RECENZIJA: Nina Romić – Sloboda

Velika je prednost imati priliku da uz nečiju muziku sazrijevaš uporedo dok ona nastaje. Neki od mojih omiljenih autora su bili već uveliko mrtvi ili su izašli iz bendova s kojima sam se stapala, a drugi su do trenutka kad sam ih otkrila, za sobom već imali svoje najbolje albume. Ta rijetkost da ispratim vremensku prisnost s nekim autorom se u slučaju Nine Romić poklapa gotovo precizno. Bliske smo po godinama, zanimanju, osjećanjima za stvarnost, personifikovanju gradova i prirode, a negdje smo u istim godinama doživile i majčinstvo, pa u nekom metafizičkom smislu kao da je svaki splet životnih okolnosti u koji sam uronila vrlo brzo dobijao svoj soundtrack. Tako je došlo do toga da o ovom albumu ne mogu pisati s potrebne distance, ali kad bolje razmislim, distanca ne bi trebalo da bude mjerilo ako se piše o muzici.

Ako sam, nakon što me je njena gitarski ogoljena muzika (ogoljena u smislu da joj ništa nije uznemiravalo ili dopunjavalo prostor auditivnosti, a samim tim ni izvornost osjećaja koje je pretakala u muziku)zarobila za zauvijek, jedva pristala da „Stablo“ (tu je već bend postao nezaobilaznim i aranžmani su postali raskošniji) prigrlim kao svoje, s albumom „Sloboda“ sam jednim dijelom znala šta da očekujem.

Jedna od pjesama koje je (kant)autorka čuvala kako bi se uklopila u cjelinu, a napokon se složila sa ostalim numerama sa njenog novog albuma, koji će objaviti tokom ove godine, dobila je prateći crno-bijeli video. U njemu protagonistkinja, u liku Nine Romić, razvija sopstvene monohromatske snove. Filip Filković Philatz režirao je još jedan minimalistički, ali vrlo uspio spot, ostavljajući utisak da je u naponu snage, jer nas je evo nedavno “kupio” poetičnom, bezmalo filmskom pričom za aktuelni singl Gibonni-ja.

Govorimo li o singlu “Sad je gotovo”, to je balada o izgubljenim iluzijama, gubljenju vjere da nešto što je bilo - očito jaka emocionalna veza - može da se pokrene s mrtve tačke; sublimat nakupljene tuge, rasutih ostataka ljubavi i racionalnog pogleda lirskog subjekta na vrijeme koje dolazi, tj. prolazi. Počinje suptilnije, samo sa klavirom koji prati Ninin glas, a zatim bend “grune”, u svoj punoći podupire autorkinu uobičajeno snažnu vokalnu interpretaciju, najfragilniju kada emotivno naglasi stih “biće”- znajući, odnosno osjećajući da biti (više) neće.

Nakon dvogodišnje pauze, Nina Romić, jedna od najznačajnijih kantautorki novije scene na Balkanu, vratila se u studio, završila jedan dio novog albuma, promovisala prvi singl u emisiji Music Pub Zlatka Turkalja na HR2, i krenula s koncertnim aktivnostima.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio