Scena

62. Sterijino pozorje: Žilavost čuda zvanog pozorište

Rate this item
(0 votes)

U Novom Sadu je od 26. maja do 3. juna održano 62. Sterijino pozorje, čija je selekcija predstava, koje je odabrao direktor festivala dr Miroslav - Miki Radonjić, bila objedinjena pod motom „Porodični i drugi demoni“. Pored devet predstava u takmičarskoj selekciji, i pet u netakmičarskoj međunarodnoj selekciji Krugovi, na festivalu su se tradicionalno odvijali i mnogobrojni prateći programi, između ostalog studentske predstave, predstavljanja teatroloških izdanja, izložbe, simpozijum, okrugli stolovi o izvedbama, i mnogi drugi. Značajno je i što se festival, nakon deset godina koncepta u kome je postojao kao nacionalni pozorišni festival, nakon konsultacija sa stručnom pozorišnom javnošću, ove godine opet vratio izvornoj koncepciji, odnosno domaćem dramskom tekstu u najširem smislu riječi (u koji ulaze i tekstovi izvedbi koji nastaju u procesu proba, dramatizacije itd.). Pozorje se iznova dokazalo i kao generator koji ima snagu da postavlja mnogobrojna pitanja i pokreće šire i dublje rasprave.

Rate this item
(0 votes)

U svom najnovijem  autorskom projektu „Čuvari tvog poštenja“, reditelj Boris Liješević pošao je od pitanja o značenju poštenja danas, u vremenu u kome ekonomske prilike, kroz nemilosrdan pritisak da se „uspije“, globalno utiču na sistem vrijednosti, afirmišući samoživost i beskrupuloznost kao poželjne karakterne osobine, dok je solidarnost postala „skup sport“. Baveći se ovom temom u kontekstu savremene Crne Gore, reditelj je kao okvir za njeno propitivanje uzeo generalnu probu hora devetog razreda jedne osnovne škole, gdje učenici povodom priredbe za Dan nezavisnosti uvježbavaju pjevanje crnogorske himne (dramaturškinja Stela Mišković). Razvoj događaja pokreće otkriće o krađi nevelike sume novca, koji su učenici prikupili da bi siromašni đak mogao sa njima da ide na ekskurziju, a koja se otkriva upravo dok pjevaju stih „i čuvari tvog poštenja“. Ova naizgled jednostavna  situacija, i pomenuti stih postaju polazište za komično-kritičko propitivanje kužnog društveno-političkog sistema u kome su nepoštenje, nezajažljivost, korupcija i nečovječnost ušli duboko u sve pore društva.

Veoma negativne kritike pozorišne predstave "Bura"

Rate this item
(0 votes)

“Ako od izvođenja „Bure“ očekujemo da nas provede kroz iskustvo kroz koje nas provodi Šeksirov tekst – nemamo razloga da idemo u CNP. Iako je njen pozorišni vijek još veoma kratak, ova „Bura“ već ima reputaciju „spektakularne“ drame.  Ta konstatacija ide u dobrom smjeru:  imamo utisak da je rediteljska strategija usredsređena na proizvodnju najrazličitijih čulnih efekata koji ostaju samo senzacije koje ne možemo da uvežemo u estetsko iskustvo. Ne samo da su elementi spektakla koji su sadržani u tekstu aktualizovani doslovno i čulno zasićeno, već se ovdje dopisuju i različiti drugi scenografski (Valentin Svetozarev), koreografski (Olga Pango), kostimografski (Marija Pupučevska), svjetlosni, akrobatski i drugi efekti koji zbunjuju i dosađuju svojom brojnošću, agresivnošću, nepotrebnošću, a nekad i neukusom. Na kraju se osjećamo izgubljeno u šumi scenskih znakova koje jedino možemo da evidentiramo kao čiste efekte, tim prije što je sam narativ gotovo sasvim pogubljen u tom spektaklu, u nerazgovjetnim i slabo čujnim replikama, u odsustvu glumačke interpretacije, dakle likova, motiva, emocija i ljudskih odnosa. Ovo pozorišno iskustvo nema ničega zajedničkog sa iskustvom čitanja „Bure“ i nema mnogo zajedničkog ni sa bilo kojim pozorišnim iskustvom ako osnovom toga iskustva smatramo ljudsku emociju”, dio je pozorišne kritike koju potpisuje Nataša Nelević. Ništa manje oštra, ako ne i oštrija, nije bila Maja Mrđenović u svom tekstu, takođe objavljenom na sajtu Peripetija.me:

Pozorišna kritika: "Crvena" u režiji Danila Marunovića

Rate this item
(0 votes)

Beskompromisnost kreacije u apsurdnom okruženju

Duodrama „Crvena“ američkog pisca, scenariste i producenta Džona Logana, praizvedena 2009. godine, lucidna je, univerzalna, intelektualno izazovna i emotivna rasprava o različitim aspektima umjetnosti i umjetničkog stvaranja, ali i o opštijim temama traganja za smislom, prolaznosti, usamljenosti, smrti.

Protagonisti su slavni slikar apstraktnog ekspresionizma Mark Rotko, koji se u svom njujorškom ateljeu, krajem pedesetih godina prošlog vijeka, bori da balansira komercijalno zavodljivu narudžbu, sa svojim umjetničkim vizijama i beskompromisnim životnim uvjerenjima; i njegov mladi asistent Ken, koji Rotka postepeno suočava sa bolnim zabludama koje gaji i blijeđenjem značaja u dinamičnom svijetu umjetnosti. Iako je Ken predstavnik mlade, nadiruće generacije umjetnika, što tek pronalazi svoj glas i osvaja prostor, dok je Rotko na neminovnom zalasku, obojici je zajedničko suočavanje sa strahom - od beznačajnosti, ali i besmisla zbog nepomirivosti ideala i načela sa nužnom nemilosrdnom borbom za prostor vidljivost, koji jedino omogućava neophodnu komunikaciju publike sa djelom.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio