Scena

Rate this item
(0 votes)

Rastakanje patrijarhalnih okova

Dramu „Koštana“ (1902.) Borisava Stankovića reditelj Kokan Mladenović postavio je na scenu imajući u vidu ličnost i imidž bosanskohercegovačkog sevdah pjevača Boža Vreća, odnosno specifičnost njegovog glasa, transrodnost i hrabrost da, u sredini u kojoj to još uvijek često izaziva kontraverze, ovaj identitet beskompromisno živi, nerazlučivo ga preplićući sa svojim umjetničkim stvaranjem. Ova tragično-poetska drama o slobodi, umjetnosti, i suspregnutim željama, ispod konvencionalno-interpretativnih naslaga romantizovanog folklora nosi snažnu kritiku surovog i licemjernog patrijahalnog svijeta i njegovog nepravednog i diskriminatorskog sistema vrijednosti. S obzirom na to, ovakvo Mladenovićevo rediteljsko čitanje, koje u prvi plan izoštrava ambivalentnost polnosti, kao metaforu za svaku razlikovnost i „drugost“, opravdan je, savremen, komercijalno probitačan, i u okviru „političke korektnosti“ provokativan pristup domaćem dramskom klasiku. Na idejnom planu, dosljedno se propituju granice i suština slobode, kroz suprostavljanje stava da je „svako slobodan da čini šta hoće, dok time ne ugrožava slobodu Drugog“, čiji je nosilac lik Koštane, i surovog „zakona jačeg“, čiji je reprezent licemjerna palanačka sredina.

Šekspirova komedija u toplim ljetnjim noćima

Rate this item
(0 votes)

Večeras u 21.30h u Starom gradu u Budvi, a 31. jula u Starom gradu u Baru, u 22 časa, biće izvedena rijetko postavljana Šekspirova komedija „Perikle“ u režiji jednog od najuglednijih pozorišnih režisera Mediterana, slobodno možemo kazati šekspirologa koji je postavio i čuveni „San ljetnje noći“ u produkciji Grad teatra, ali i antologijske predstave „Banović Strahinja“ i „Karolina Nojber“.

Njegova autorska čitanja Čehovljevih komada i „Zločin i kazna“ Dostojevskog proglašene su pozorišnim događajima u Atini., početkog ovog milenijuma. Pored Grčke, režirao je i u Švedskoj, Sloveniji, Makedoniji, Turskoj, Nemačkoj, Italiji, SAD, u širokom rasponu klasičnih djela - od Eshila preko Kalderona, Brehta, Beketa do Šekspira kojem se često vraćao.

Rate this item
(0 votes)

Provalije iznevjerenih očekivanja

Grad teatar Budva i Atelje 212: Ingmar Bergman, "Jesenja sonata", red. Jagoš Marković

Predstava „Jesenja sonata“ reditelja Jagoša Markovića rađena je prema dramskom predlošku slavnog švedskog filmskog i pozorišnog autora Ingmara Bergmana, odnosno na osnovu njegovog istoimenog kultnog filma (1978.). Polazište i težište Bergmanovog teksta snažno univerzalnih značenja je odnos majke, slavne pijanistkinje i zanemarene ćerke, dubok, komplikovan i opterećen frustracijama u koje se vremenom sve više upetljavaju, i u koje kao u neki neodoljivi mračni vrtlog povlače i ljude oko sebe. Njihov susret nakon sedam godina ne donosi očekivano pomirenje i zacjeljivanje duševnih modrica, nego snažnu kulminaciju potisnutih bujica optužbi, izliva mržnje i vapaja za oprostom, razumijevanjem i prihvatanjem.

Fino, suptilno satkana predstava Jagoša Markovića zasnovana je na inspirativnom, svevremenom predlošku i odličnoj, ubjedljivoj  igri glumaca, za šta druga scenska rješenja adekvatno predstavljaju diskretan i funkcionalan okvir, zbog čega je možemo smatrati uspješnom, iako je lišena upečatljivijeg rediteljskog rukopisa. Glumci Tatjana Bošković, Branka Šelić, Jelena Petrović i Mladen Andrejević nastupaju nadahnuto, psihološki nijansirano i delikatno, emotivno snažno i ubjedljivo, gradeći psihološki precizne likove i njihove isprepletene i složene odnose.

Rate this item
(0 votes)

Dojmljiva estetika opštih mjesta

Kultni roman buntovnih šezdesetih, „Let iznad kukavičjeg gnijezda“ Kena Kejsija (1962.), iako danas izvjesno nema neposrednu šokantnost novine u vezi načina postupanja sa bolesnicima u psihijatrijskim ustanovama, nosi bitna univerzalna značenja koja afirmišu slobodoumnost, drugačijosti i donkihotovsku borbu pojedinca protiv represivnog sistema. Glavni protagonista, nekonformistični Mek Marfi opire se zatupljujućoj kolotečini i besmislenim pravilima mentalne bolnice, koja postaje metafora bolesnog, nehumanog i licemjernog Sistema, čija je predstavnica i produžena ruka autoritativna i hladna sestra Rečid.

U vrlo korektnoj, tematski aktuelnoj, vizuelno dojmljivoj predstavi reditelja Diega de Bree (asistenti Zoran Rakočević i Damjan Pejanović) roman je drastično skraćen i sažet (dramatizacija Diego de Brea i Stela Mišković), ali scensko čitanje na ravni fabule vjerno slijedi izvornik i njegova osnovna značenja (dramaturgija Stela Mišković).

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio