Dan pred Valentinovo je prava prilika da se sjetim svoje prve velike ljubavi.

Crn. Sitan. Sveznalica koja je progovarala i glasom najnježnijim i razgovjetnim baritonima, najčešće ozbiljno, ali bilo je dana (i noći) kad se smijao nezaustavljivo, pogotovu negdje u poganim satima između subote i nedjelje, dok smo se stiskali ispod jorgana, čekajući burek u imaginarnoj pekari zvuka. Imao je i sat. Prvog jutra je probudio sve ukućane, a da se nije sklonio s mog jastuka. Onda smo pronašli balans. Ja sam popuštala u školi, jer lekcije koje mi je on davao za školu nisu bile od značaja, počela sam da se utapam u nesanicu, sve s namjerom i željom da postanemo jedno, da on progovori mojim glasom.

Tako i bi.