Zvuk Beograda #3, 04.10.2019

11 oktobar 2019
Author :   Srđan Strajnić

Tog petka u Beogradu ste mogli da birate koga ćete gledati i slušati. Repetitor u KST-u, Anu Ćurčin u DOB-u, Ljubičice i Porto Morto u Elektropioniru, Marčela u Božidarcu, Željka Markuša i Dimitrija Dimitrijevića u Spratu, Šajzerbiterlemon u Knapu, sigurno još nekoga negde drugde. Kao što se da videti, treći Zvuk Beograda je itekako imao konkurenciju. Jeste da izvođačice sa spiska učesnica ne pripadaju roku u užem smislu, ali bez dileme pripadaju pop muzici pa samim tim donekle dele istu publiku sa pomenutima. Možda je zato KC Grad bio polupun ili poluprazan (u zavisnosti sa koje strane skale optimizma posmatrate stvari), a možda je razlog slabije posete i taj što se to mesto mnogo više vezuje za neke druge vrste muzike.

Na prvom Zvuku Beograda nastupili su Kralj Čačka/Stray Dogg/Veliki Prezir, na drugom Haze & Ash/Dogs in Kavala/Turisti, dakle, svi učesnici su se mogli svrstati pod oznaku „rok“. Treće izdanje sa podnaslovom „FrontWomen!“ imalo je za cilj da afirmiše muzičko stvaralaštvo žena kao autora. Izbor je pao na andergraund pop izvođačice Tamaru Kezz, kantautorku i lajv luping umetnicu, Sajsi MC, hip-hoperku i slavic-gangsta-geisha-pop zvezdu Kuklu Kesherović, gošću iz Slovenije, kojoj je ovo bio prvi beogradski nastup. Pomalo kontroverzan izbor, imajući u vidu dosadašnju praksu organizatora da poziva rok bendove. Sve tri ovogodišnje učesnice, pak, pripadaju različitim ograncima moderne pop muzike, s tim što je Sajsi MC najveća zvezda, sa milionskim pregledima. Izbor je kontroverzan i zato što sve tri koketiraju (manje ili više, svaka na svoj način) sa trepom, ubedljivo najpopularnijim domaćim muzičkim žanrom, omraženim među rokerima.

Tamara Ristić, sa stejdž nejmom Tamara Kezz jedina je u svojim pesmama imala etno elemente. Njena autorska muzika je interesantna kombinacija etno napeva i elektronskih lupova koji se međusobno savršeno uklapaju. Kada uporedim ono što sam čuo na Jutjubu i ono što sam čuo u KC Gradu, zaključujem da je u KC Gradu program bio prilagođen klupskom nastupu – manje je bilo pevanja a više bitova i lupova. Za mene, koji sam je prvi put čuo, bila je iznenađenje u pozitivnom smislu. Inteligentna muzika za igru! Imala je te večeri prelepu boju zvuka u čemu smo mogli da uživamo bez kod akustičnih rokera neizbežne priče u publici. Jer, kad se pleše ne može da se priča. Ispraćena je ovacijama.

Ivana Rašić/Sajsi MC je bila glavna zvezda večeri. KC Grad nije mesto gde njeni fanovi redovno zalaze, ali neki su ipak došli. Sala je bila punija za vreme nego pre i posle njenog nastupa. Ova trideset sedmogodišnja diplomirana politikološkinja (smer međunarodni odnosi), inače ćerka Jovana Rašića, prvog pevača Generacije 5, izgradila je svoju karijeru u rep/hip-hop žanru pre svega svojim tekstovima, ironičnim, sarkastičnim i vrlo eksplicitnim (neko bi ih nazvao pornografskim). Mnogi su zavrtali nosom kad su čuli da ona učestvuje na Zvuku Beograda jer je njen ironični način prikazivanja anomalija naših mladih generacija toliko veran da se čini kao da propagira takva ponašanja. Možda se taj utisak stiče i zbog toga što Sajsi, kako sama kaže, voli svoje likove – i pokvarenice i silikonke i pevaljke…Rušenje tabua vezanih za žensku seksualnost koje, istina je, često ide do same granice dobrog ukusa (oni osetljiviji misle da ih uveliko prevazilazi) donelo joj je, verujem, nagradu feminističkog udruženja BeFem „Bring The Noize“ koja se dodeljuje svakog osmog marta. Uopšte, taj buntovnički, može se reći rokerski stav, preneo se i na njenu publiku. Tri dana sam pre Zvuka Beograda išao na Indirekt Showcase na rok svirke i nisam video ni približno intenzivnu reakciju publike. Mislim na svakog pojedinca iz publike – oni uz Ivanine tekstove i bitove izbacuju svoje frustracije kroz pogo ples, energično mahanje rukama i izvikivanje slogana iz tekstova. Atmosfera kao na nekom pank koncertu. Bez preterivanja. Vrhunci nastupa su bile pesme Liz Taylor  (tekst je 18+, ne bih ga citirao), Papa ("Ja sam feminestkinja,da li mrziš me? Ja sam lezbejka hajde tuci me!") i najnoviji hit „Meni se ne udaje“, pesma koja je bila namenjena Nataši Bekvalac, ali ova nije mogla da se „nađe“ u tom tekstu (našla se u tekstu Bojane Vunturišević „Mala plava“). Scenski nastup na oskudnoj bini KC Grada nije mogao da bude bolji nego što je bio, ali su Sajsi, Tijana i Di Džej dali sve od sebe. Nosila je, rekao bih, veštičji autfit i mahala nekakvim konjićem igračkom na kome je dojahala. Njena sestra Tijana češće peva, dok Sajsi repuje. Svidelo mi se to što su pred relativno malobrojnom publikom dali sve od sebe. Kad se sve sabere, dobio sam više nego što sam očekivao.

Kukla Kesherović se pojavila na kraju, kad se sve smirilo. Bilo je već vrlo kasno, skoro dva sata posle ponoći pa se publika proredila, ostali su samo oni koji su došli baš zbog nje. Popričali smo kratko pre nastupa, imala je vidnu tremu. Izašla je na binu glave obmotane maramom, u dugom mantilu u pratnji dvojice momaka u majicama na kojima je pisalo „insecurity“. Svo troje je bilo okrenuto leđima. Kako je muzika sa matrice odmicala, tako je Kukla odmotavala maramu i skidala mantil. Kada je ostala u haljini, okrenula se prema publici i saopštila da je nesigurnost nestala. U tom trenutku dvojica mladića su napustila binu. Tada je počeo pravi nastup. Ređale su se pesme sa njenog prvog albuma „Katarina“ (to je Kuklino pravo ime) – Istambul, ljubavjebolest, Zvezdana, Crne oči…Kukline pesme, iako bazirane na elektronskoj muzičkoj podlozi su daleko emotivnije od pesama Sajsi, pa i Tamare Kezz, i kao takve daleko manje prihvatljive na prvu loptu. Njen nastup je bio svojevrsni umetnički performans. Kukla je inače svestrana umetnica. Pored muzike, bavi se fotografijom i režijom muzičkih spotova. Najveći uspeh je postigla sa spotom koji je uradila za Senidah, trenutno najveću zvezdu trapa, za pesmu „Mišići“ koja, dok ovo pišem, ima 46 miliona pregleda.

Da li je ovo što smo čuli te večeri pravi zvuk Beograda? Ili ono što smo čuli na prethodna dva izdanja festivala? I jedno, i drugo i treće, i ko zna koliko još ima zvukova Beograda. Sva muzika koju prave beogradski muzičari i sva muzika koju beogradski gosti donesu, sve to čini zvuk Beograda. Zato je ovaj mali festival u privilegovanom položaju – može da odabere tematski okvir za festival iz bilo kog muzičkog žanra i naziv festivala će i dalje biti adekvatan. Ovo veče ženskog modernog popa, nazovimo ga tako, bilo je što se tiče kvaliteta vrlo uspešno. Što se pak kvantiteta (posete publike) tiče, viđali smo i uspešnija izdanja Zvuka Beograda (oba prethodna!). Da li to znači da se moderna pop muzika više sluša sa Jutjuba i Dizera u kancelarijama i kafićima nego uživo u klubovima i dvoranama ili je desetak svirki koje su se te večeri održavale u Beogradu podelilo publiku ne mogu vam sa sigurnošću odgovoriti. Mogu vam samo reći da je moje prvo iskustvo prisustva na ovakvom tipu svirke pozitivno. Ne tvrdim da će mi u skorije vreme pasti na pamet sličan poduhvat, ali nisam se pokajao što sam otišao. Prvo, zbog boljeg uvida u ono što danas vole mladi (jer, zna se, volim sve što vole mladi), drugo, zbog uspešnog, mada vrlo ograničenog buđenja plesnih nagona duboko skrivenih u meni i treće, ali ne najmanje bitno, zbog podsećanja na buntovničku energiju (na nastupu Sajsi MC) koju je nekad imao, a danas više nema moj omiljeni muzički pravac, rokenrol.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio