Spotovi
Samo sedam dana nakon objavljivanja prvog homoerotičnog hita u CG, Antonio Sanchez i kurvini sinovi ponovo su zbunili svoje fanove, mada malo manje u odnosu na vrhunski olivermandićevski fanki u prethodnoj pjesmi. Singl “Plagijatori” je bliži njihovom “izvornom” hendriksovskom alt. rock zvuku, iako očigledno željan da bude privlačan i za šire slušalačke "mase", pa nisu prezali ni od plagiranja rifova. Da li to znači da se supertalentovani podgorički trio prodao? Možda, može im biti jer kao što vidimo sve je na prodaju, ali sačekajmo da čujemo ostatak materijala odnosno mini album kojim će probati da se probiju i u Srbiji. To stoga što su nove p(j)esme otp(j)evane na ekavskom, ili je to fenomenalno ironična žaoka koja bode ne samo uši nego i jezike svih koji nisu otvoreni za (njihova) nova eksperimentisanja. Antonio otvoreno petinguje, bestidno se nudi za nova poznanstva i iskustva, poziva na neistražena zadovoljstva zajedničke zabave. Ako, pak, sve shvatimo kao raskalašnu i veoma muzikalnu (postmodernu) zajebanciju nećemo biti daleko od istine. Humor je probitačan, ritam je “ubitačan”, električna gitara je u punoj erekciji ali nije prepotentna , momci su sjajni u spotovima - vrijeme je da legendice underground CG scene zatalasaju ustajali mejnstrim uzduž i poprijeko.
Treći autorski album Solanž Nouls već je pobrao veoma pozitivne kritike, u godini u kojem je i Bijonse objavila izuzetno uspješno ostvarenje, a po opštem mišljenju i jedan od najkvalitetnijih albuma 2016. godine.
Solanž je ostala vjerna R&B zvuku prilagođenom njenom prefinjenom ukusu, bez potenciranja izvođačkih performansi, koje su nesporne. Jednostavno rečeno, ona se ne razmeće glasovnim mogućnostima, muzika joj je važnija od scenskog nastupa, nije tako dinamitna i jedina bitna tokom vokalne odnosno scenske izvedbe, za razliku od njene slavnije i mnogo ambicioznije sestre. Možda ih ne bi ni trebalo upoređivati, baš zbog brojnih različitosti.
Poslušajte dvije pjesme sa "A Seat at the Table", i pogledajte spotove koje je Solanž lično režirala.
Semplovani sovin huk i minimalistički akustični zvuk kroz koji se probija šapat Dunje Dačić, alias Dojo, gradi pomalo mističnu, zlokobnu atmosferu u njenom novom singlu. Dosljedna gotičkoj ikonografiji u video prezentaciji svog rada ona djeluje sasvim na svom terenu u spotu koji je režirala Darija Basta u saradnji sa Dušanom Petkovićem, koji vizuelno veoma upečatljivo predstavlja Dunjine muzičke preferencije.
U Crnoj Gori Dojo je nastupila samo jednom, prošlog ljeta na festivalu “ Novi val” u Budvi, a do sada je objavila EP “Endings” a zatim i EP “Solstice” na kojem se nalaze pjesme “Soul” i aktuelna “White Which”, za koje su snimljeni prikladni goth spotovi. Pažnju publike privukao je i video za “Lost One”, još jedan singl lo-fi estetike, spoj akustike i elektronike, sa njenog prvog EP izdanja.
