Iako se rokenrol nalazi na određenim studijama (pomenutim fakultetima) više zahvaljujući teoriji (sociologija, studije kulture, film, moda i čega sve ne), polako u praksu ulaze i varijante (dječjih) tzv. „rok škola“. Prakse se mijenjaju, a teorija sve manje obraća pažnju na savremenu produkciju u rokenrolu (izuzev ako se ne bavi tzv. „epohom“). Da li nam to nešto govori? Možda. Da li je taj ulazak rokenrola u opštu kulturu i ostanak u urbanom getu, put koji je rokenrol učinio „elitnim“, nepristupačnim za plebs (pučanstvo), kao što tvrdi Vlastelica (Repetitor) – nisam sigurna, ali je jedno od gledišta na situaciju da nešto sigurno ne valja u „državi Danskoj“ (Hamlet, Šekspir).
Rokenrol kultura, iako i dalje savremena, dosegla je svoju „biološku starost“. Ljudi koji su učestvovali ili svjedočili njenom stvaranju su ili u dubokoj starosti ili pokojni. Godine rokenrola su jedne od najinventivnijih i intenzivnijih decenija XX vijeka. A kakva je situacija sa XXI? Ušli smo u punoljetstvo milenijuma.
Rokenrol je svakako izgubio oštricu bunta, koji ga je činio onim što jeste. Kriza, ratovi, stradanja, siromaštvo, nezaposlenost i nedostatak perspektive ne nedostaju ni danas, ali nedostaje artikulacija tog nezadovoljstva. Ipak, rokenrol je i dalje živ, dok god se svira, dok god postoje živi ljudi koji ga sviraju, kako mi je skoro u jednom razgovoru rekao Anton (Partibrejkersi, Hevi hipi bejbi). To je ipak pozivitnije stanovište, pa hajde da krenemo odatle – ko su to svi ti novi, mladi ljudi koji sviraju rokenrol (ili koji god već njegov derivat). Bendovi nastali u prvoj deceniji su već etablirani, a lagano zaokružujemo i priču druge. Lakše je kroz tu prizmu decenije posmatrati scenu, posebno kada je riječ o nastanku novih bendova, jer godina ne mora nužno biti parametar. U listi koju sam izdvojila za StereoArt za sada već prošlu 2017. godinu jedva da ima novih imena, a određena se i dalje pojavljuju na demo festivalima, koji su uglavnom najveći nosioci i šansa da se mladi bendovi prikažu široj javnosti. Ta šira javnost je ono što je jedna od slabijih karika u cijelom tom lancu, jer nakon tih demo festivala, ovi bendovi jako teško dolaze do drugih svirki i bina.
Najveći među svima je Demo Fest u Banja Luci, koji je ove godine obilježio desetogodišnji jubilej, svoju prvu deceniju. Na 10. Demo Festu je pobijedio šabački bend Slonz, kojeg smo uvrstili još u prošlogodišnju listu demo bendova Stereo Art-a, a koji je ove godine učestvovao i na festivalu Omladina u Subotici, kao i drugi put do sada na Bunt Rok Festivalu RTS-a. Nadamo se da ćemo ove godine o njima pričati u nekoj drugoj rubrici ovog portala.
Pobjednik 51. Zaječarske gitarijade je bend koji smo takođe pominjali prošle godine, kao finaliste 9. Demo Festa, grupa Ki iz Kumanova.
Na kraju godine u Domu omladine Beograd se održao 7. BARF (Beogradski autorski rok festival) i pobijedio je već poznati bend iz Kruševca, osnovan 2010. godine Crveni karton.
Festival Omladina iz Subotice, pored Zaječarske gitarijade ima najveći istorijski značaj, na kojem su još na svojim počecima pobjeđivali mnogi danas legendarni bendovi. Ove godine pobjedu je odnio beogradski metal sastav Phobos, koji je takođe godinama unazad učestvovao i osvajao značajne nagrade na ovakvim festivalima. Krajem avgusta su kao pobjednici Omladine nastupili na 8. Bedem Festu u Nikšiću, koji pored Omladine, sarađuje još i sa BRF-om RTSa i HGF iz Zagreba.
Pobjednici HGFa je zagrebački sastav Lika kolorado. Riječ je o iskusnim muzičarima (i glumcu), koji su bili prisutni na sceni u različitim indie sastavima, da bi se zajedno skupili i osnovali ovaj bend 2015. godine.
Kao pobjednici trećeg BRF RTSa, pored Bedema i još 8. drugih važnih regionalnih festivala, nastupio je beogradski sastav Viva vops. Ovaj mnogobrojni sastav karakteriše izrazita energičnost i komunikativnost na bini. Znaju biti oštri u kritici i duhoviti, na svoj, razbribrižan „pivski“ način, u hip hop maniru.
Bez obzira na nagrade i nastupe na mnogim festivalima, u većini slučajeva ovi bedovi sviraju pred gotovo praznim prostorom ispred bine. Takav slučaj ipak nije bio na Arsenal festu gdje se od ove godine organizovala i nova bina Demolition stage, koja je bila znatno posjećena. Organizatori su odabrali odlično mjesto za binu, koja se nalazila na putu do Main stage-a i u blizini chill zone gdje su bili štandovi sa hranom. Sigurno da je takva odluka uticala na posjećenost, ali je ipak bilo nečega i do same publike koju ovaj festival okuplja.
Atmosferu sa ove bine možete pogledati u emisiji Bunt posvećenoj ovom festivalu.
Da li rokenrol definiše stepen razvoja nekog društva i da li je on luksuz, koji se povrati tek sa dostignućem jednog ili par bendova koji uspiju da se potvrde, kao što je to rečeno za umjetničke škole na početku ovog teksta? Koliko još decenija života imamo da čekamo da se nešto etablira i postane pohabana kultura koju svi „znaju, čuli su“? Rokenrol je kultura novog! To potvrđuju i stariji bendovi koji prave nove projekte i iskorake ka nepoznatom. Ljudi u vremenima bez bunta i ideje obično vole uhodane stvari i robuju rutinama, opštim mjestima, pa tako nisu otvoreni za nove stvari, ideje i ljude.
U 2018. godini želim svima mnogo nove i dobre muzike, bendovima da je sviraju, a svim ostalim ljudima da je slušaju. Evo još nekih demo bendova koji su obilježili 2017. godinu. Svima zajedno želim mnogo uspjeha i istrajnosti u vremenu koje predstoji. Obratite pažnju i slušajte! Možda će karta za nekog od ovih bendova kroz par godina biti jako skupa za vaš džep – poslušajte ih dok još imate luksuza da to učinite!
Obratite pažnju na:
Ischariotzcky (HR)
Turisti (SRB)
Harvo Jay (HR)
Moloa (SRB)
Šajzerbiterlemon (SRB)
Nemesis (SRB)
The Filters (SRB)
Random (SRB)
Weird Fishes (SRB)
Kant A Robot (SRB)
Dzosh (SRB)
Crossroad (SRB)
Naiva (CG)
