lenker, Vampire Weekend, The Smile, Bet Gibons, Džek Vajt, Džesika Prat, Bonny Light Horseman, Waxahatchee, Fontaines D.C., Hurray for The Riff Raff, Marta Spenser…
Neočekivano, iako se to iščekivalo evo već (najmanje) nekoliko ljeta, na kraju ljeta 2024. konačno možemo da čujemo novu pjesmu The Cure, i to kao najavu novog albuma koji stiže šesnaest godina nakon poslednjeg izdanja Roberta Smita i ekipe! Velika očekivanja izazvali su singlovi koje su u prethodnom periodu objavili Father John Misty, The Smile, Michael Kiwanuka i Primal Scream, a efektan povratak na pop scenu mogao bi da omogući i novi muzički materijal još jedne voljene grupe na koju su neki (od nas) skoro zaboravili – Tears for Fears. Pogledajte i ukoliko već niste poslušajte sledeće numere, među kojima su i potencijalni gradivni elementi nekoliko značajnih albuma (godine), a sasvim sigurno više nego par izuzetnih singlova koji će se naći na godišnjim listama.
Bruno Mars i Lejdi Gaga usnimili su srcedrapateljnu baladu, uz promo fotografiju koja (pogrešno) upućuje slušaoca da je riječ o kantri pop pjesmi. Bruno je pisao numeru dok je Gaga radila na svom sledećem albumu, pozvao je u studio i zatim su odlučili da to bude duet singl. Komercijalni efekat u svakom slučaju neće izostati, a čemu će kumovati video klip koji je Mars ko-režirao, uz obilato kruženje kamere oko dvije velike pop zvijezde. Epitet velika ne odgovara pjesmi koju izvode, ali izvođačka hemija (po)stoji, kao što se da primjetiti… Moguće da ćemo simpatični autfit pamtiti duže nego duet singl skockan samo za njine obožavaoce.
Konačno je dostupan s nestrpljenjem iščekivani trejler za još jedan biografski film Džejmsa Mengolda, iskusnog režisera koji nije omašio u ekranizaciji životopisa Džonija Keša, inače jednog od najzaslužnijih što je Dilan snimio svoj debi album, naravno pored čuvenog producenta Džona Henrija Hamonda (potonji je naprosto vjerovao u darovitost Dilana). Ispostavilo se da je Hamondova procjena bila više nego perfektna, neprocjenjiva i skoro profetska.
No, i dalje je teško procijeniti da li će ovo novo Mengoldovo ostvarenje biti blizu izvrsnosti filma “Hod po ivici”, ali prvi kadrovi obećavaju više nego što se dalo naslutiti na osnovu promo fotografije sa glavnim glumcem, na koju su mnogi Dilanovi fanovi odmahivali glavom – negodujući.
Međutim, Timoti Šalame jeste nesporno talentovan glumac, pride sa harizmom koju je i Robert Zimerman imao dok se probijao u velegradu – kao naizgled nadobudni mladić iz Minesote među mnogobrojnim folk trubadurima njujorškog Grinič Vilidža, sav u nastojanju da bude zapažen i da čuju njegovu muziku, a i da se približi svom uzoru i takoreći idolu Vudiju Gatriju (neizostavan lik u ovoj filmskoj, ali i Dilanovoj životnoj priči).
Izuzetno uporan momak, ispostavilo se po mnogo čemu poseban interpretator tuđih a kasnije i autorskih (nerijetko angažovanih) pjesama, preobražava se u Boba Dilana, personalno i muzički se formirajući baš u tom periodu, u prvoj polovini šezdesetih godina. To je vremenski okvir u koji je smještena radnja filma – sve do prekretničke i prevratničke elektrifikacije na znamenitom Njuport Folk Festivalu, koja se odigrala baš na današnji dan – 25.07.1965. godine.
Činjenica je da nije lako snimati igrani film o Dilanu nakon maestralne narativne polifonije sa savršenim nazivom, “Nema me” (u originalu I'm Not There), no i nakon te rediteljske majstorije Toda Hejnsa Dilan nije ostao ništa manja nepoznanica – a u razotkrivanju njegove tajanstvene, “mitske" ličnosti nije previše pridodao ni epski, takođe izvanredni dokumentarac maestra Skorsezea. Stoga je “A Complete Unknown” prigodan naslov nove vizuelne "biografije" jednog od najznačajnijih umjetnika - ne samo muzičara!- našeg doba, a o tome uostalom svjedoči Nobelova nagrada.
