Pismo Džona Lenona upućeno britanskoj kraljici, u kome se odriče titule plemića koju je primio kao član Bitlsa (1965.), pronašao je anonimni srećković u omotu stare ploče na svom tavanu. Vrijednost pisma su stručnjaci u Liverpulu procijenili na 60.000 funti, uz konstataciju da je najvjerovatnije riječ o skici originala koji je Džon zaista poslao kraljici 1969. godine.
Vraćanje plemićke titule Lenon je obrazložio sledećim riječima: “Vaše kraljevsko visočanstvo, vraćam ovo u znak protesta jer je Britanija bila umiješana u Nigerijski građanski rat i jer je podržala Ameriku u ratu u Vijetnamu. S ljubavlju, John Lennon of Bag”, aludirajući na mirovni pokret ‘bagism’ koji je osnovao sa Joko Ono krajem šezdesetih godina prošlog vijeka.
Anonimni vlasnik je pismo pronašao sasvim slučajno u omotu polovne ploče sa buvljaka koju je kupio prije više od dvije decenije. Stručnjak za muzičku memorabiliju Daren Džulijen smatra da dotični primjerak nikada nije poslat jer je pismo umrljano tintom. “Kad pišete kraljici želite da vaše pismo izgleda savršeno”, izjavio je Džulijen podsjetivši da se druga, originalna verzija pisma čuva u Kraljevskom arhivu Velike Britanije.
Ako pomenemo kultni muzički sastav American Music Club, prvo pomislimo na glas frontmena Mark Eitzela koji je snimio i niz cmizdravih, predivnih solo izdanja. Činjenica da Bernard Butler gostuje na njegovom predstojećem albumu, koji će već na početku 2017. predstaviti u Beogradu, gdje odavno ima pouzdanu bazu fanova, iznenadila je i njegove i obožavaoce nekadašnjeg Suede gitariste; zapravo je malo ko očekivao kreativnu saradnju jednog od najbriljantnijih britanskih muzičara novijeg doba, takođe autora dva sjajna solo albuma, i depresiji sklonog američkog singer-songwritera koji se ubraja u najtalentovanije trubadure savremene Amerike.
Možemo li očekivati još jedan apartan i ništa manje nego antologijski muzički projekat kakav je bio McAlmont & Butler? Odgovor je potvrdan jer je Eitzel u naponu kreativne snage a Butler na “Hey Mr Ferryman” svira sve električne gitare, bas i klavijature, te album producira! Očekivano, gitare oduševljavaju još u prvom singlu, kao i stihovi nastali za jednu od starih American Music Club pjesama, koja nikada nije snimljena. Sve do sada, kada je ideja do kraja sazrela i kada su se u londonskom studiju sastala dva majstora potpuno različite genijalnosti, ako taj pridjev nije pomalo pretjeran.
Ako čujete melodičnu a u duši ipak melanholičnu "The Last Ten Years" dva-tri puta složićete se da nije.
Kada kažemo Sajam knjiga odmah pomislimo na onaj najveći u regiji, čuveni Beogradski sajam knjiga koji trenutno privlači desetine hiljada čitalaca željnih novih knjiga ili pak nešto starijih izdanja/reizdanja, naravno i klasika - sa sajamskim popustima. Za sve one koji neće biti u prilici da se prošetaju i proberu naramak knjiga iz ogromne sajamske hale, možda čak da upoznaju književnike koji gostuju u Beogradu, a među kojima su i Erlend Lu, Aleksandar Mekol Smit i Zahar Prilepin, donosimo nedugačak spisak zanimljivih naslova koje bi bilo dobro pribaviti i, podrazumijeva se, pročitati.
Disciplin A Kitschme fuzira funk, rock i blues kao niko prije ili poslije, ako ne računamo da je Disciplina Kičme, samo u različitom sastavu i aražmanima činila nešto slično osamdesetih, uticavši na mnoge alternativne skupine diljem Jugoslavije. Dosljedno drukčiji, zreliji i sve savršeniji u zvuku, originalni ne samo na brdovitom Balkanu nego i svijetu koji ih nije prihvatio kako dolikuje (sredinom devedesetih, kada su, u nekoj trećoj postavi, svirali dramendnečuvenibejs na živim instrumentima, ispred vremena i ispred tog žanra!), snimili su spot za jedan od fonki hitova sa prošlogodišnjeg albuma “Opet!”. Opet je to spakovao tj. izrežirao Koja, vjerovatno najinventivniji basista našeg vremena, koji voli da se igra i u montaži, redovno dizajnira i crta omote i izmišlja strip junake za (nekadašnje) korice ploča. Jedan od crtanih likova sa neponovljivih omota Discipline “oživljava” i pleše фonk, kao da ne zna za neki drugi ritam.
Pogledajte, poslušajte, zaplešite!
Milion slušanja, malo li je, za novu, “ludački” ubrzanu verziju slavne muzičke minijature jednog od omiljenih engleskih rock bendova. Prava poslastica za fanove stadionske supergrupe počinje tamo gdje “almost a cappela” original odnosno horsko pjevanje prestaje, potom se pomami gitara Brajana Meja a ritam sekcija udari iz sve snage. Uz druge alternativne verzije pjesama Queen-a sa njihovih prvih pet albuma naći će se na boxsetu nazvanom “Queen On Air – The Complete BBC Radio Sessions” čiji je sadržaj nastao na BBC radiju u periodu od februara 1973. do oktobra 1977.
“Killing a Little Time” poslednja je pjesma Dejvida Bouvija, dio aktuelnog mjuzikla “Lazarus” zasnovanog na knjizi “Čovjek koji je pao na Zemlju”, prema kojem je snimio i istoimeni kultni film. Ista muzička ekipa koja je snimila maestralni testamentarni album “Blackstar” svira na još jednoj izuzetnoj, apokrifnoj numeri neprežaljenog kameleona moderne, najčešće multižanrovske muzike. Vrhunske muzičare koje predvodi džez saksofonista Donald Mekkaslin producirao je njegov višedecenijski prijatelj i ključni saradnik Toni Viskonti, koji je takođe tajio da je Bouvi bolestan, što je tokom 2015. godine - kada su nastajale i pjesme za mjuzikl - već bila metastaza.
Podsjetimo, u januaru ove godine, neposredno nakon svog 69. rođendana, planetu Zemlju napustio je Dejvid Robert Džons, alias Bouvi, od posljedica raka jetre.
“Killing a Little Time” nije nikakvo popunjavanje slobodnog vremena nego još jedan prilog njegovoj neupitnoj genijalnosti i besmrtnoj muzičkoj zaostavštini.
