Nedugo zatim se pojavljuje novi singl i spot.
Luce u pjesmi „Bar još tren“ ponovo sarađuje s Vinkom Ergotićem (Nellcote) i to kako su njih dvoje uspjeli da poklope jorganom sjetu i strah od gubitka i razočaranje zbog svega onog što je u fazi zamiranja (ovo svakako nisu nove teme u Lucinoj poetici, ali je ugao gledanja drugačiji, pa zvuči svježe), i sabiju u bukvalno dvije proširene rečenice je odlika autora koji su svjesni i sagledavaju problem s distance. Naravno, te dvije rečenice su najfinija lirika koja se ušuškala u nježnu i izuzetno ritmičnu muzičku pjenu. Luce zvuči kao i uvijek: tužna je, ali ne plaši se i zna, ona definitivno zna da su sva stanja trenutna i da, ako je jedno vrijeme povrijeđena, uskoro možda neće biti. Njena preispitivanja su (kao lirskog subjekta) uvijek samo preslišavanje, a ne traženje odgovora, jer se odgovori sami otkrivaju vremenom. „Vrijeme me ne voli“ se ponavlja, ali vrijeme će na kraju biti prijatelj junakinje. Negdje tamo, pošto se pjesma završi. To je ta interpretativna sloboda koju ova pjesma ostavlja.
Spot je više sastavljen od boja, prizora i mimike, nego od prave priče. Akcenat je na svitanju, na jutru koje živi u pjesmi i na samoći, ali i osmijesima. Luce uvijek dobro odigra svoju junakinju, pa Ema Giunio, koja joj potpisuje skoro sve spotove u posljednje vrijeme, ne mijenja koncept.
