U svijetu u kome je dozvoljeno govoriti drugima šta da rade, i ženama šta da budu, naći jednu koja se odupire je nekad presedan, a nekad poezija. Lirska osoba koju je stvorila Katarina Sarićpredstavlja obje struje, a upravo je ono što je prećutala spolja, iznutra stvorilo podlogu za nesvakidašnji izraz, emociju koja nezaustavljivo crpi i onoga ko čita gotovo jednako koliko je iscrpio autorku u demijurškom naboju. Kretanje kroz prostor koji miruje, ali stvara tenzije, u prvi plan stavlja jezik bandavi, neprečišćeni, svakodnevno poznat, ali nesvakidašnji u kombinacijama pojmova. Ređaju se teško razumiljiva svijest i bahata podsvijest, a krajnje slike su uvijek neka ljubav koja ne bude drugačija ni kad se realizuje, ni kad se izgurava iz sistema, jer jaka je i spremna na sve. Kad voli muškarca, ženu, a najviše svoje dijete, lirska verzija Katarine Sarić je bestidno iskrena, i teško ju je odvojiti od autorke. Teško ju je i pozvati na ples, jer nikad nije jasno hoće li se naljutiti što se toga nije ona prva sjetila.

Dragana Erjavšek

U nastavku pročitajte dvije pjesme Katarine Sarić iz zbirke odabranih pjesama „Globus histerycus“, objavljene prošle godine u izdanju Balkanskog književnog glasnika:

MOJA ŽENA

Godine kada sam postajala žena

jedu trutovi i bogomoljke

Nakon čuvene osme sjednice

i neke jogurt revolucije

davnašnje

- ja smotana

tek stidljivo otkrivam

upijam Simon

vrelom peglom

preko svake novonastale nošnje

i boljke

nju – okarakterisanu

tek kao pratilju

najpoznatijeg mizantropa

(Ko će da me uči kako se čupaju trepavice

izbjeljuje lice

i briju noge?)

ustaje poslije skoka

mačkasto proteže...

- žene iz moje porodice rade u dvije smjene

Imam samo nju

u vremenu u kojem ona postaje on

i obratno

dok sve oskudnije i sve tješnje

marširaju mas-medijalne

horde bez štita i oklopa a svaka

Kvazinova Amazonka

ispod čijeg se pojasa odjednom zakriva svaka ženska suknja gazi

i zadobija pravo glasa

I svi odjednom laju i režu

a u modu ulaze razne Bebe Džaković

pitomice

koje suču bradu i brkove

u vežu

ženstvenost prosuta

u malo šporke vode u sić

- Ja uzimam babin vez na borde

i pero

Postajem žena

zbunjena

tek protegnuta

kad pojavljuju se unisex brojevi

u Viva Vero

kategorije lastex i ostale hermafrodit novotarije

i armije nekih muških žena

ratničkih sjena dignutih iz plemena prošlosti krvavih od osvete

Moja žena odbija da ponese muško oružje

umjesto toga

ona piše

ona plete

i kopča podsuknje na duple igle

i iako nije klasična Penelopa

niti babaroga

Ona čeka

gleda u špigle

ne žuri nigdje...

MENTALNA SLIKA

Bio si pravi majstor u pakovanju stvari

Ničeg previše emocija najmanje

(Nećemo sad tugu)

Pratio me onog posljednjeg jutra do trebinjske rampe

I mahnuo kratko

“Vidimo se” ...

Nisam stigla da obučem svečanu haljinu

(Moj manirizam mimetičkog suviška te živcira)

Nisam iz tvoje košulje ni izlazila

Minimalizam je novi stil budućnosti

Dobro pamtim riječi kojima si otvorio onu izložbu u Novom

Očima koje su svukle moju štrčeću baroknu kombinaciju

Svedi se kitnjasta moja

Od ukrasa ti samo ja trebam

Na to tijelo biće dovoljna samo košulja

Moja u naredno jutro

Ta nedjelja čišćenja ostaje zapečaćena u arhivi

Mojih pretumbanih sjećanja

U kojima mi zavodiš strogi red

Prevodiš moj haotični nered kojim pravdam neku svoju tobožnju

kreativnost

Kao prevodilac iz nebića u biće

Ništavila u sveopštost

Svoje pojavnosti

“Vidimo se” ...

Vidim te svuda od tada

Čitav svijet postaje izložbeni prostor

Kostur preko kojeg je razapeta tvoja slika

Ram preko kojeg su okačene moje kitnjaste kreacije

U minimalizmu sređenih sjećanja

Tvoja laka fraza koja ne ostavlja prostor za pakovanje bola rastanka

“Vidimo se” ...

Drži me za riječ

Drži me za red

Drži me za naredni susret

I dok se ponovo tumbam u kršu trebinjskog autobusa

Minimalistički svedena i spakovana ovog puta

Do grla zakopčanih emocija

Sa knedlom u grlu

Držeći se samo još za onu tvoju laku frazu

Težinu obećanja pred kojom zabranjujem sebi da se skršim

“Vidimo se” ...

Mucam pred vratima tvoje novljanske galerije

(iz koje dopire smijeh i neko lako ćaskanje)

I dok teža od teže gravitacije u zemlju propadam

Pa rekao si da se vidimo

Otkud ti kitnjasta?

(ali ne više moja)

Odgovaraš:

To je samo fraza

To se samo tako kaže

“Vidimo se” ...

*Katarina Sarić (1976) živi i stvara između Budve i Beograda. Na FF-u Nikšić diplomirala je filosofiju a potom jezik i južnoslovenske književnosti a na FPN-u Podgorica završava postdiplomske studije iz socijalne politike i socijalnog rada. Piše društveno angažovanu poeziju, prozu i esejistiku. Književnica je, poetska provokatorka i performans umjetnica.Autorka je 13 samostalnih izdanja, zastupljena u brojnim koautorstvima, antologijama, zbornicima, na svim važnijim regionalnim portalima.

Na dan kada je rođen Dejvid Bouvi zvanično su objavljene dvije obrade koje je neprežaljeni rok kameleon snimio još devedesetih: “Tryin’ To Get To Heaven” Boba Dilana sa znamenitog albuma “Time Out of Mind”, i dobro poznatu “Mother” Džona Lenona sa klasične ploče "John Lennon/Plastic Ono Band" iz 1970. godine.

Dejvidove verzije možete preslušati OVDE ili pazariti u obliku sedmoinčnog vinila, inače ograničenog tiraža od 8147 komada – što predstavlja datum njegovog rođenja. Kuriozitet je da se na omotu nalazi Bouvijeva pesnica dok je bio beba.

Braća i rođak Folovil poslednji put su se oglasili negdje početka pandemije prošle godine, intrigantnom akustičnom numerom “Going Nowhere”, ne preciziravši da li je to najava nove ploče. Večeras su, pak, predstavili čak dvije nove pjesme koje nas upoznaju sa dolazećim albumom, naslovljenim “When You See Yourself”. Početkom marta mjeseca vidjećemo da li će opravdati velika očekivanja fanova jednog od najpopularnijih rok bendova današnjice.

Za singl “The Bandit” snimljen je prateći video sa članovima Kings Of Leon dok sviraju i pomalo poziraju, a isti generalno ostavlja snažniji utisak od "100,000 People", još jedne pjesme sa njihovog osmog albuma koju takođe možete poslušati u nastavku.

Uprkoj vanrednim okolnostima utisak je da je prošla godina ponudila sasvim dovoljno kvalitetnih pjesama, kako kod nas tako i u “bijelom svijetu”, a nerijetko su dani karantina i socijalne distance blagotvorno uticali na kreativnost muzičara, dok su pojedini već imali pripremljene projekte. U Stereo redakciji bilo je malo dodirnih tačaka na tri liste inostranih albuma, pa stoga nije bilo potrebe za zbrajanjem glasova. Pomenimo samo nekoliko imena koja su se s razlogom ponovila, a to su izuuzetna Waxahatchee od mlađih, američka kantautorka koja se našla na mnogim relevantnim godišnjim listama baš kao indi heroina Fibi Bridžers, ali i pop superzvijezda Tejlor Svift koja je ostavila pozitivan utisak i na one koji je nisu prethodno pratili, te neumorni “kauboji” u cvatu autorske i životne zrelosti – prije svih Dilan, ali i Springstin, Jang

Što se tiče domaće odnosno regionalne muzike, tu je već bilo preplitanja i mogućnosti sabiranja ličnih senzibiliteta baziranih na objektivnim kvalitetama.

Bodovano je prvih 20, gdje prva pozicija na pojedinačnoj listi dobija maksimalnih 20, a poslednja 1 poen… Zbirno, a sasvim zasluženo, regionalni singl godine je “Črna Megla” sa jednog od albuma godine čiji autor Ivan Grobenski ponire u bogato etnomuzikološko nasljeđe njegove rodne Podravine. Prvo mjesto ima 48 poena, a slijedi Rebel Star iza koga se krije Milan Glavaški, jedan od najuglednijih kantautora iz regije, koji je u 2020. snimio karantinski album “Demoni”. Njegova “Nema kantrija za starce” je jedna od pjesama koja je obilježila proteklu godinu, u kojoj gostuje Zvonka Obajdin, sa ukupno 39 poena. Dunja Ercegović alias Lovely Quinces se takođe oglasila, prekinuvši svoje navodno povlačenje sa scene, i to nabrijanim bendovskim singlom “WELP”, dok se bend Denisa Kataneca pominje dva puta sa dvije različite pjesme, od kojih “Kapilare” dobijaju prednost – jer se na nalaze na dvije liste, i to na jednom pri samom vrhu.

Beogradsko-budvanski bend Savana takođe je bio u konkurenciji sa tri različite pjesme, od kojih je numera “Sposobnost za ubijanje” na vrhu jedne pojedinačne liste. Kuriozitet je pomen na već počivši krosover sastav iz Budve, Mazzom u fugazzu, koji je prošle godine – takoreći "posthumno"- objavio singl “Opet”. Da napomenemo da su pjesme bendova Stray Dogg i Wooden Ambulance singlovi iz 2018. odnosno 2019. godine za koje su snimljeni video spotovi pa stoga glasovi za njih nisu zbrajani. Logično, puno je pjesama sa najboljih albuma godine 2020. među kojima su i Dimitrije Dimitrijević sa svojim neobičnim a harmoničnim debijem, ali i oni najpoznatiji muzičari poput Darka Rundeka sa njegovom podmlađenom Ekipom... Ipak, većina je imena sa alternativne scene koja nije u fokusu šire javnosti, ali bez obzira na to ona je i prošle godine ponudila puno zadovoljštine onima koji od muzike ištu nešto više.

Evo nas na kraju godine kojoj smo jedva čekali da joj vidimo leđa – ne ponovila se! Međutim, jedna od rijetkih pozitivnih nuspojava 2020. bilo je iznenađujuće obilje dobre, čak vrlo dobre muzike, kako neistrošenih, nadahnutih veterana poput Dilana, Brusa, Nil Janga i Makartnija koji su redom briljirali, do onih od kojih to nismo uopšte očekivali, poput Tejlor Svift kojoj redakcija Stereo Art magazina nije (bila) naklonjena, ali je zaista teško poreći izuzetan (indi) zaokret koji je u svojoj muzici napravila – najviše uz kreativnu pomoć/saradnju sa članovima benda The National. Kantautorke su i ove godine fascinirale, od (u drugim medijima) glorifikovane Fione Epl čiji se novi album nije našao u najboljih 15 iako jeste na jednoj pojedinačnoj listi, ali su zato tu Fibi Bridžers, Waxahatchee, Adrijan(e) Lenker i legende tzv. amerikane Lusinda Vilijams. Čini se da su američki muzičari dominirali, što je jasno kako iz zbirne liste, tako i iz pojedinačnih na kojima najistaknutija mjesta zauzimaju albumi koji se upravo mogu opisati kao amerikana, bilo u užem ili u širem smislu. Neprikosnoven na vrhu je Bob Dilan, apsolutni pobjednik i to sa ubjedljivo najvećim brojem poena (dva puta po 20 za prvu, plus 18 poena za jednu treću poziciju), pjesnik u čijim se pjesmama, dakle ne samo u stihovima, rezimira cjelokupna istorija - kako muzička tako kulturna, pa čak i ona politička - Sjedinjenih Američkih Država, država čiji je nacionalni simbol i živa institucija koja prevazilazi domen rok kulture...

TOP 15 ALBUMA 2020.

Na samom kraju odlazeće 2020. godine, evo (još) jednog l(ij)epog albuma instrumentalne muzike autorke Milice Tegeltije, nastalog u saradnji sa saksofonistom Lukom Ignjatovićem. Milica je pijanistkinja koja je komponovala čaroban “muzički svet u kojem čovjek i priroda žive u harmoniji, a ljubav čini da je sve moguće i realno”. Upravo zbog toga djeluje više nego romantično i na neki način - nadrealno. Album nosi naziv “Izlet” i objavljen je kao CD renomiranih indi(e) izdavača Pop Depresije i Kišobrana, a dostupan je za slušanje na svim poznatijim digitalnim platformama, ali i Youtube kanalu.

Strana 1 od 107

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio