Sarajevski bend Billy Andol još uvijek govori kroz svoj prošlogodišnji album „Linije“, što će reći da ni jedna od pjesama nije bila vezana za momenat objavljivanja, i da svježina onoga o čemu pjevaju i na koji način, bez problema garantuje svakoj od pjesama izvjesnu svevremenost. Bar kad su naši prostori u pitanju.

25 godina koje su pojeli skakavci tema je punk-rock žestine koju “brutalno” isporučuju maskirani članovi Public Service Band (Aid)-a. Kulminacija crnogorske društvene stvarnosti i svakodnevno spinovane hiperrealnosti ključaju iz svakog buntovnog stiha i rifa potencijalne himne onih koji ne žele da se pokriju po ušima ili da zažmure na sve što se dešava. Onima kojima nije jasno što to (direktno) impliciraju ovi momci neka pogledaju spot, koji je prije nekoliko dana bio postavljen pa je sinoć ponovo vraćen na You Tube.

Borba protiv sistema od samih početaka rokenrola bila je upisana u DNK najvažnijih bendova, što nažalost nije bio slučaj u više nego skromnoj rock istoriji Crne Gore. Došao je trenutak koji ne bi trebalo odćutati. Valja pjevati, “iz mozga”, iz dubine pleksusa, kao što to čini PSB(A). Ovaj misteriozni ad hoc sastav ne možemo do kraja razaznati, ali da se prepoznati beskompromisna angažovanost i lična hrabrost makar jednog od članova benda Zoon Politikon. Ilija Gajević je i napisao tekst koji opominje (sve one koji su i dalje “slijepi kod očiju”), zajedno sa Dejanom Pejovićem. Slušati veoma glasno, što glasnije.

Repeat, repeat!

Pol Tomas Anderson režirao je video za akustičnu, nešto drugačiju verziju “Present Tense” u kojoj se pojavljuju samo Tom Jork i Džoni Grinvud, “prikupivši” pola miliona gledanja, i naravno slušanja, za samo dva dana. Podsjetimo, gitarista Radiohead je komponovao muziku za tri poslednja filma jednog od najznačajnijih filmskih autora današnjice.

U aranžmanu nedostaju anđeoski bek vokali, bubanj i produkcijske finese Najdžela Goldriča sa studijskog snimka koji je jedan od vrhunaca “A Moon Shaped Pool”, čuje se “samo” suptilno pletenje gitara i ritam mašina u pozadini, ali Tomovo pjevanje moglo bi da pokreće planine, kao tiha ali nezaustavljiva rijeka ponornica.

Postavka kadra počiva na prisnosti kamere i glavnih aktera, svjetlo je savršeno, a sve ostalo je pročišćena, neopisiva emocija. Osjećaj okupljenosti oko logorske vatre, daleko od svijeta čije nesavršenosti su itekako istaknute na aktuelnom albumu  vjerovatno najvažnijeg benda ovog milenijuma.