The Beatles: Get Back (dokumentarni film/mini serija)
The Beatles: Let It Be (5 CD Boxset)
Događaj meseca, godine, a za neke moje prijatelje i dekade je svakako, bar što se muzike tiče, prikazivanje osmočasovnog dokumentarnog filma “The Beatles: Get Back” režisera Pitera Džeksona na “Disney +” kanalu, sastavljenog od materijala koji je snimio Majkl Lindzi-Hog januara 1969. godine, u vreme snimanja pesama koje će završiti na njihovom poslednjem objavljenom, a pretposlednjem snimljenom albumu “Let It Be”,i priprema za njihov poslednji koncert, onog na krovu Epl studija u kome su snimali. Lindzi-Hog je mali deo tog materijala iskoristio za svoj dokumentarni film „Let It Be“, koji je izašao odmah posle izlaska istoimenog albuma, u maju 1970. Koncepciju koju je primenio Lindzi-Hog („kao muva na zidu“, tj snimanje bez rediteljskog upliva) primenio je i Džekson u svom filmu u tri nastavka, formalno mini seriji.
Već pola godine posle raspada matičnog superbenda Džordž Harison obljavljuje svoj magnum opus, formalno trostruki a suštinski dvostruki LP “All Things Must Pass”, jedan od esencijalnih albuma u istoriji rok muzike. Neke veoma važne pjesame su začete u januaru prethodne, 1969. godine, na njima je radio sa preostalim članovima genijalne liverpulske četvorke, ali se ni naslovna ni "Isn't It a Pity" nisu našle na poslednja dva albuma Bitlsa. Najveći hit sa tog albuma, te ujedno br. 1 na ostvrskim i američkim top listama 1971. godine bila je “My Sweet Lord”. Harisonova čuvena slajd gitara nesumnjivo je jedan od razloga, kao i lakoća sa kojom se pozabavio duhovnošću, u konkretnom singlu i religioznošću. U njegovom slučaju kada pjeva o Bogu on misli o Krišni, bazično kreće od hinduizma i indijske kulture koju je duboko poštovao, ali u pjesmi koristi i elemente, tačnije riječi koje potiču iz jevrejske i hrišćanske tradilcije, a razlog tako široke popularnosti koja nije minula do dana danšnjeg, valja tražiti u mogućnosti da se ista tumači u raznim varijantama, kako kom slušaocu odgovara. Pa i oni koji nisu vjerujući, zaneseni ljepotom i bukvalno Ljubavlju koja sija iz stihova, iz same muzike.
Na samom kraju godine, dominaciju na nezavisnoj muzičkoj sceni regije potvrdile su dvije izdavačke kuće, dva kreativna kolektiva: Pop Depresija/Kišobran iz Beograda i više manje zauvijek iz Zagreba. Obje jedinstvene etikete, sa pažljivo probranim izdavačkim programom, obje spajaju bendove i kantautore sa slušaocima širom nekadašnje Jugoslavije. Prva, bez trunke sumnje, objavljuju najviše sofisticiranu pop muziku poslednjih nekoliko godina, a druga je žanrovski raznovrsnija, pored seriozne i pop, sve češće predstavljaju alt. rok iliti indi rok sastave koji će tek da osvoje šire prostore. Predstavljamo pet nedavno plasiranih spotova i singlova, među kojima je i debi singl pjesnikinje Olje Lakićević, ali i novi spotovi par bendova sa kultne Hali Gali kompilacije...
Evropska filmska akademija (EFA) dodijela je sinoć nagradu za najbolju režiju Jasmili Žbanić, a najboljim proglasila film “Quo vadis, Aida”. Pored toga, nagradu za najbolju žensku ulogu osvojila je Jasna Đuričić, što je trijumfalni uspjeh bh. filma koji je bio u veoma jakoj konkurenciji.
Za najbolji evropski film odnosno najbolju režiju bili su nominovani italijanski sineasta Paolo Sorentino, njemački oskarovac Florijan Zeler, rumunski reditelj Radu Žude, i mlada Džulija Dukorno,dobitnice Zlatne Palme ovogodišnjeg Kanskog filmskog festivala.
Za najbolju mušku ulogu nagrađen je slavni Entoni Hopkins, a film “Otac” dobio je i nagradu za najbolji scenario koju dijele Kristofer Hampton i reditelj Florijan Zeler.
Zima koja uskoro i kalendarski počinje inspirisala nas je da proberemo albume koje s nestrpljenjem očekujemo, koji će većinom biti dostupni i u fizičkim izdanjima i na digitalnim formatima, u sedmicama koje dolaze. Za samo nekoliko dana slušaćemo nove pjesme starine Nila Janga , a obradovala nas je i nezvanična najava za jedan drag domaći bend, Autopark. Tokom 2022., konkretnije do kraja marta sledeće godine, nova i veoma obećavajuća izdanja imaće iskusni muzičari, Džoni Mar, Edi Veder i Elvis Kostelo, ali i mlađe muzičke formacije poput Big Thief, Beach House ili najnovijih nada, poput Wet Leg. Krećemo na skraćeno muzičko putovanje, uvod u avanture koje tek dolaze - kroz oblake, prema zvijezdama (uz navigaciju Džej Spejsmena), pa nazad stazama snova (kormilarka Viktorija Legran) i nostalgičnih sjećanja na dane mladosti i ludosti (via Džoni&Elvis), sa par (duhovitih) izleta u neistraženo...
Projekcijom „Žurnala o Želimiru Žilniku“ autora Janka Bljaka sinoć je svečano zatvoreno 27. izdanje renomiranog Festivala autorskog filma u Beogradu, kao i dodjelom festivalskih nagrada.
Žiri takmičarskog programa dodijelio je Grand pri francuskom filmu „Perje“, u režiji Omara el Zoharija, za „precizno i smelo režiran uznemirujući i emotivan prvenac“, a za najbolju režiju nagrađen je reditelj iz Bolivije Kiro Ruso, za film „Veliko kretanje“.
Nagrada Gordan Mihić pripala je, kako je žiri naveo, “filmu koji nas nikada ne pusti“, pod nazivom „Opuštanje pesnica“, a nagradu za najsinematičniju sekvencu (u čast Slavka Vorkapića) takođe je zaslužila ruska režiserka Kira Kovalenko, za završnu sekvencu filma „Opuštanje pesnica“.